Nakon ‘povijesnog‘ sastanka bez povijesnih odluka, Europu prije boljih čekaju još lošija vremena

Teško, vrlo teško je pratiti i još teže shvatiti gdje ide europska košarka. U svjetlu najave ulaska NBA lige na europsko tržište, pokretanja natjecanja pod nazivom NBA Europe već sljedeće jeseni, 2027. godine, ovaj je tjedan na obalama jezera Como upriličen "povijesni" sastanak u organizaciji Eurolige, koja je "pokazala mišiće" odbijanjem ponude za prodaju svojeg proizvoda, istovremeno objavila pretvaranje 13 vlasnika s desetogodišnjim licencama u franšize, uz kompromisno odgađanje uvođenja osam novih franšiza za što se do sada prijavilo 14 klubova...

I tu odmah dolazimo do problema jer NBA Europe s 12 fiksnih klubova, koji će se primati isključivo po kriteriju unaprijed određenog popisa gradova na kojem su: London, Manchester, Pariz, Lyon, Madrid, Barcelona, Milano, Rim, Berlin, München, Atena i Istanbul. Kad govorimo o 13 suvlasnika Eurolige, oni su: Efes (Istanbul), Baskonia (Vitoria), Barcelona, Fenerbahče (Istanbul), Maccabi (Tel Aviv), Olimpia (Milano), Olympiacos (Atena), Panathinaikos (Atena), Real Madrid, ASVEL (Lyon), Bayern (München), Žalgiris (Kaunas), CSKA (Moskva). I onda je tu još 14 onih koji bi voljeli postati euroligaške franšize: Crvena zvezda (Beograd), Dubai, Hapoel (Tel Aviv), London Lions, Napoli (Napulj), PAOK (Solun), Paris, Partizan (Beograd), Roma SPQR (Rim), Roma Maxima (Rim), Valencia, Virtus (Bologna), Hapoel (Jeruzalem) i Aris (Solun).

Kad se ova tri popisa preklope, onda je jasno da tu imamo onu priču o "maloj bari i puno krokodila", no, izuzetno je zanimljivo pratiti reakcije klubova među kojima najmirnije spavaju španjolski velikani Real i Barca, onda Panathinaikos i Fenerbahče, čak i Bayern i ASVEL, odnosno oni koji u ovom preslagivanju imaju otvorene sve opcije. Na drugoj strani su, primjerice, Žalgiris i Olympiacos, koji gubi utrku s Dimitrisom Giannokopoulosom, čije je "koketiranje" s NBA Europe krenulo još prije godinu dana.

"Neki klubovi su bili protiv ekspanzije do NBA lige. Jedina logika takvog razmišljanja bi bila da su danas dobro tretirani ili da ne vjeruju kako će biti pozvani da sudjeluju u toj ekspanziji. Moguće je i oboje".

Ovo je Giannokopoulos emitirao nakon sastanka na kojem je puno vremena proveo u društvu Andreja Vatutina, predsjednika CSKA, koji zbog suspenzije Rusije kao vlasnik ne sudjeluje u Euroligi već nekoliko godina. Međutim, dok "krči" put prema NBA Europe, Giannokopoulos ne zanemaruje ni natjecanje u kojem ima veliki udio i još veće ambicije...

"Prije bilo čega, CSKA se mora vratiti u Euroligu. Unatoč velikom rivalstvu na terenu, gdje su oni uvijek pretendenti za najveće stvari, Real Madrid, Panathinaikos i CSKA jesu europska košarka. Bez njih nema pravog europskog prvaka".

Svoj post na Instagramu, profilu obilježenom urnebesnim objavama posljednjih godina, Giannokopoulos je obojao i optimizmom:

"Svi zajedno smo sport koji volimo pretvorili u natjecanje u koje NBA, ponavljam: NBA, najbolja liga na svijetu, želi uložiti novac i učiniti Euroligu svojim svijetom. Uz dužno poštovanje, ali i s ponosom na postignuto bez Jordija (nije propustio "spustiti" bivšem direktoru Eurolige, svom velikom neprijatelju Jordiju Bertomeuu, op.a.), zajednički moramo pronaći rješenje".

Zaključio je, naravno, s još jednom "strelicom" prema najvećem rivalu:

"Stav Olympiacosa i još nekoliko klubova pokazuje izostanak interesa za ekspanziju košarke kao sporta. Oni još uvijek vjeruju da je uspjeh koliko novca izgubiš na kraju godine. Košarka nije igračka za bogate".

Ovo potonje u Europi je - nažalost ili ne, tako je - još uvijek slučaj. I zato Euroliga nije u situaciji da bilo što može uvjetovati. Jer kao što je NBA htjela kupiti natjecanje, tako joj neće biti problem ni platiti odštete klubovima u slučaju da se Real Madrid, Barcelona, Panathinaikos... odluče raskinuti svoje ugovore s Euroligom.

Hoće li se i kad to dogoditi, na to još uvijek nitko nema odgovor jer "povijesni" sastanak na obalama jezera Como donio je sve samo ne "povijesne" zaključke. Tek da se Euroliga ne misli predati bez borbe, a to znači da bismo u sljedećoj sezoni - povrh svega što sada imamo - mogli dobiti još jedno elitno natjecanje. Slično situaciji otprije četvrt stoljeća, kad se većina najboljih europskih klubova odmetnula i pokrenula Euroligu, dok je FIBA igrala svoju Suproligu u kojoj je - zanimljivo - sudjelovao toliko spominjani Panathinaikos, ali i CSKA, Maccabi, Efes, ASVEL, Partizan, naš Split...

Danas, za razliku od situacije početkom ovog stoljeća, Euroliga nije na strani koja je izvjesno pobjednička. Dapače. Ovaj put FIBA iza sebe ima puno jačeg "igrača" i samo je pitanje koliko će klubova NBA Europe privući odmah na startu, tu su onda i četiri mjesta kroz Ligu prvaka, što će također "zamirisati" mnogima iz drugog razreda europske košarke, dok bi u konačnici to trebalo dovesti do onoga za što bi se zapravo svi u europskoj košarci trebali zalagati - normalne "piramide" natjecanja. Pritom, naravno, to ne znači "povratak korijenima", već zapravo nastavak elitizacije za krug najboljih, ali i omogućavanje svima ostalima da budu blizu "izvora", sa šansom da se jednog dana mogu igrati s "velikima"...