Zidovi, trafostanice i pothodnici pretvaraju se u galerije na otvorenom, a publika su svi prolaznici. Zagreb je sve bogatiji muralima i drugim oblicima ulične umjetnosti, a na sceni na kojoj su se već izdvojila imena poput Lonca, Lunara, Oka ili kolektiva Modul, raste i nova generacija autora. Među njima su i Agata Lučić te Gregor Furkes.
Kad skica oživi na zidu
Agata trenutačno djeluje kao samostalna ilustratorica, radi autorske radove, ilustracije za tiskovine i brendove, vodi radionice, izlaže i istražuje nove medije. – Zadnjih mjeseci više sam se posvetila autorskim radovima i radila u mediju keramike, što sam pokazala na samostalnoj izložbi "Susreti" u rujnu – govori. U Zagreb je stigla iz Delnica, završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a zatim i Akademiju likovnih umjetnosti. S muralima se susrela u osnovnoj školi, a prvi ozbiljniji rad napravila je kao studentica, kada je u sklopu projekta u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Melinde Šefčić oslikala zid u KBC-u Rebro.
– Rekla bih da su mi se vrata otvorila muralom koji sam 2021. odradila na zidu Muzeja suvremene umjetnosti. To mi je, kao nekome tko je tek izišao s Akademije, pružilo određenu vidljivost – objašnjava. Izrada murala, kaže, fizički je zahtjevna, a na lokaciji zna provesti cijeli dan. – Volim i taj fizički moment rada na zidu, kao i odmak iz vlastitoga radnog prostora – govori Agata. Proces, objašnjava, počinje digitalnom skicom, a zatim crtež prenosi na zid, boji velike plohe i tek na kraju radi detalje. – Za sada na većim površinama i nisam toliko otvorena za eksperimentiranje – ističe.
Najdraža umjetnička intervencija do sada joj je, kaže, mural na trafostanici Dječjeg vrtića Zapruđe posvećen Ivani Brlić Mažuranić. A murale vidi kao "osobnu vizualnu intervenciju" koja, budući da se nalazi u javnom prostoru, ima veći doseg. – Mogu biti samo estetski i dekorativni, ali i prenositi poruku – ističe. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim prizorima i prirodi, a uzore teško izdvaja. Među njezinim najpoznatijim radovima ističe se i oslikavanje betonskih odzračnika ispred Mamutice, projekt koji je nastao u suradnji s Ivanom Stanišićem, Nikolom Grabovcem i Gregorom Furkesom.
Gregorova umjetnička priča počela je, pak, kroz iskustva i utjecaje gradova u kojima je odrastao i živio. – U Hamburgu sam se prvi put susreo s uličnom umjetnošću, grafitima i muralima, scena je vrlo aktivna i otvorila mi je oči za kreativne mogućnosti javnog prostora. Madrid je na mene ostavio utjecaj svojom bogatom kulturom. Berlin je, s druge strane, bio grad velikih kulturnih pokreta, progresivan i politički angažiran i tamo sam naučio kako umjetnost može postati moćan alat društvenog komentara i poticati dijalog – objašnjava.
Dolaskom u Hrvatsku, kaže, povezao se s lokalnom scenom putem rada, suradnji i projekata. Godinu dana nakon preseljenja osnovao je Zagreb Street Art Festival s Krešimirom Golubićem, a djeluje i u međunarodnom kolektivu, Grupi ZID. Jedan od najdražih projekata mu je, govori, pothodnik u Trnskom. – Tamo sam mogao u potpunosti realizirati svoju ideju. Pothodnik koji spaja Središće, Sopot, Utrine i Zapruđe poseban mi je jer je najveći mural u Zagrebu i drugi najveći u Hrvatskoj – naglašava. U umjetničkom procesu, kaže, najdraži mu je trenutak kad skica koju je osmislio počne oživljavati na zidu, pa ističe da je poseban osjećaj stajati ispred napola dovršenog murala i gledati kako ideja postaje stvarnost. Stil mu karakterizira utjecaj protestne umjetnosti, punka i grafita, a radi sprejevima i šablonama. – Budući da ljudi brzo prolaze ulicom, važno je da slike budu jasne, lako prepoznatljive i vizualno provokativne. Moj rad želi privući pozornost, potaknuti na razmišljanje, komunicirajući jednostavno i direktno – objašnjava.
Inspiracija u derutnim fasadama
Upravo to ogleda se i u muralu koji je nedavno realizirao na Centru kulture Ribnjak koji prikazuje iznimne žene iz hrvatske povijesti i kulture, umjetnice, znanstvenice i borkinje za ravnopravnost koje su svojim djelovanjem trasirale put generacijama koje dolaze. Inspiraciju pronalazi, kaže, u zapuštenim prostorima i derutnim fasadama. – Dobra intervencija može izmamiti osmijeh ili natjerati na razmišljanje – smatra Gregor. Javni prostor, dodaje, zajednički je prostor, a street art omogućuje da on ne bude samo funkcionalan nego i inspirativan. – Street art stvara osjećaj pripadnosti i zajedništva, gradu daje karakter i živost – ističe. •
