Vatreni je legenda svog kluba, sudjelovao je u 116 golova, ali ove sezone - ni jednom! Pati i u reprezentaciji

Atalanta je u ponedjeljak svladala Veneziju 3:1 te se nalazi na desetom mjestu Serie A s devet bodova u šest kola. Mario Pašalić ostao je cijeli susret na klupi. To je već druga utakmica u talijanskom prvenstvu u kojoj nije izašao na teren, jednako se dogodilo na gostovanju kod Juventusa u posljednjoj rundi prije reprezentativne stanke. U ligašku sezonu krenuo je s dva nastupa od prve minute, potom je u dvije utakmice zaigrao s pozicije pričuve, a sada je povezao i dva ogleda u kojima je ostao samo promatrač. U kvalifikacijama Konferencijske lige dvaput je dobio prigodu s klupe. U četvrtak dočekuju Pafos, možda je to šansa da se nađe na terenu.

Pašalić je zdrav, na raspolaganju treneru, no nogomet Maurizija Sarrija mu možda ne odgovara toliko kao igra nekih drugih stručnjaka ili jednostavno Sarri preferira druge opcije. Barem zasad. Danas je jasno da hrvatski reprezentativac nije u najboljem trenutku, međutim nije mu to prvi put, već se događalo da padne u drugi plan, ali uvijek se vraćao. Našao je način da natjera trenera da ponovno računa na njega. Bez obzira o kojem se radilo.

Jedno vrijeme nije igrao ni kod Raffaelea Palladina, a onda se ponovno prometnuo u vrlo bitnu kariku. Atalanta sad često mijenja trenere. Nakon što ju je čak jedanaest godina vodio Gian Piero Gasperini, u čije doba je Pašalić došao, afirmirao se i etablirao, nisu našli čovjeka koji bi potrajao, a rejting kluba lagano klizi nizbrdo. Nije to više Liga prvaka, pa ni Europska liga, sad je Konferencijska liga.

Pašaliću je iznimno odgovarao dinamičan i tranzicijski jak način igre Gasperinija, do izražaja su dolazile njegove najveće kvalitete – ubacivanje iz drugog plana. Na takav je način zabijao i asistirao te s vremenom postao legenda. U rujnu je protiv Cagliarija dosegao 350. nastup za Atalantu, postigavši 69 golova i upisavši 47 asistencija. To znači da je odigrao konkretnu ulogu u 116 golova, a ove sezone još ni u jednom.

Mnogima sa 31 godinom i tolikim utakmicama u klubu ne bi bilo lako prihvatiti ulogu džokera, ali Pašalić ne iskazuje nezadovoljstvo. Sigurno ga u njemu ima, ali prema van je miran. To govore oni koji ga jako dobro znaju. Njegova je snaga što se sam zna motivirati, pa koliko god ga trener trebao, od starta ili za sudačku nadoknadu, uvijek u igru uđe maksimalno, kao da je baš to najvažnije što mora odraditi. To mu je olakšalo da prebrodi situacije u kojima nije bio u prvom planu.

Ugovor ga veže do 2028. godine, nema naznaka da bi razmišljao o promjeni sredine, a mogao je to napraviti nekoliko puta, ali je ostao odan Atalanti. Klubu, gradu, navijačima... Dojam je da bi Mario najradije odradio svoje u Bergamu pa potom s pokojom dobrom sezonom završio igrački opus u Hajduku. S obzirom na to da se radi o stabilnom čovjeku koji slijedi svoj put, to nam se čini kao vrlo izgledna opcija. Pitanje je samo kojim će se tempom stvari odvijati.

Kad je s Cagliarijem igrao 350. put za Atalantu, a dobio je samo četiri minute 12. rujna, portal primabergamo.it o njemu je napisao.

- Hrvatski veznjak nikada ne podiže glas i uvijek je spreman za akciju. Nikada nije smatran starterom, ali postiže ključne golove i ima jedinstvenu vezu s gradom i njegovim navijačima. Da bismo razumjeli Pašalića, dovoljno bi bilo prebrojiti intervjue u kojima je izazvao kontroverze: nema ih. Ili one u kojima je tražio mjesto u početnoj postavi: nema ih. Ili čak one u kojima je tražio nešto jer je postigao važne golove. Opet, zaboravite na njih: ostat ćete praznih ruku. Istina je da Hrvat nikada nije bio starter ni u jednoj od svojih sezona u Božici, a ovdje je od 2018., ali je ključni igrač kod važnih golova. Nikada nije bio prvi koji je ušao u središte pozornosti, uvijek je djelovao miran i sabran, čak i kada možda nije bio. Kapetanska vrpca sada leži na Edersonovoj ruci, ali unutar kluba svi znaju vrijednost Marija Pašalića. A za one koji to još nisu u potpunosti shvatili, najbolje je učiti i usavršavati se. Mario zaslužuje sve najbolje.

Novinari iz Bergama koji ga toliko godina prate znaju ga u dušu. On neće popustiti u treninzima i spremnosti, a na treneru je koliko će to cijeniti. I koliko će ga smatrati potrebnim. Jednako vrijedi i za reprezentaciju. U prvoj akciji Lige nacija nijednom nije bio starter, a sva četiri puta je ušao s klupe. Takva je danas njegova pozicija među Vatrenima - poziv je siguran, dok mjesto na terenu od prve minute ima rijetko. Nije ništa lošiji igrač nego prije, samo se okolnosti mijenjaju.