| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Lorena Posavec | Večernji | Otvori |
Istraživači sa Sveučilišta Maryland otkrili su novi pristup liječenju ugriza otrovnih zmija, koristeći iste proteine za blokiranje toksina koje su zmije tijekom evolucije razvile kako bi zaštitile same sebe. Tim znanstvenika utvrdio je da određene kombinacije proteina iz krvi zapadne dijamantne čegrtuše imaju dosad nezabilježenu sposobnost neutraliziranja otrova više opasnih vrsta zmija. Istraživanje je vodio Sean B. Carroll, ugledni sveučilišni profesor biologije, a objavljeno je 29. srpnja 2026. godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Rezultati nude obećavajući put prema razvoju snažnijih protuotrova protiv smrtonosnih ugriza zmija, koji su i dalje velik javnozdravstveni problem u pojedinim dijelovima svijeta. – Ovo je jedna od onih sjajnih priča u kojima je priroda već riješila problem s kojim se mi borimo desetljećima – rekao je Carroll, koji na Sveučilištu Maryland nosi i počasnu profesorsku titulu Andrew and Mary Balo and Nicholas and Susan Simon Endowed Chair.
Ugrizi zmija i dalje su jedna od najzanemarenijih tropskih bolesti na svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da zbog ugriza otrovnih zmija svake godine umre između 80.000 i 140.000 ljudi, dok stotine tisuća žrtava ostaju s trajnim invaliditetom. Mnogi stradali žive u ruralnim područjima u kojima je pristup učinkovitom protuotrovu ograničen. Današnji protuotrovi spašavaju živote, ali imaju brojne nedostatke. Proizvode se ubrizgavanjem zmijskog otrova velikim životinjama, nakon čega se iz njihove krvi izdvajaju nastala protutijela. Takav je postupak skup, kvaliteta i učinkovitost pripravaka mogu varirati, a protuotrovi često ne djeluju jednako dobro na širok raspon toksina različitih zmijskih vrsta, piše Medical News. Mogu izazvati i ozbiljne imunološke reakcije. Zbog tih ograničenja znanstvenici već dugo traže bolji način liječenja ugriza, a u ovom su se slučaju vratili samom izvoru problema – zmijama.
– Već stotinu godina iz brojnih svjedočanstava znamo da su ljutice uglavnom otporne na vlastiti otrov. No dugo nitko nije znao što se točno nalazi u njihovoj krvi i štiti ih – rekao je Carroll. Njegov je laboratorij 2022. godine pronašao dio odgovora. Otkriven je protein nazvan FETUA-3, koji je blokirao djelovanje brojnih toksina iz skupine metaloproteinaza u otrovu zapadne dijamantne čegrtuše. Protein FETUA-3 vezao se i za toksine u otrovima nekoliko drugih vrsta čegrtuša te je također zaustavljao njihovo djelovanje. – To je bio evolucijski način na koji se zmije štite od slučajnog samootrovanja – rekao je Carroll. To je otkriće potaknulo novo pitanje. – Zašto se oslanjati na protutijela iz krvi konja kada je priroda već pripremila učinkovit protuotrov upravo u samoj zmiji? – upitao je. U novom istraživanju Carroll i njegovi suradnici, među kojima je i Elda Sánchez, ravnateljica Nacionalnog centra za istraživanje prirodnih toksina pri Sveučilištu Texas A&M u Kingsvilleu, proučavali su pojedinačnu ulogu svih proteina iz skupine FETUA.
Otkrili su da bi jedan protein FETUA mogao smanjiti krvarenje, dok bi drugi mogao utjecati na aktivnost enzima, ali nijedan pojedinačni protein nije mogao u potpunosti spriječiti smrt nakon ugriza. Međutim, kombiniranje više tih proteina dramatično je povećalo njihovu sposobnost neutraliziranja štetnih učinaka otrova. Budući da otrov jedne zmije može sadržavati i do stotinu različitih toksinskih proteina iz više proteinskih skupina, a otrovi dviju vrsta nikada nisu potpuno jednaki, znanstvenike čeka još mnogo posla kako bi utvrdili najučinkovitije kombinacije inhibitora toksina. – Sastojci su tu. Moramo samo nastaviti testirati različite mješavine – rekao je Carroll. U laboratorijskim testiranjima optimizirane kombinacije proteina pokazale su se približno deset puta snažnijima od postojećeg protuotrova protiv ugriza čegrtuša koji se dobiva iz krvi ovaca. Kombinacije su potpuno neutralizirale smrtonosno djelovanje otrova čegrtuše te pružile široku zaštitu od otrova više vrsta ljutica, čak i onih koje su evolucijski razdvojene milijunima godina.
– Činjenica da su dijelovi tih inhibitora ostali savršeno očuvani tijekom 50 milijuna godina evolucije zmija pokazuje koliko je samootrovanje za te životinje stvarna opasnost – rekao je Carroll. Dodao je da još nije potpuno jasno na koji način zmije dolaze u kontakt s vlastitim otrovom. Moguće je da se to događa kroz tkivo u ustima tijekom ugriza, konzumiranjem već otrovanog plijena, kanibalizmom ili kombinacijom svih tih okolnosti. Aktualno istraživanje bilo je usredotočeno na metaloproteinaze, no znanstvenici sada primjenjuju istu strategiju i na druge skupine toksina iz zmijskog otrova. – Izuzetno smo blizu pronalaska učinkovitih rješenja za tri glavne skupine toksina kod ljutica – rekao je Carroll. – Ono što smo ovdje naučili, zajedno s istraživanjima koja trenutačno provodimo, daje nam stvarno povjerenje da su prirodni rekombinantni, odnosno laboratorijski proizvedeni protuotrovi, nadohvat ruke – dodao je.
Carroll vjeruje da bi prvi komercijalni proizvodi temeljeni na "prirodnom protuotrov"“ mogli biti namijenjeni veterinarskoj medicini, nakon čega bi uslijedili lijekovi za liječenje ugriza zmija kod ljudi. Prema njegovim riječima, nova generacija protuotrova mogla bi pružati širu zaštitu od postojećih pripravaka te istodobno biti sigurnija, jeftinija i jednostavnija za proizvodnju u velikim količinama. – Mogli bismo proizvesti cijele teretne vlakove ovog sredstva i pomoći u rješavanju golemog globalnog zdravstvenog problema – rekao je Carroll. – Mnogi naši najvažniji lijekovi potječu iz prirode. Oduševljen sam što su sastojci za protuotrov bolji od današnjih komercijalnih pripravaka cijelo vrijeme bili upravo u tim zmijama – zaključio je. Uz Carrolla, u istraživanju su sa Sveučilišta Maryland sudjelovale i gostujuće stručnjakinje na Odjelu za biologiju Fiona Ukken i Yetunde Ayinuola.