Američki i hrvatski studenti u Zvjezdarnici Višnjan istraživali su svemir i izrađivali teleskop

Zvjezdarnica Višnjan mjesto je na kojem se održavaju brojne radionice, znanstveni kampovi i gostovanja znanstvenika, a ujedno je i domaćin raznih znanstvenih projekata domaćih i stranih studenata. Jedan od takvih projekata održan je ovih dana u našoj svjetski poznatoj Zvjezdarnici. Naime, 29 studenata, mahom iz SAD-a i Hrvatske, odradilo je stručnu praksu u Zvjezdarnici Višnjan, gdje su istraživali svemir i sudjelovali u izradi teleskopa. Projekt se ostvario zahvaljujući Mariju Juriću, koji je kao student fizike zagrebačkog PMF-a bio dio tima Zvjezdarnice Višnjan, a sada je profesor na američkom Sveučilištu Washington i jedan od znanstvenika uključenih u razvoj zvjezdarnice Vera C. Rubin u Čileu. U Istru je doveo 24 studenta Sveučilišta Washington, kojima se priključilo četvero studenata sa zagrebačkog FER-a, jedan s Tehničkog fakulteta u Rijeci i jedan s PMF-a u Novom Sadu, kako bi tijekom desetodnevne prakse, koristeći robotizirane teleskope na dva kontinenta te umjetnu inteligenciju, sudjelovali u ambicioznom astronomskom projektu. Profesor Jurić osmislio je program astronomske prakse UW Study Abroad 2026., kojim je novu generaciju američkih studenata povezao s mjestom svojih znanstvenih početaka. Program je obuhvaćao trotjedni boravak u Europi, a nakon prvog dijela održanog na Sveučilištu u Novoj Gorici u Sloveniji, studenti su stigli u Zvjezdarnicu Višnjan, gdje su se susreli s posebnim izazovom – u samo deset dana, uz pomoć suvremene tehnologije, morali su proći ključne postupke pozicijske astronomije koji su se razvijali tijekom protekle dvije tisuće godina. Na raspolaganju su im bili robotizirani teleskopi u Višnjanu i Čileu, postojeća informatička infrastruktura i umjetna inteligencija u oblaku. Zahvaljujući geografskoj udaljenosti dvaju opservatorija, istraživački rad trajao je u kontinuitetu jer je u Višnjanu bio dan dok je u Čileu bila noć, pa su studenti imali mogućnost neprekidnog prikupljanja i obrade astronomskih podataka. Predavanja, promatranja, računalne analize i istraživački brifinzi izmjenjivali su se u intenzivnom ritmu, pružajući sudionicima priliku da iz prve ruke iskuse kako izgleda rad na suvremenim astronomskim projektima.

Unatoč zahtjevnom rasporedu, desetodnevni boravak u Višnjanu studentima je donio iskustva koja nadilaze astronomiju. Između noćnih promatranja te dnevnih analiza i predavanja imali su i slobodno vrijeme tijekom kojeg su sklapali prijateljstva koja će im svakako pomoći i u daljnjem znanstvenom radu. O znanosti se razgovaralo i tijekom zajedničkih obroka, pečenja palačinki, uz krafne u jedan sat iza ponoći i proslave rođendana. Domaćini kažu da su američkim studentima, koji su u Europu doputovali iz Seattlea, udaljenog devet vremenskih zona, poseban doživljaj bili lokalna hrana, istarski krajolik i poneki neočekivani susret s kukcima i škorpionima. Tijekom programa imali su priliku upoznati kulturnu i povijesnu baštinu ovog dijela Europe, posjetivši Ljubljanu, Postojnu, Pulu, Rovinj, Brijune i Veneciju. Tako su u SAD, osim novih stručnih saznanja, ponijeli i brojne dojmove o kraju u kojem su boravili.

Tijekom boravka u Višnjanu imali su priliku čuti kako je započela priča o astronomskim promatranjima koja danas provode uz pomoć suvremene tehnologije, što sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je sve u Višnjanu počelo, nije bilo moguće. Tada su studenti i gimnazijalci okupljeni u Višnjanskoj školi astronomije zamislili drukčiji način istraživanja svemira. Umjesto da teleskop bude središte svake zvjezdarnice, predvidjeli su sustav u kojem će ključnu ulogu imati prikupljanje, povezivanje i računalna obrada astronomskih podataka. U vrijeme kada takav pristup još nije bio široko razvijen, bila je to ideja koja je znatno nadilazila tadašnje tehnološke mogućnosti. Njezinu realizaciju preuzeo je Mario Jurić, tada student fizike na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a već godinu dana poslije nastala je baza podataka VOID (Višnjan Observatory Information Database), uz značajnu podršku Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNET.

Rezultati su ubrzo pokazali potencijal takvog pristupa. Zvjezdarnica Višnjan svrstala se među pet vodećih svjetskih zvjezdarnica u praćenju malih tijela Sunčeva sustava, ostvarujući rezultate koji su višestruko nadmašivali njezine tadašnje instrumentalne i ljudske kapacitete. Mario Jurić je potom nastavio znanstvenu karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se pridružio skupini mladih znanstvenika okupljenih oko fizičara Željka Ivezića. Njihov daljnji rad povezan je s razvojem projekta LSST, zamišljenog u vrijeme kada tehnologije potrebne za njegovu realizaciju još nisu bile dostupne. Nakon desetljeća razvoja, priprema i velikih ulaganja, projekt je ostvaren izgradnjom zvjezdarnice Vera C. Rubin u Čileu, jednog od najnaprednijih astronomskih opservatorija na svijetu zahvaljujući teleskopu velikog vidnog polja i sustavima sposobnima za obradu golemih količina podataka. Tri desetljeća nakon što je skupina mladih astronoma u Višnjanu počela razvijati ideju zvjezdarnice budućnosti, nova generacija američkih i hrvatskih studenata na istom mjestu koristila je tehnologiju koja je tada bila tek vizija. Njihov dolazak tako simbolično zatvara krug započet prije trideset godina, ali i otvara prostor za nove ideje, međunarodnu znanstvenu suradnju i obrazovanje budućih istraživača. Studenti su astronomske podatke mogli prikupljati u kontinuitetu s obzirom na vremensku razliku između Čilea i Višnjana