Kako se grade velike hrvatske kompanije: Zašto su partnerstva između poduzetnika i financijskih institucija važnija nego ikad?

Hrvatsko gospodarstvo posljednjih godina sve češće otvara pitanje kako stvoriti novu generaciju velikih domaćih kompanija. Dok se o potrebi jačanja konkurentnosti, produktivnosti i investicija govori gotovo svakodnevno, u praksi je broj kompanija koje uspijevaju prerasti nacionalne okvire i graditi ozbiljne regionalne sustave i dalje relativno ograničen.

U takvom okruženju posebno je zanimljivo promatrati primjere kompanija koje za financiranje razvoja koriste kombinaciju bankarskog financiranja i tržišta kapitala. Jedan od njih je BOSQAR INVEST, hrvatska grupacija koja je posljednjih godina izrasla u jednog od najaktivnijih domaćih investitora, a koja suradnju s financijskim institucijama smatra važnim dijelom vlastite strategije rasta.

„Kada gradite kompaniju dugoročno, povjerenje financijskih institucija nije samo pitanje financiranja, nego potvrda poslovnog modela, strategije i kvalitete upravljanja. Takvo povjerenje ne stječe se preko noći. Ono se gradi godinama kroz transparentnost, disciplinu, ispunjavanje preuzetih obveza i konzistentne rezultate“, kaže Darko Horvat, predsjednik Uprave BOSQARA.

Tijekom proteklih godina BOSQAR je na tržištu kapitala realizirao više značajnih transakcija, a suradnja s Erste bankom - u sklopu koje su uspješno finalizirana dva obveznička izdanja - danas se nastavlja i kroz aktualnu javnu ponudu dionica (SPO).

Prema riječima Horvata, ključ uspješnih transakcija nije samo pristup kapitalu, nego kvaliteta partnerstva između kompanije i financijskih institucija. 

Partnerstvo BOSQARA i Erstea ističe kao ogledni primjer uspješne strateške suradnje.

„Najbolji rezultati nastaju kada investitori, banke i kompanija dijele sličan pogled na dugoročno stvaranje vrijednosti. Mi ne tražimo samo kapital, nego partnere koji razumiju što gradimo i koji mogu pratiti naš razvoj kroz različite faze rasta. Ekspertiza i iskustvo timova u Erste banci oslonac su nam i u najsloženijim procesima na tržištima kapitala već godinama“, kaže.

Tržište kapitala kao alat razvoja

Iako se hrvatsko tržište kapitala često uspoređuje s razvijenijim europskim tržištima, posljednjih godina vidljiv je postupan rast interesa domaćih kompanija za alternativne modele financiranja.

„Vjerujemo da se situacija postupno mijenja u pozitivnom smjeru. Primjećujemo sve izraženiji interes domaćih kompanija za instrumente tržišta kapitala, a kao banka takve trendove aktivno podržavamo“, kaže Christoph Schoefboeck, predsjednik Uprave Erste banke.

Dodaje kako razvoj tržišta kapitala nije važan samo za pojedine kompanije nego za gospodarstvo u cjelini: „Za određene razvojne faze i ambiciozne investicijske planove tradicionalni bankarski proizvodi mogu biti ograničavajući, dok tržište kapitala omogućuje širu investitorsku bazu i fleksibilniji pristup financiranju. Upravo zato razvoj tržišta kapitala vidimo kao jedan od ključnih preduvjeta za dugoročnu konkurentnost i održivi rast domaćeg gospodarstva.“

Sličnog je stava i Horvat, koji smatra da je hrvatsko tržište kapitala danas znatno razvijenije nego prije desetak godina, ali da i dalje postoji prostor za dodatni razvoj.

„Najveći izazov nije nedostatak kapitala, nego broj kompanija koje su spremne otvoriti se prema investitorima i prihvatiti standarde koje tržište kapitala zahtijeva. Takav korak zahtijeva određenu razinu organizacijske zrelosti i hrabrosti, ali dugoročno donosi brojne prednosti“, smatra Horvat.

Od financiranja prema strateškom partnerstvu

U sve složenijem poslovnom okruženju uloga banaka također se mijenja. Financijske institucije danas nisu samo izvor kapitala, nego sve češće i partneri koji pomažu kompanijama u strukturiranju razvoja, upravljanju rizicima i planiranju budućih investicija.

„Ulogu banaka vidim kao puno širu od klasičnog financiranja. Ona danas podrazumijeva aktivno partnerstvo u razvoju kompanija. Banke imaju jedinstvenu poziciju jer mogu povezati kapital, znanje i tržišne uvide te pomoći kompanijama da donose kvalitetnije i dugoročno održive odluke. BOSQAR INVEST pritom vidimo kao partnera s konzistentnim pristupom stvaranju vrijednosti kroz različite faze tržišnog ciklusa. Njihove ključne prednosti vidimo u iskustvu menadžmenta, jasno definiranoj strategiji rasta te diverzifikaciji poslovanja“, kaže Schoefboeck.

Posebno je to vidljivo kod kompleksnih transakcija koje uključuju više dionika i različite izvore financiranja. „Rad na takvim projektima prije svega je pitanje ljudi i povjerenja. Kada surađujete s istim partnerima kroz više projekata, odnos prerasta klasični poslovni okvir. U zahtjevnim i dinamičnim situacijama upravo su kvaliteta ljudi, brzina reakcije i međusobno povjerenje ključni za uspjeh“, ističe predsjednik Uprave Erste banke.

Prehrambena industrija kao strateški sektor

Jedan od najvažnijih razvojnih smjerova BOSQAR INVESTA posljednjih godina postala je prehrambena industrija. Nakon akvizicija Mlinara i Panvite, kompanija je nedavno potpisala ugovor o kupoprodaji 100 posto udjela u PIK Vrbovcu, jednoj od vodećih prehrambenih kompanija Hrvatskoj.

„PIK Vrbovec vidimo kao jednu od najvažnijih prehrambenih kompanija u Hrvatskoj. Riječ je o kompaniji s iznimno snažnim brendom, dugom tradicijom i značajnim proizvodnim kapacitetima. Upravo zato vjerujemo da bi njezino uključivanje u našu Future Food vertikalu predstavljalo važan korak ne samo za BOSQAR, nego i za razvoj regionalne prehrambene industrije“, kaže Horvat.

Prema njegovim riječima, povezivanje Panvite, Mlinara i PIK Vrbovca stvorilo bi prehrambenu platformu s približno 640 milijuna eura prihoda i oko 4.800 zaposlenika, temeljeno na javno dostupnim podacima za 2024. godinu. „Time bismo dodatno ojačali model od polja do stola i stvorili vodeću regionalnu platformu za svježu hranu, uz doprinos jačanju prehrambene sigurnosti i otpornosti opskrbnih lanaca u Hrvatskoj i regiji“, zaključuje Horvat.

Iako se pojedinačne transakcije često promatraju kroz financijsku perspektivu, njihovo značenje nerijetko nadilazi samu kompaniju. U vremenu geopolitičkih neizvjesnosti, poremećaja opskrbnih lanaca i potrebe za jačanjem otpornosti gospodarstva, pitanje kako financirati razvoj domaćih kompanija postaje pitanje dugoročne konkurentnosti cijele zemlje.