Mnogi misle da trener Dinama ima blag karakter, a njegov bliski suradnik otkriva kakav je zapravo

Poveznica između Marija Kovačevića i Marija Gregurine mnogo je više od suradnje dvojice nogometnih trenera. Njihova priča počela je u Slaven Belupu, gdje je iskusniji Kovačević mlađem kolegi pružio priliku i imenovao ga svojim prvim pomoćnikom. Pokazalo se da je to bila važna odluka, ne samo za rezultate kluba nego i za profesionalni razvoj obojice trenera. Kovačević je u Koprivnicu stigao nakon teške životne borbe i uspješnog oporavka, u potrazi za novim početkom i povratkom svojoj najvećoj ljubavi – nogometu. U Gregurini je ubrzo pronašao pouzdanog suradnika, čovjeka koji u srcu nosi boje koprivničkog kluba i koji je bio spreman učiti, raditi i razvijati se.

Bilo je gušt raditi

– Bilo mi je zadovoljstvo i gušt raditi s Marijem Kovačevićem. Od prvog dana kada je došao u Koprivnicu bio je bez prvog asistenta. Nakon desetak dana sjeli smo za stol, iznio sam mu svoje nogometne principe i vrlo brzo smo se dogovorili. Brzo smo kliknuli jer gotovo identično gledamo na nogomet. Jako mi je drago što mi je Kovačević prepustio puno toga, zahvaljujući čemu sam se mogao razvijati. Vjerojatno je shvatio da može imati povjerenja u mene i na tome sam mu jako zahvalan. S druge strane, on majstorski upravlja međuljudskim odnosima u momčadi, razgovorima i pridobivanjem igrača na svoju stranu. Bilo mi je to jako lijepo iskustvo. Dao mi je na važnosti, a ja sam ga rasteretio kako bi se mogao baviti menadžerskim dijelom posla, koji je jako važan za upravljanje momčadi. Bila je to fantastična sezona i jako mi je pomoglo što sam izbliza vidio kako funkcionira i komunicira – počeo je Gregurina.

Taj uzajamni razvoj kulminirao je Kovačevićevim odlaskom u Dinamo, no što ste izgradili u Slavenu Belupu?

– Malo smo promijenili svijest i identitet momčadi. Te smo sezone uvjerili igrače da mogu biti proaktivni i da možemo igrati u oba smjera. To je donijelo rezultat, a ja sam i sljedeće sezone nastavio u istom smjeru. Pritom smo radili i na razvoju mladih igrača, što je za klub još važnije. To je bila najveća prekretnica. Iz defenzivnog bloka pokušali smo prijeći na aktivniji nogomet, s visokim presingom, brzom tranzicijom i reakcijom na izgubljenu loptu visoko na terenu. S vremenskim odmakom siguran sam da smo napravili iskorak. Naravno, Kovačeviću je to bila odlična stepenica za Dinamo, u kojem mora biti dominantan u svim segmentima igre – od visokog presinga i reakcije nakon izgubljene lopte do zaustavljanja protivničke tranzicije...

Kada je u svibnju 2025. godine stigao poziv Dinama, Kovačević je i vama ponudio mjesto u stožeru, no odbili ste ga...

– Kada smo godinu dana prije dogovarali strategiju, plan je bio da ga naslijedim na klupi Slavena Belupa. Moj glavni cilj bio je postati glavni trener i raditi samostalno, tako da zapravo nije bilo dvojbe. Naravno, svakom treneru u Hrvatskoj san je raditi u Dinamu, zato se i bavim ovim poslom. No odlučio sam krenuti svojim putem i poslušati svoj unutarnji glas.

A što vam sada govori taj glas?

– Miran sam i sto posto siguran da sam donio ispravnu odluku. Prošla sezona pokazala je da smo stožer i ja na pravom putu.

Kako vam izgleda dosadašnji Kovačevićev opus u Dinamu?

– Ove sezone ima manjih problema s rezultatima i igrom, no pogledamo li širu sliku, prošle je godine osvojio dvostruku krunu s velikim autoritetom. To moramo cijeniti jer je napravio fenomenalan posao. Bio je izložen velikom pritisku, i na europskoj i na domaćoj razini. Mnogo je toga s čime se nije lako nositi, od medijskog pritiska do održavanja prave motivacije igrača. Puno je čimbenika koji utječu na izvedbu. Nije se lako nakon europskih utakmica, u koje je uložena silna energija, ponovno prebaciti na prvenstvo. Siguran sam da u Dinamu rade dobar posao i da će i ove sezone završiti dominantno. Drago mi je što Zvonimir Boban stoji iza Marija i u teškim trenucima. U takvim okolnostima prisutan je i velik emocionalni stres, a navijači i mediji ponekad reagiraju instinktivno i ishitreno. Od početka sezone jedino je utakmica u Osijeku bila ispod Dinamove razine. A Kovina sposobnost upravljanja međuljudskim odnosima posebno se vidjela u utakmici protiv Anderlechta, za koju se nije bilo lako pripremiti nakon poraza u derbiju. Osim toga, Kovačević zna pronaći pravu poziciju za svakog igrača. To su dvije velike kvalitete, a u tome je Kova majstor.

Kovačević ostavlja dojam jednostavne osobe u komunikaciji, a svaki prosječan gledatelj kazat će da ima blag karakter?

Zna se i posvađati

– Riječ je o sasvim normalnoj osobi koja sa svima razgovara na isti način. No, vjerujte mi, nema problema ni s tim da povisi ton ili se posvađa kada je to potrebno.

Dakle, zna se i posvađati?

– Naravno, u trenucima kada je to potrebno – smješka se Gregurina.

Kako proživljava krize i sve glasnije kritike u Dinamu, gdje se u posljednje vrijeme zaziva i njegova smjena?

– Sigurno mu nije lako nositi se sa svim tim negativnim komentarima. Ima svoj krug ljudi, obitelj, stožer i prijatelje, što mu u takvim okolnostima olakšava situaciju. No vjeruje u proces za koji je uvjeren da će donijeti rezultate.

U Koprivnici je i dalje omiljen, a u ovom kolu HNL-a dolazi s posebnim imperativom?

– Naravno da Dinamo može izgubiti u Koprivnici. Favorit je, a čini mi se da dolazi u punom sastavu. Poznavajući Silvija Čabraju, Belupo će se postaviti u niži blok i tražiti prilike iz tranzicije. Bit će to zanimljiva utakmica koja može otići na obje strane – zaključio je Gregurina.