Najudaljeniji i najprimitivniji objekt koji je letjelica sa Zemlje ikada posjetila ponovno je u središtu pozornosti znanstvenika. Novo istraživanje donosi svježe uvide u to kako je ultracrveno, oko četiri milijarde godina staro tijelo nazvano Arrokoth dobilo svoj prepoznatljiv oblik nalik snjegoviću, piše The Guardian. Arrokoth se nalazi u Kuiperovu pojasu – golemom prstenu ledenih tijela izvan orbite Neptun. To područje sadrži većinu poznatih patuljastih planeta, ali i komete te manje krute nakupine stijena i leda, tzv. planetezimale, koje se smatraju gradivnim blokovima planeta.
Astronomi procjenjuju da između 10 i 25 posto planetezimala u Kuiperovu pojasu ima dva režnja, poput kikirikija ili snjegovića. I Arrokoth pripada toj skupini. Njegov oblik, sastav i mali broj kratera upućuju na to da su se oba dijela formirala istodobno i bez nasilnih sudara, vjerojatno procesom gravitacijskog kolapsa. No detalji tog procesa dugo su bili predmet rasprava. Znanstvenici su sada proveli 54 računalne simulacije oblaka sitnih čestica te pokazali da gravitacijski kolaps doista može stvoriti dvorežnjaste objekte.
U nekim scenarijima nastala su dva manja tijela koja su kružila jedno oko drugoga, postupno se približavala i na kraju se, pri vrlo malim brzinama, spojila u tzv. kontaktni binarni objekt. Rezultati, objavljeni u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, podupiru dugogodišnju pretpostavku da su planetezimali nastajali gravitacijskim kolapsom. Istraživanje je pozdravio i Alan Stern, voditelj NASA-ine misije New Horizons, koja je izbliza proučavala Arrokoth, istaknuvši da rezultati potvrđuju teoriju o „nježnom“ nastanku tog objekta.
Ipak, dio znanstvenika upozorava da simulacije pokazuju kako bi se samo oko četiri posto objekata formiralo na taj način, dok teleskopska opažanja sugeriraju veći udio. Moguće je, kažu, da priroda koristi i druge mehanizme – ili da će buduće, složenije simulacije dodatno rasvijetliti ovu svemirsku zagonetku.
