Slovenka Mateja Škornik postala je 2020. godine prvi ženski delegat na košarkaškoj ABA ligi, a prije nego što je došla u ABA ligu bila je jedna od tek nekoliko delegatkinja u Euroligi. Živi na relaciji Ljubljana – Beograd. Uglavnom dobiva delegacije Eurolige u Beogradu, na utakmicama Crvene zvezde i Partizana, a dok su igrali u Beogradu, bila je delegat na utakmicama Makabija i Hapoela. Što se tiče Aba lige, najčešće je se može vidjeti na domaćim utakmicama u Sloveniji.
Željela bi na OI
– Moja prva utakmica u ulozi delegatkinje u Euroligi bila je 2019. godine kada su igrali Cedevita Olimpija i Darussafaka. Inače, godinama sam živjela u Barceloni, gdje sam zaposlena u uredu sjedišta Eurolige, kao asistent COO. Nakon pandemije najviše sam puta delegirana u Beogradu. Bilo me je malo strah na toj mojoj prvoj utakmici. Sjećam se da sam imala malo neugodnosti ali sad sam jako dobra s ljudima Cedevita Olimpije. Dosta puta se zajedno prisjetimo te moje prve utakmice.
Koje su sve obveze delegata?
– Imam sastanak dan prije utakmice gdje se sve dogovaram s domaćinom oko organizacije. Na samoj utakmici sve pomno pratim što se događa i dan poslije moram poslati izvještaj. Na utakmicama se posebno prati koliko je vremena potrošeno na prekide, posebno se prati kad netko dobije tehničku grešku i zašto. Moram paziti da na klupi ne sjedi netko tko nije prijavljen u službeni zapisnik. Za sada nije bilo većih incidenata na Euroligi. Ali smo zato na ABA ligi praznili dvoranu nekoliko puta. Na kraju krajeva suci su odlučivali o pražnjenu dvorane, a ja sam samo provodila njihovu odluku – sjeća se Mateja.
Gdje se vidite u budućnosti što se tiče košarke?
– Možda bit se htjela okušati i u budućoj europskoj NBA ligi. Delegat u ABA ligi i Eurolige, nema ograničenja.
Jesu li naporna stalna putovanja od Beograda do Ljubljane i nazad.
– Nisu. Dobro, nekad zna biti teško. Nekad pomislim što je meni ovo trebalo. Ima dana kada nisam raspoložena. Žao mi je što Zagreb više nema klub u ABA ligi pa da koji put dođem na utakmicu Cibone.
Idete li na velika košarkaška natjecanja?
– Samo privatno. Bila sam u organizaciji Europskog prvenstva 2013. u Sloveniji kao IT menadžer. Isto to sam radila na svjetskom prvenstvu 2014. u Španjolskoj. Da, voljela bi gledati uživo košarku na Olimpijskim igrama. Eto, možda bude prilika pa odem u Los Angeles 2028. godine.
Otkud vi u košarci?
– Od malih nogu vezana sam za košarku. Brat je igrao za Laško, a ja za Celje. No moja karijera trajala je kratko jer sam već u 17. godini morala na operaciju koljena. Tata je također bio u košarci pa sam uz njega zavoljela ovaj sport. Nakon kratke igračke karijere, završila sam fakultet Elektrotehnike, računalstva i informatike, te se kasnije zaposlila na tom istom Sveučilištu u Mariboru. Tek poslije završenog drugog Mastera i sportskog managementa u Italiji počela je moja košarkaška priča u kojoj sam i danas.
Pratite li neke druge sportove osim košarke?
– Pratim, volim gledati skijanje. I sama volim skijati, kad uhvatim vremena. Najčešće idem skijati u Italiju i Austriju. Pratim i nogomet, kad su neke dobre utakmice.
Želja mi je Aljaska
Slobodno vrijeme?
– Ima ga, pogotovo ljeti. Kad je sezona, znam otići na treninge crossfita i reformer pilatesa. Naravno, ne dižem utege većih kilaža. Volim slikati. Imam već desetak crteža, oni koji su ih vidjeli kažu da su dobri. Osobno, meni se najviše sviđaju slike mojih kućnih ljubimaca. Imam dva psa Bal i Paco, oba su kod roditelja u Celju. Slikam pastelnim bojama. Meni je slikanje odmor od stresa. To me najviše opušta kada sam pod pritiskom. Za sada sam uramila samo dvije slike, ostale su na čekanju. Hobi su mi i putovanja. Silno bih željela otići na Aljasku. Često odem do brata Jureta koji živi u Marbelli. Obožavam Španjolsku. Tamo je sve nekako ležerno, bez stresa, bez gužvi, bez pritiska. I zato žalim za vremenima kada sam živjela u Barceloni. Znam ljetovati u Crnoj Gori, a što se Hrvatske tiče, često sam bila u Puli i Splitu– rekla je Mateja, koja se trenutačno odmara u rodnom Celju gdje će provesti i božićne praznike.
