| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Vecernji.hr | 20.04.2026. u 12:14 | Večernji | Otvori |
Boška Ban, saborska zastupnica, a od petka i članica HDZ-a godinama je tražila način kako preuzeti kontrolu nad vlastitim zdravljem, a sada je otkrila kako je uspjela skinuti više od 85 kilograma. - Nakon dva poroda kilogrami su ostali i dodatno se nakupljali. Nekoliko puta sam sama uspjela izgubiti više od 40 kilograma, ali bi se oni uvijek brzo vratili. To je kao da se vrtite u krug, stalna borba u kojoj na trenutke pobijedite, ali se na kraju uvijek vratite na početak. Svaki put sam mislila da je to to, ali očito nešto u meni još nije bilo spremno na trajnu promjenu. U jednom trenutku imala sam 167 kilograma. I zanimljivo je da sam i prije toga bila svjesna problema, znala sam što trebam napraviti, ali to nikada nije postalo dugoročno rješenje. Mislim da mnogi ljudi imaju to iskustvo - znate, ali ne napravite onaj pravi iskorak - izjavila je za Net.hr i nastavila:
- To "sutra" nije bio jedan dan, to je bio trenutak kada se jednostavno nešto prelomilo u meni. Kao da se okine prekidač i shvatite da više nema odgađanja. Kada sam iskreno priznala sebi da više ne govorimo o izgledu, nego o zdravlju, tada sam odlučila da ovaj put mora biti drugačiji i trajan jer sam shvatila da više ne mogu odgađati vlastiti život.
Put Boške Ban bio je kombinacija osobne borbe i stručne pomoći. Barijatrijska operacija 2023. godine u Varaždinu kod doc. dr. sc. Alena Pajtaka bila je prekretnica u njezinom životu. To nije bila laka odluka; zahtijevala je puno razmišljanja i suočavanja sa samom sobom, ali i pripremu prije samog zahvata. Već tada je morala pokazati spremnost na promjenu navika, jer bez toga ni operacija nema smisla. Boška naglašava kako operacija nije čarobni štapić koji rješava problem, već alat čija učinkovitost ovisi isključivo o pojedincu. Napominje da postoje ljudi koji, unatoč operaciji, ne uspiju postići trajne rezultate upravo zato što ne promijene odnos prema hrani i načinu života. Kod nje je ključ bio u promjeni načina razmišljanja. Naučila je da nema kratkoročnih rješenja i da se promjena gradi kroz male, svakodnevne odluke. Najizazovnije joj je bilo mijenjati navike, naučiti slušati vlastito tijelo i prihvatiti da je riječ o procesu koji traje cijeli život, a ne o nečem privremenom.
Otkrila je i koje joj se navike bilo najteže riješiti. - Emocionalno jedenje. Hrana je dugo bila više od potrebe, bila je utjeha u stresu i izazovima. U nekim trenucima osjećate se kao da ste zarobljeni u tom obrascu, kao da ste rob nečemu što znate da vam šteti, ali ne vidite izlaz. To su te mentalne blokade koje je najteže razbiti. Prekinuti taj obrazac bilo je teško, ali i oslobađajuće. To nije nešto što se dogodi preko noći, nego proces u kojem učite prepoznati svoje emocije i ne reagirati automatski hranom. Danas učim stati, osvijestiti što osjećam i pokušati naći zdraviji način da se s tim nosim. U tome je izuzetno važna bila i podrška obitelji i ljudi oko mene. U trenucima kada sami posustanete, znači puno kada imate nekoga tko vas razumije i podsjeti zašto ste krenuli tim putem - iskreno je odgovrila.
Danas joj hrana više nije u središtu svega kao prije i ništa joj ne nedostaje na onaj način kako je nekad bilo. Promijenio se njezin odnos prema hrani, koja više nije nagrada ili utjeha, već normalni dio dana. Naravno da postoje jela koja voli, ali smatra da se kod ovakvih promjena previše govori o odricanju, kao da su neke namirnice "zabranjene", a zapravo je ključ u umjerenosti. Ističe da nije realno niti zdravo težiti tome da se 100 posto vremena jede savršeno, jer je bitno ono što se radi većinu vremena. U trenucima poput proslava, rođendana i obiteljskih okupljanja, smatra da je potpuno u redu priuštiti si nešto što voli u malim količinama, bez osjećaja krivnje, pazeći da to ne postane pravilo, nego iznimka.