Otkriće izgubljenog papinog pisma moglo bi promijeniti ono što znamo o osvajanju Engleske

Borba za prevlast u Rimu možda je odigrala ključnu ulogu u invaziji Engleske koju je 1066. godine predvodio Vilim Osvajač (William the Conqueror) otkriva novootkriveno pismo pape Aleksandra II. Vilim, vojvoda od Normandije, porazio je Harolda Godwinsona i njegovu vojsku u bitci kod Hastingsa 1066. godine. Događaji koji su prethodili bitci prikazani su na 70 metara dugoj tapiseriji iz Bayeuxa, koja bi uskoro trebala biti izložena u Britanskom muzeju u Londonu. Sada izgubljeno pismo pape Aleksandra II., čiji su dijelovi pronađeni u vatikanskim arhivima, pruža nove informacije o tome kako je došlo do normanskog osvajanja Engleske. Prema novom tumačenju, borbu za englesku krunu oblikovao je i ogorčeni sukob dvojice suparničkih papa koji su tijekom 1060-ih obojica tvrdili da imaju pravo na papinsku vlast. Podrška Engleske suparničkoj papinskoj frakciji možda je uvjerila papu Aleksandra II. da podrži Vilimovu invaziju, pokazuje novootkriveno pismo.

Stoljećima se normansko osvajanje Engleske uglavnom objašnjavalo borbom za vlast koja je izbila nakon smrti kralja Eduarda Ispovjednika i suparničkih zahtjeva na englesko prijestolje. Novo otkriće, međutim, sugerira da je sukob za prevlast u Rimu također mogao imati dalekosežne posljedice, prenosi The Independent. "1066. nije odlučena samo na bojnom polju kod Hastingsa. Na ishod su možda utjecale i odluke donesene gotovo tisuću milja dalje, u Rimu", rekao je Tom Licence, profesor srednjovjekovne povijesti i književnosti na Sveučilištu East Anglia. "Haroldova politika prema papinstvu možda je na kraju išla na ruku njegovim neprijateljima, dajući Vilimovoj oportunističkoj invaziji legitimitet pravednog rata", dodao je. Do otkrića je došlo nakon što su istraživači ponovno proučili zanemarene odlomke izgubljenog pisma pape Aleksandra II., sačuvane u srednjovjekovnoj zbirci kanonskog prava u Vatikanu.

"Cijeli papinski registar pisama je izgubljen. No neka su sačuvana u obliku prijepisa ili ulomaka. Dva ulomka ovog pisma sačuvana su u zbirkama papinskih reskripata", objasnio je Licence. U pismu papa navodi da je Engleska bila pod zaštitom svetog Petra sve dok ljudi "potaknuti ohološću svog oca Sotone" nisu odveli Engleze s "puta istine". Povjesničari su te papine riječi uglavnom smatrali neobjašnjenim referencama. No istraživači sada tvrde da ih je moguće u potpunosti razumjeti u kontekstu žestokog spora koji je početkom 1060-ih podijelio zapadno kršćanstvo. "Godine 1061. suparničke frakcije izabrale su dvojicu papa, Aleksandra II. i biskupa Cadalusa iz Parme, koji je postao poznat kao Honorije II.", rekao je Licence. "Nekoliko godina dvojica papa i njihovi pristaše borili su se za kontrolu nad Rimom, pri čemu je Honorije imao snažnu potporu Svetog Rimskog Carstva i pridobio podršku i drugdje u sjevernoj Europi", dodao je.

Istraživači smatraju da je jezik korišten u papinskom pismu odraz političke i vjerske retorike koja se koristila protiv Honorija i njegovih sljedbenika tijekom tog raskola. "U očima pristaša pape Aleksandra više se nije radilo samo o borbi za krunu, već o borbi protiv onih koje su smatrali sljedbenicima Sotone", rekao je Licence. Prema njegovim riječima, dokazi upućuju na to da je papa Aleksandar II. možda imao vlastite političke razloge za podršku normanskoj invaziji. To bi moglo objasniti i zašto je papa podržao nasilno svrgavanje već okrunjenog kralja. Novo otkriće također pruža drukčiji pogled na šire političke okolnosti koje su prethodile događajima 1066. godine, osobito na složene odnose između Crkve i monarhije. "Ako je Harold povezao Englesku s Aleksandrovim suparnicima, to bi pomoglo objasniti zašto je papa bio spreman podržati svrgavanje okrunjenog kralja", rekao je Licence. "Gledano iz Rima, osvajanje nije bilo samo spor oko nasljeđivanja prijestolja, već dio šire borbe za budućnost Crkve u Europi", zaključio je.