‘Čovjek iz sjene‘ i režiser jednog od najvećih uspjeha hrvatskog tenisa lovi svoj prvi Grand Slam naslov

Popis hrvatskih trenera, čiji su tenisačice i tenisači osvajali pojedinačne naslove na Grand Slam turnirima, izgleda ovako: Nikola Pilić, Goran Prpić, Mario Tudor, Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić i Stefano Vukov. Redom, Pilić je vodio Michaela Sticha do trijumfa u Wimbledonu 1991. godine, Prpić je 1997. bio s Ivom Majoli kad je osvojila Roland Garros, Tudor s Ivaniševićem 2001. na Wimbledonu, Goran je potom “sjedio u kutovima” Marina Čilića na putu do US Opena 2014. i Novaka Đokovića, koji je od 2019. do 2024. po tri puta osvajao Australian Open i Wimbledon, dvaput Roland Garros i jednom US Open, Ljubičić je pomogao Rogeru Federeru da dođe do titula na dva Australian Opena i jednom Wimbledonu, da bi Vukov kao trener Jelene Ribaikine potpisao Wimbledon 2022. i Australian Open ove godine, uz potencijalni trijumf i na ovogodišnjem US Openu, gdje je kazahstanska tenisačica i novi svjetski broj 1 stigla do finala...

Do nove prilike da se upiše na taj popis, ove je godine na US Openu došao Vedran Martić, koji je u trenerskoj karijeri vodio i Ivaniševića i Čilića, kao i hrvatsku Davis Cup reprezentaciju, no najduže je radio i najviše napravio s Karenom Hačanovom (30), danas 50. tenisačem svijeta, kojeg je svojedobno doveo do svjetskog Topa 10, a u posljednje četiri godine i do tri polufinala na Grand Slam turnirima: u Australiji 2023. te na US Openu 2022. i ove godine.

Hačanov je najveća senzacija ovogodišnjeg US Opena, krajem prošlog desetljeća najbolji ruski tenisač, kojeg su onda preskočili Danil Medvedjev i Andrej Rubljov, da bi ovom Moskovljaninu najveći uspjeh karijere bilo i ostalo olimpijsko srebro iz Tokija 2021.

Iako u to vrijeme nije bio trener Hačanova, s obzirom na to da je na prijedlog Ivaniševića preuzeo reprezentaciju, a potom i Čilića, Vedran Martić je itekako cijenjeno trenersko ime u teniskim krugovima. Rođeni Splićanin, koji je u devedesetima četiri godine bio trener Ivaniševiću, dok se ovaj još držao u svjetskom Topu 10, uz jedan poraz – 1998. – u finalu Wimbledona, trenirao je i Nataliju Medvedevu, stariju sestru slavnijeg Andreja Medvedeva, potom i Anke Huber te svoju prezimenjakinju Petru Martić.

S Hačanovim je Martić surađivao još od tinejdžerskih dana, kad je rođeni Moskovljanin zbog rada s novim trenerom preselio u Split, da bi se nakon trogodišnje pauze ponovno spojili 2017., u najboljem razdoblju karijere ovog ruskog tenisača. Do novog rastanka 2020. Hačanov je osvojio Masters 1000 turnir u Parizu 2018. pobjedom protiv Novaka Đokovića u finalu, stigao 2019. do četvrtfinala Roland Garrosa, najvećeg dotadašnjeg mu uspjeha na Grand Slam turnirima, te osvojio još tri turnira ATP 250 razine. Zanimljivo, u prva četiri finala na Touru nije upisao nijedan poraz...

Do novog rastanka došlo je kad je Ivanišević uspio nagovoriti Martića da preuzme našu reprezentaciju, koju je onda 2021. vodio sve do finala u kojem je bolja bila Rusija s Medvedjevom i Rubljovom, uz asistenciju Aslana Karaceva za parove, dok je Hačanov bio četvrti igrač reprezentacije koja je te godine osvojila Davis Cup. Međutim, koji mjesec ranije Martić je potpisao i jedan od najvećih uspjeha hrvatskog tenisa kao trener olimpijske reprezentacije, koja je u Tokiju osigurala zlato i srebro u muškim parovima, svehrvatskim finalom u kojem su Nikola Mektić i Mate Pavić pobijedili Marina Čilića i Ivana Dodiga. Usput je Hačanov, s kojim će splitski trener ponovno početi raditi nakon razlaza s Čilićem, u Tokiju uzeo pojedinačno srebro.

Više od tri desetljeća iskustva u radu na najvišoj svjetskoj razini osjete se na igri Karena Hačanova, koji je 2022. na US Openu došao do svog prvog Grand Slam polufinala, što je ponovio samo nekoliko mjeseci kasnije u Australiji, da bi iste godine igrao i četvrtfinale Roland Garrosa. U međuvremenu je došlo do određene stagnacije, da bi prošle godine Rus dogurao do četvrtfinala Wimbledona, a na svakom od prva tri ovogodišnja Grand Slam turnira ispadalo u trećem kolu. I sad je ponovno na US Openu pokazao zašto je nekad bio u društvu najboljih 10 tenisača svijeta.

Iako nije bio s njima u trenucima najvećih uspjeha karijere, našoj dvojici osvajača Grand Slam naslova puna su usta hvale za Vedrana Martića, kojeg smatraju ponajboljim hrvatskim trenerom, ali i velikim prijateljem. Vjerojatno i zbog njegove skromnosti...

- Počašćen sam biti u prilici voditi hrvatsku Davis Cup reprezentaciju, ali više bih volio da su to preuzeli Ivanišević ili Ljubičić - rekao je svojedobno Martić prilikom inauguracije za izbornika.

Dodao je i ovo:

- Nije to bezvezna uloga, Hrvatska ima vrhunske igrače i ako su oni sretni da ih vodi Vedran Martić, onda mora biti čast.

Dvije olimpijske medalje i finale Davis Cupa u istoj godini prokomentirao je na sljedeći način:

- Nemoguće. Teško je moglo ispasti bolje. Jedino da smo osvojili još medalju u singlu i da smo osvojili Davis Cup. Ali i ovako je čudo. Mi smo nacija od četiri milijuna ljudi, to su prvorazredni uspjesi.

Kao izbornik izgradio je fantastičan odnos sa svim igračima, koji ga i danas izuzetno cijene, dok za sebe kao trenera kaže:

- Uvijek je borba. Trudim se, analiziram, razgovaram s igračem. Na kraju dana igrači odlučuju. Ja samo pomažem. I to tako gledam. Igrač je najvažniji. Jednom mi je Bob Brett rekao: "Kad imaš problem, moraš ga riješiti; ako ne možeš, doći će drugi i pokušati ga riješiti".

Savjete shvaća i prihvaća, zato je već tri desetljeća u tenisu na najvišoj razini i ne izgleda kao da se zaustavio, da je s Hačanovim rekao posljednju riječ. Dapače.