Može se izgubiti utakmica, može biti i nesreće, nekad odlučuje jedna lopta, centimetar na jednu ili drugu stranu. Ali, kad Dinamo izgubiti pet utakmica od klubova srednje europske jakosti, onda je jasno da nije dorastao takvim izazovima i da će morati još puno žganaca pojesti da bi bio ravnopravan takvim klubovima.
No, kad Dinamo protiv takvih klubova izgleda nemoćno, a rezultati govore upravo to (Celta 0:3, Lille 0:4, Betis 1:3, Midtjylland 0:2, Genk 1:3), kao i gol razlika u tim utakmicama, s dva postignuta i 15 primljenih pogodaka, onda se valja zapitati kakav je ovaj današnji Dinamo.
Da, posložio se Dinamo za HNL, a može li doista tako i nastaviti vidjet ćemo u nedjelju u Varaždinu, ali za Europu, za klubove srednjeg kvalitativnog razreda još nije spreman. I trener Dinama Mario Kovačević morao bi se zapitati kako mu to momčad u tim utakmicama izgleda. Lijepo je što taj pristojni čovjek stoji iza svojih igrača, što ih hvali za rad na treninzima, što i u zasluženom porazu od Genka vidi da je bilo dobrih stvari, ali morao bi biti i malo samokritičniji.
Kaže, bilo je dobrih stvari protiv Genka, to stoji, ali bilo ih je tek kad je Genk stao, odlučio mirno privoditi utakmicu kraju u drugom poluvremenu ne želići se dovoditi da ga plavi napadaju u situaciji jedan na jednoga, skupio je linije bez visokog napadanja koje je primjenjivao u prvih pola sata što mu je donijelo 2:0 vodstvo.
Teško je shvatiti kako je Dinamo ušao u tu utakmicu, pa može se i strahovati od suparnika, ali ne može se taktički stajati kao što je stajao Dinamo. Bojažljivi ulazak, loše stajanje na terenu, sve je to davalo prostora igračima Genka, a ovi su, kako li su samo zločesti, to bezobrazno koristili. Priprema utakmice očito ili nije bila dobra, ili pakl igrači nisu poslušali svog trenera i nisu radili ono što je tražio. A u oba slučaj je to problem trenera, ili ih nije dobro pripremio za ono što ih očekuje, ili ga pak momčad ne slijedi.
Igrao je Dinamo i protiv većih i jačih klubova i da, branio se, gusta sredina i onda dobra tranzicija uništavali su i velikane, a sad ništa od toga nismo vidjeli. Plavi su imali ogroman broj grešaka u postavljanjima, krila nisu pomagala bekovima u defenzivi koliko su trebala, vezni se nisu na vrijeme vraćali, a o igri prema naprijed bolje je i ne govoriti jer nje, dok Genk nije povukao ručnu kočnicu, nije ni bilo.
Možda Dinamo nije ni trebao igrati napadački, izaći visoko, ali onda je morao biti kompaktan u defenzivi, a on to nije bio i zato je mogao u prvom poluvremenu primiti i više od dva pogotka.
Dinamo se u HNL-u podignuo, onaj poraz od Istre u Puli natjerao je igrače da se zaključaju u svlačionicu i kažu jedan drugom što misle i nakon toga je Dinamo krenuo u puno boljem smjeru. Kovačević bi se morao poslužiti tim poučkom, neki su igrači lupili šakom o stol i rekli da to više ne može tako i odmah se u HNL-u sve okrenulo.
Sad bi Kovačević morao biti taj i lupiti šakom o stol, ne samo braniti svoje igrače i 'gladiti ih', već im i reći da ne rade ono što traži od njih. Ako im je znao reći što bi trebali činiti. Vrijeme je da trener žešće krene u akciju, ovo u Europi ne izgleda nikako, ne lupi li šakom o stol, možda ni njega još dugo neće biti u Maksimiru jer nezadovoljstvo je opet prisutno.
Iako, ne treba sad sve drvlje i kamenje baciti na trenera, očito je da su igrači iz klubova srednje europske jačine brži, fizički jači i taktički školovaniji od igrača koje danas ima Dinamo. A da bi se takvima pariralo, valja postaviti pametno igru, a Dinamo to u pet poraza od srednje europske kategorije nije uspijevao.
