Premda je godina globalno (ponovno) bila izazovna za vinare, hrvatska vinska industrija i sustav distribucije i dalje plešu istu koreografiju staru gotovo dva desetljeća. Dok se u javnosti zaziva tradicija, ponos i “dominacija” domaćih vina, realnost je mnogo oštrija. Trgovački centri i dalje slijede dobro poznatu, ali ne nužno uspješnu praksu – gotovo 90 posto polica u trgovinama popunjeno je hrvatskim bocama, dok tek mali dio preostale ponude čini uvozna roba.
Pitate se u čemu je tu problem? U tome što količine koje domaći vinari stvarno mogu proizvesti teško mogu pokriti toliki udio. Hrvatska već godinama bilježi pad površina pod vinogradima, starenje vinarske populacije i nedostatak radne snage, a i klimatski ekstremi dodatno smanjuju prinose. Drugim riječima, proizvodimo sve manje grožđa i sve manje vina, ali ponašamo se kao da smo vinska sila s neiscrpnim kapacitetima.
