Paket Bačićevih zakona o prostornom uređenju i gradnji predstavljen je kao najveća reforma u prostornom planiranju u zadnjih deset godina koja brigu o najvažnijem hrvatskom resursu – teritoriju diže na višu raznu. Nejasno je zašto je s toliko važnom odlukom Vlada toliko žurila i tvrdoglavo gurala set vrlo osjetljivih i kompliciranih odredbi unatoč brojnim kritikama struke. Rasprava u Saboru izgledala je kao bitka za moć nad prostorom umjesto da u središtu rasprave prostor bude glavna supstanca, a nova pravila temelj na kojem će Hrvatska u budućnosti upravljati svojim teritorijem. No umjesto jasnih pravila, usvojene su izuzetno komplicirane odredbe, bez definiranja ključnih pojmova. Kompliciran jezik u zakonima rijetko je slučajan, a tu leži temeljni problem Bačićeve "reforme".
