Iako ga je rezana lopta sa suparničke strane natjerala na jurnjavu prema mreži, odlučio je uzvratiti još kvalitetnijom rezanom loptom. Nakon što je Arthur Fils izglancao svoj "drop shot" gotovo do savršenstva potkraj drugog seta nedjeljnog finala u Barceloni, stisnuo je šaku i pogled usmjerio prema stožeru na tribinama. Tamo je sjedio Goran Ivanišević. Na licu je imao osmijeh, sretno je kimao glavom u znak odobravanja, a zadovoljstvo je zatim ilustrirao podignutim palcem prema svome učeniku, koji je simbolizirao zaključak: "Tako se to radi."

Ako je prethodna trenerska epizoda pobjednika Wimbledona iz 2001. bila za zaborav - jer Stefanos Tsitsipas samo tone sve dublje kroz gotovo svaki novi meč i nakon rastanka s Goranom - onda prvi mjeseci Ivaniševićeve suradnje s francuskim igračem najavljuju perspektivnu budućnost i visoke domete. Nakon što je Ivan Cinkuš od početka prošle godine otvorio suradnju s 21-godišnjakom iz predgrađa Pariza, u veljači tekuće godine mu se pridružio i sunarodnjak.

Fils je drugi mjesec otvorio na 42. poziciji ATP ljestvice, a od ponedjeljka boravi na 25. mjestu zbog 500 novih bodova nakon titule u Barceloni. Manje od sto minuta bilo mu je potrebno za trijumf nad Andrejem Rubljovom (6:2, 7:6(2)), a iako mu je ruski predstavnik u drugom setu oduzeo servis i poveo 6:5, odgovorio mu je ekspresnim breakom u svojoj režiji i zatim ga pomeo u 13. igri. Nakon što je podignuo pehar, završio je u obližnjem bazenu, kao dio tradicije u sklopu osvajanja katalonskog turnira, a u finalu su ga s tribina pratili i nogometaši Barcelone, među kojima je bio i Dani Olmo, bivši Dinamov igrač.

- Kraj meča bio je grozan. Na kraju drugog seta osjetio sam mentalni pritisak, a cijeli meč bio je težak i napet. Igrao sam dobro jedan i pol set, ali kada sam trebao zatvoriti meč, onda sam počeo previše razmišljati - poručio je Fils nakon pobjede s daškom samokritike.

Kada je Rubljovu odgovorio oduzimanjem servisa, glasno se zaderao i opet šakama gestikulirao zadovoljstvo, a izražavanje emocija na terenu mu nije strano. Svojim je prodornim urlikom, čini se, do kraja slomio suparnički duh jer mu je u završnici meča dopustio samo dva osvojena poena. Naročito je, pak, impresivan i način na koji se Fils reaktivirao u drugom setu jer je vodio 5:2, poslije čega je Rubljov osvojio četiri uzastopna gema, a tamo gdje bi većina igrača pala na ispitu i mentalno "pukla", francuski tenisač je demonstrirao silu i snagu.

- Zahvaljujem svom timu. Napravili smo pakleni posao. Osam mjeseci mučio sam se s ozljedom, ali sad sam se vratio i osvojio trofej - dodao je nakon meča, a ovo mu je četvrta titula u karijeri, prva nakon listopada 2024. i Tokija.

"Clutch" igrač

Njegova je kalvarija započela prije nepunih godinu dana u Parizu. Simbolično - protiv Rubljova. Naime, protiv istog suparnika je trebao igrati u trećem kolu Roland Garrosa, ali predao je meč bez borbe zbog zbog stres-frakture u leđima. Očekivao je stanku dugu između četiri i šest tjedana, a iako se vratio nakon dva mjeseca, odigrao je samo dva meča, pa mu je uslijedila nova pauza, ali od pola godine. U veljači se vratio, a na drugom povratničkom turniru dogurao je do finala u Dohi (ATP 500), gdje ga je svladao Carlos Alcaraz. Na Mastersu u Miamiju zaustavljen je u polufinalu, a titula u Barceloni samo je potvrda prave formule i pobjedničke staze koju popločava s hrvatskom trenerskom kombinacijom.

Upravo će mu pobjednički pohod u Kataloniji napuniti krvotok samopouzdanjem uoči drugog Grand Slama u sezoni, a osim što mu je zemlja najdraža podloga jer je trenirao pet godina u Roland Garrosu, to je, zapravo, najveća pozornica nadomak njegova rodnog kraja jer je odrastao u Bondoufleu, nadomak francuske prijestolnice. Iako je izjavio da je to turnir koji zaista želi osvojiti u karijeri, taj zadatak trenutačno djeluje kao koketiranje s nemogućom misijom pokraj Alcaraza i Jannika Sinnera, ali ne samo za njega nego i za ostatak teniske karavane.

No, apsolutno je jasno da Fils u Parizu za mjesec dana ima pravo sanjati najbolji rezultat na Grand Slamovima i da se smije nadati fazi daljoj od četvrtog kola, do kojega je dogurao na Wimbledonu prije dvije godine, što mu je i dalje najbolja epizoda na četiri velika turnira. S obzirom na to da je u drugoj polovici prethodne godine odigrao samo dva meča, izvjesno je da će svoj plasman na ljestvici samo uljepšavati do kraja godine, a možda i poboljšati najbolji plasman karijere (14. mjesto).

Bitnija je, pak, činjenica da Ivanišević i Cinkuš u svojim rukama imaju rođenog pobjednika, "clutch" igrača koji ne odustaje, koji grize i melje suparnika u prijelomnicama mečeva, a takvi ga trenuci ne indisponiraju nego, naprotiv, u njima crpi energiju i pronalazi inspiraciju. Kvalitetnu atmosferu među njima otkrio je i svježe objavljeni videozapis na društvenim mrežama s njihova treninga, na kojem Fils s metlicom čisti linije na zemlji, a Goran mu u prolazu "slučajno" s mrežom za ravnanje terena uništi njegov proces čišćenja, a tu je zafrkanciju objeručke prihvatio.

U lipnju će - pet dana nakon finala Roland Garrosa - proslaviti tek 22. rođendan. Iako mu je možda još rano sanjati o tome da će pet dana prije rođendana nastupiti na najvećoj pozornici, na Arthura Filsa definitivno treba obratiti pozornost na idućem Grand Slamu.