Dončić je sad dobio sve uzde u svoje ruke i mora isporučiti kao što su to radili Magic, Kareem, Shaq, Kobe i LeBron

Zaključenjem prošle sezone ispadanjem u polufinalu Zapada od prvaka iz Oklahoma Cityja, završila je jedna era u Los Angelesu. Krajem lipnja je klub objavio da LeBron James nakon osam godina odlazi iz Lakersa s kojima je 2020. osvojio naslov "s kvačicom", onaj pandemijski "pod balonom" u Orlandu. Kako su istovremeno istekli ugovori Ruiju Hachimuri, Marcusu Smartu, Lukeu Kennardu i Jaxsonu Hayesu, dok je Deandre Ayton mijenjan u Washington za Walkera Kesslera, kojeg je u "deal" uključila Utah, pred Lakerse, odnosno njihova predsjednika/generalnog menadžera - Roba Pelinku - postavljen je zadatak rekonstrukcije momčadi oko Luke Dončića, s time da je prije toga trebalo dovršiti pregovore oko novog ugovora Austinu Reavesu, koji je u konačnici potpisan na 180 milijuna za još četiri godine.

Međutim, tek tada je Pelinka "zasukao rukave" jer je trebalo nadoknaditi šestoricu igrača od kojih su četvorica bili stalni ili povremeni starteri, dok su sa sobom ponijeli sedamdesetak poena s kojima su prosječno pridonosili momčadi prošle sezone. Dakle, osovina je bila posložena, nju čine Dončić, Reaves i Kessler, centar koji je, recimo, izabran i u američku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo prije tri godine, dok su u srpnju momčad popunjavali, redom: Quentin Grimes iz Philadelphije, Sandro Mamukelašvili iz Toronta, Collin Sexton iz Chicaga, Kevon Looney iz New Orleansa, Ziaire Williams iz Brooklyna i Matisse Thybulle iz Portlanda. Kako su tu i dalje Jake LaRavia, Jarred Vanderbilt, Dalton Knecht i - sada bez oca - Bronny James, momčad s kojom trener JJ Redick ulazi u sezonu ima i klasu, i iskustvo, i širinu potrebnu za realizaciju uvijek najviših ambicija u Los Angelesu...

Ono što je već sada jasno jest da će Dončić godinu i pol nakon što ga je Dallas, odnosno bivši GM Mavericksa - Nico Harrison - mijenjao u Lakerse za Anthonyja Davisa, konačno potpuno u ruke dobiti uzde momčadi, s obzirom na to da je do sada tu odgovornost znao ponekad dijeliti s Jamesom, makar je i prošle sezone bilo prilično jasno da takva hijerarhija i nema nekog smisla. Onda je to shvatio i LeBron, koji se sam povukao te će "u suton odjahati" s Philadelphijom, dok Luka više neće trebati razmišljati o tome da u kutu loptu čeka jedan od najvećih svih vremena, što - svjesno ili ne - mora biti posebno opterećenje.

Sada je taj teret skinut s leđa igrača koji je prošle sezone nakon godine pauze šesti put izabran u najbolju petorku sezone, drugi put bio najbolji strijelac lige, završio kao četvrti u MVP glasovanju s tek - 27 godina. Što bi značilo da Luka Dončić tek ulazi u ono najzrelije i najproduktivnije razdoblje - od 28 do 34 - karijere profesionalnog sportaša. Već je u Dallasu pokazao da ima sposobnost odvesti momčad jako daleko, sve do velikog finala, a nikad nećemo saznati koliko bi daleko došao prošle sezone s Lakersima da se nije ozlijedio u završnici ligaškog dijela i nije ni zaigrao u doigravanju. Jer prošle je sezone u jeku afere oko razvoda i borbe za skrbništvo nad dvjema kćerkama imao možda i najboljih 45 dana svoje NBA karijere, niz od 22 utakmice u kojima je prosječno zabijao 34,7 poena, stavio 60 u Miamiju, 51 protiv Bullsa, još šest puta brojao najmanje do 40, imao 7,5 skokova i 7,7 asista po utakmici, uz gotovo 50 posto šuta iz igre i 40 posto za tri...

Taj, odnosno takav Luka Dončić je neupitni MVP kandidat, uz rame dvostrukim osvajačima najcjenjenije pojedinačne nagrade - Nikoli Jokiću i Shaiju Gilgeousu-Alexanderu, te programiranom novom licu NBA lige - Victoru Wembanyami. Koliko će im biti blizu u sljedećoj sezoni ovisit će i o tome gdje će biti Lakersi, koji imaju sve da se uključe u borbu za vrh Zapada, koji s Oklahoma Cityjem i San Antonijom, programiranim "dinastijama" za duže razdoblje, te s momčadima kao što su Denver i Minnesota, ukupno najuspješnijima kroz doigravanje u aktualnom desetljeću, djeluje jače no ikad.

Ako pitate navijače Lakersa, konkurencija nije nešto čime se oni zamaraju, oni će od Dončića i njegove nove družine tražiti da im isporuči naslov kao što su to prije njega radili Kareem Abdul-Jabar i Magic Johnson, Shaquille O‘Neal i Kobe Bryant, u konačnici i LeBron James. I da, lijepo je biti superzvijezda u Hollywoodu, nigdje vjerojatno nije ljepše, ali to sa sobom nosi i dodatni pritisak u klubu s tradicijom pobjeđivanja kakvu imaju Lakersi, sedamnaesterostruki NBA prvaci i sudionici 32 od dosadašnjih 80 finala. U prosjeku, dakle, ne bi smjele proći više od dvije godine bez Lakersa u finalu. A oni ga čekaju od 2020. i pritom se posljednje u Los Angelesu igralo još 2010. protiv Celticsa.

Dončićev zadatak je jasan: vratiti Lakerse tamo gdje pripadaju. Pelinka je u prijelaznom roku napravio veliki posao na putu prema tome, ali momčad to tek treba dokazati na parketu.