| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Sandra Veljković | 20.04.2026. u 15:36 | Večernji | Otvori |
- Moj sin, koji je također američki državljanin, kaže da je Hrvatska apsolutno najbolja zemlja za život i da će cijeli život ostati u Hrvatskoj - rekla je bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za mađarski konzervativni časopis Hungarian Conservative i tim osobnim primjerom otvara širu priču o Hrvatskoj, Europskoj uniji i odlascima mladih. Inače, ovo je vjerojatno jedini veliki intervju koji se tiče i politike i njezina mandata koji je bivša predsjednica dala u posljednje vrijeme. U njezinoj interpretaciji, upravo takav izbor - ostati unatoč mogućnostima odlaska - ilustrira ono što već godinama zagovara: da sloboda kretanja unutar EU ne mora značiti trajno iseljavanje, nego može biti dio šireg životnog ciklusa.
- Zalažem se za to da mladi iskoriste mogućnosti Europske unije, da odu raditi, studirati i učiti, ali da se vrate u Hrvatsku, obogaćeni tim iskustvom i da ga prenesu u naše društvo kako bi ga modernizirali. Ne tako da odbace tradiciju, nego da donesu drugačije načine razmišljanja i više ambicije nego što smo ih dosad imali - istaknula je bivša predsjednica.
Osvrće se i na demografiju i na period dio dok je bila predsjednica i otvoreno govori o frustraciji izostankom konkretne demografske politike. - Doslovno sam se zaključala u ured na desetak dana, proučavala različite zemlje, proučavala hrvatske ranije demografske planove i napravila jedan za koji su stručnjaci rekli: "Ovo je sjajno". Predstavila sam konačnu verziju. I što se dogodilo? Ništa. Jer je vlada to doživjela kao konkurenciju - govori Kolinda Grabar Kitarović.
Istodobno naglašava da razlozi odlaska iz Hrvatske, prema njezinu iskustvu, nisu primarno ekonomski, nego društveni.
- Najviše su razlozi društvena klima, nepotizam i korupcija, nedostatak prilika, a ne nužno plaće - govori u intervjuu.
Ključna slabost je, prema njezinom mišljenju, izostanak sustavnog pristupa, ali i pogrešno usmjerene mjere. Ističe da bi poticaji trebali stvarati dugoročnu vrijednost i konkretne uvjete za ostanak: stanovanje za mlade, različite subvencije poslodavcima i niz drugih mjera. - Demografska politika mora krenuti od razumijevanja stvarnih razloga odlaska. Moramo stvoriti razloge da se ljudi vrate. Prvo slušati zašto obitelji nemaju više djece, zašto ljudi odlaze, koji su problemi i onda rješavati te probleme - zaključuje Kolinda Grabar Kitarović.
U intervjuu, koji je vrlo obuhvatan i sadržavao je i pitanje proširenja EU, i tu - u sadašnjem kontekstu. Iznosi i do sad rijetko tako izravnu tvrdnju o ulasku Ukrajine u EU - vrlo direktno kaže da bi u ovom trenutku to značilo internalizaciju rata u EU.
- Nisam protiv pristupanja Ukrajine Europskoj uniji. Pozdravljam činjenicu da su dobili status kandidata. Međutim, izrazila sam i razočaranje što zemlje u mom susjedstvu ne napreduju, iako su već daleko odmakle na europskom putu i vjerojatno su ispunile puno više kriterija nego Ukrajina. Moramo se riješiti svake vrste licemjerja. Vjerujem da moramo pomoći Ukrajini na putu prema Europskoj uniji, ali kako će to izgledati, ne znam, jer još uvijek postoje područja Ukrajine pod okupacijom, što bi značilo i internaliziranje rata. Jasno je da je potreban mirovni proces i da ćemo morati raditi na tome. Ako je Bruxelles odlučio ići naprijed s Ukrajinom, onda će mnogi ljudi iz Bruxellesa morati otići živjeti u Ukrajinu kako bi vidjeli koji su stvarni problemi i kako ih riješiti, a da pritom ne bankrotiramo druge i ne narušimo koheziju - ističe.
Po svojoj formulaciji, riječ je o osjetno tvrđem izrazu od onoga što se inače čuje u političkom jeziku - tim više što dolazi od bivše predsjednice Kolinda Grabar-Kitarović, koja danas nije na aktivnoj funkciji pa si može dopustiti izravniji ton. Dok aktualni europski dužnosnici uglavnom govore opreznije - o "sigurnosnim implikacijama", "geopolitičkim posljedicama" ili "izazovima proširenja", ovdje se ide korak dalje i zapravo kaže da bi rat mogao postati unutarnja stvar Europske unije.
Slična logika postoji i u analitičkim krugovima, uključujući američke i europske think tankove poput Atlantic Council ili Carnegie Endowment for International Peace, ali se ondje to formulira puno suše i tehničkije — kroz izraze poput "dugoročnih sigurnosnih posljedica" ili “vezivanja EU uz ishod rata”. Drugim riječima, sama ideja nije nova, ali način na koji je izrečena jest: ono što se inače govori u ublaženoj, stručnijoj verziji, ovdje je izrečeno izravnije i bez puno zadrške. S iznimkom Viktora Orbana, no njegov izbor riječi i termina - i stava - bio je vezan uz politiku koju je vodila njegova vlada i - populizam na kojem je gradio svoj agendu.
U intervjuu se osvrće i na način na koji se u Hrvatskoj često percipira donošenje odluka unutar Europske unije, ističući da je zemlja danas dio tog procesa.
- Navikli smo biti dio različitih carstava i državnih struktura i uvijek gledamo prema nekim drugim prijestolnicama kao prema svojim gospodarima. U Hrvatskoj ljudi kažu: Bruxelles će donijeti odluku. Ali mi smo sada Bruxelles. Jer smo dio 27 država - ističe.
Govoreći o iskustvu članstva, navodi da je ulazak u eurozonu donio i izazove, uključujući ekonomske pritiske i inflaciju, ali i određene prednosti u svakodnevnom životu, jer je "život učinilo puno jednostavnijim. Postupno je postao bolji i uređeniji.”
No naglašava važnost očuvanja nacionalnog identiteta unutar europskog okvira te kao jednu od ključnih prednosti života u Hrvatskoj ističe kvalitetu svakodnevice i društvene veze, koje, kako kaže, mnogi prepoznaju tek nakon odlaska.
- Mnogi koji su otišli iz Hrvatske shvate da kod kuće mogu imati bolju kvalitetu života s puno manje novca jer imaju infrastrukturu, podršku obitelji, sigurnosnu mrežu socijalnog sustava, zajednicu, kulturne korijene - govori bivša predsjednica te uspoređuje hrvatsku prijestolnicu s Bruxellesom i zaključuje: - U Zagrebu, za razliku od Bruxellesa, nećete naći ljude koji spavaju na ulici, niti bilo gdje u Hrvatskoj.