Zmajevi iz Postojnske jame izlegli se prije deset godina i postali senzacija

Kada je početkom 2016. godine jedan od vodiča Postojnske jame u Sloveniji, tijekom vođenja grupe posjetitelja, u velikom izložbenom akvariju primijetio prvo jaje čovječje ribice, nije ni slutio da je otkrio svjetsku senzaciju; te su se godine izlegle ukupno 22 ličinke, a priču o 'zmajevima iz Postojnske jame' prenijeli su svi svjetski mediji: od BBC-ja, CNN-a i National Geographica do The New York Timesa i The Guardiana. Godinama prije mještani su znali za postojanje malih, krhkih bića nalik na bebe zmajeve, no priča o čovječjoj ribici stoljećima je bila obavijena velom misterija. Nakon obilnih kiša i poplava, iz podzemlja bi na površinu ponekad bile izbačene neobične, blijede životinjice. Ljudi koji nisu znali o kakvom je biću riječ vjerovali su da su pronašli mladunce zmaja koji živi duboko u špilji. Tako su nastale legende o "zmajevima iz Postojnske jame". Danas znamo da je riječ o jednom od najneobičnijih kralježnjaka Europe, ali nadimak "baby dragons" ostao je i savršeno odgovara životinjama koje su prije deset godina postale svjetska senzacija.

Mlade čovječje ribice nastavile su odrastati pod pažljivim nadzorom biologa, u posebnim akvarijima u dijelu Postojnske jame, nedaleko od turističke staze. Danas su to zdrave desetogodišnje životinje, a njihovo odrastanje bila je prilika znanstvenicima za proučavanje čovječje ribice, koja može živjeti gotovo 100 godina i pritom gotovo da ne pokazuje znakove starenja te koja je u međuvremenu postala zaštitni znak Postojnske jame. Otkriveno je da čovječja ribica živi u potpunom mraku podzemnih voda Dinarskog krša, preci su joj s površine u podzemlje dospjeli prije otprilike 14 milijuna godina, a tijekom evolucije razvila je niz prilagodbi za život bez svjetlosti. Vid joj praktički nije potreban. Umjesto toga koristi osjetila mirisa, okusa i sluha, može registrirati vibracije u vodi, a sposobna je osjetiti i slaba električna polja koja stvaraju druge životinje.

Drugim riječima, svijet čovječje ribice funkcionira prema pravilima koja su nama gotovo nezamisliva. Tijekom cijelog života zadržava karakteristike ličinačkog oblika, može se razmnožavati i u vrlo kasnoj životnoj dobi, metabolizam joj je iznimno spor što je važno u uvjetima gdje nema dovoljno hrane, a ima i sposobnost regeneracije. Uočeno je kod jedne čovječje ribice, koja je u borbi s drugom jedinkom teško ozlijedila nogu, da joj je rana zacijelila, a za godinu dana izrasla potpuno nova, funkcionalna noga. Sve je to dokumentirano i objavljeno.  Naime, biolozi Postojnske jame već deset godina, u suradnji sa znanstvenicima Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, prate njihov rast, razvoj i zdravlje. Mladunci se mjere, važu i fotografiraju, provode se hormonske i genske analize, a posebna se pozornost posvećuje uvjetima u kojima žive. Sve se radi neinvazivnim metodama, uz nastojanje da se životinje što manje uznemiravaju. Jedno od zanimljivijih otkrića odnosi se na njihove kožne uzorke. Mrlje na koži čovječje ribice pod UV svjetlom fluoresciraju žuto, a znanstvenici su potvrdili da uzorak ostaje stabilan.

Zahvaljujući tome pojedine se životinje mogu pouzdano razlikovati – gotovo poput ljudi prema otisku prsta. Iako je Postojnska jama jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija Slovenije, njezina važnost daleko nadilazi turizam. Ovo je mjesto važno i za proučavanje života u podzemlju. Postojnska jama smatra se kolijevkom speleobiologije, znanstvene discipline koja proučava podzemne organizme, a upravo je ovdje 1831. godine otkrivena prva poznata špiljska životinja- čovječja ribica bila je među najpoznatijim simbolima ovog fascinantnog svijeta. Do danas je u Postojnskoj jami otkriveno više od 150 vrsta špiljskih životinja, više nego u bilo kojoj drugoj špilji na svijetu. Zato posjet ovom mjestu nije samo obilazak spektakularne špilje, već i uvid u bogati ekosustav koji je milijunima godina postojao daleko od naših pogleda.