Dalić će morati razbiti armirani beton! Pomagao Fergusonu, pao s Realom, a sad prijeti Vatrenima

Kad sam se počeo baviti ovom poslom, trenirali smo naivne i romantične heroje. Onda smo ih počeli nazivati profesionalcima. Nakon toga smo trenirali milijunaše, a danas treniramo kompanije, ozbiljne biznise, čiji su interesi često suprotstavljeni unutar iste momčadi, otkrio je svoju filozofsku stranu Carlos Queiroz dok je na stranicama Katarskog nogometnog saveza podvlačio crtu pod životnu inventuru.

Učinio je to povodom proslave 70. rođendana, obilježavajući četrdeset godina trenerske karijere. Iz Portugalčeva rezigniranog tona čovjek bi u tom trenutku lako izvukao zaključak da se baš ozbiljno umorio, da razmišlja o mirovini i pritom bi - pogriješio. Tri godine kasnije, naime, Queiroz je preuzeo reprezentaciju Gane i sprema se na svoje šesto izborničko Svjetsko prvenstvo.

"Ja sam čovjek s misijom", objašnjava Queiroz. Prvi put je na Mundijal odveo reprezentaciju Južne Afrike 2002. godine, osam ljeta poslije tamo je stigao na klupi Portugala, da bi tri posljednja SP-a (2014, 2018, 2022) odradio kao izbornik Irana.

Kakvi su mu bili rezultati? Takvi da se i danas rado vrati na kraj osamdesetih i početak devedesetih, kada je s mladom reprezentacijom Portugala osvajao naslove svjetskog i europskog prvaka. Premda je u nastavku priče dobivao poslove na prestižnim klupskim adresama, titule bi omirisao jedino kao član stožera Sir Alexa Fergusona u Manchester Unitedu (tri Premier lige, jedna Liga prvaka). Vodeći samostalno Real Madrid on je 2003. osvojio samo utješnu nagradu u vidu španjolskog Superkupa, dok je sa Sportingom desetak godina ranije uzeo portugalski kup.

Real Madrid svakako je najveći domet u toj šarenoj i zanimljivoj biografiji trenera rođenog u Mozambiku. Zapovjedno mjesto u kraljevskom klubu Queiroz je zadužio u svojim najproduktivnijim godinama, s nabrijanim mladim predsjednikom Florentinom Perezom na svojoj strani. Trebao je ‘galacticose‘ lansirati u novu dimenziju, ali je Real završio četvrti na tablici, a portugalski trener je alibi za neuspjeh pronašao upravo u Florentinovu svemirskom programu.

"Klub je kupio Bekchama, a prodao Morientesa u Monaco i Makelelea u Chelsea. Za njih dvojicu nismo imali zamjene", branio se Queiroz na izlazu. Godinu dana kasnije već se vratio na Old Trafford da bi tamo zacementirao imidž taktičkog lumena.

Ferguson mu je delegirao poslove, a Queiroz na treningu brusio detalje novog 4-2-3-1 sustava. Iz današnje perspektive, bogatiji za iskustvo tika-take i ‘gegenpressinga‘, teoretičari bi lako pronašli nedostatke u njegovu nekadašnjem pogledu na nogomet, ali njegov je defanzivni rukopis tih dana Unitedu donosio čvrstinu i rezultate.

"Finalni proizvod jest dobro se braniti i izbjeći primanje golova. Ako to zahtijeva igru s desetoricom igrača iza lopte, onda ćemo igrati tako", nije Queiroz bježao od etikete trenera-ziheraša.

Na ovom mjestu po prilici dolazimo do odgovora na pitanje zašto su šefovi Saveza iz Accre izabrali čovjeka u jeseni trenerske karijere i to između 600 aplikacija za posao, koliko ih je navodno sletjelo na službeni mail iako natječaj nakon smjene Otta Addoa nikad nije bio služeno raspisan. U tom mnoštvu je, prema tvrdnjama afričkih medija, Slaven Bilić figurirao kao jedan od ozbiljnijih kandidata, tako ozbiljan da je predsjednik Saveza Kurt Okraku odradio i usmeni intervju s nekadašnjim hrvatskim izbornikom.

Nakon što je protutnjala kroz kvalifikacije s osam pobjeda u deset utakmica, Gana je u međuvremenu počela gubiti tako da obrana pušta na sve strane. Poslije podnošljivih poraza u testovima s Japanom (0-2) i Južnom Korejom (0-1)(prošle jeseni na red je u ožujku došla porcija protiv Austrije (1-5) što je već uoči sljedeće utakmice s Njemačkom (1-2) značilo da je izbornik Addo izgubio posao.

Gana je tradicionalno na glasu kao momčad lepršavih driblera i munjevito brzih strijelaca. Takav su imidž nekoć njegovali Abedi Pele i Tony Yeboah, a nadograđivali su ga poslije Michael Essien i golgeter Asamoah Gyan. U stvarnosti, međutim, Black Stars su do najvećih uspjeha dolazili kada su birali taktičku disciplinu. Do četvrtfinala SP-a Gana je 2010. godine stigla pod vodstvom srpskog trenera Milovana Rajevca uz fleksibilnu 4-5-1 formaciju, oslanjajući se na obranu i brze kontranapade. Rezultati u grupi (1-0 protiv Srbije, 1-1 s Australijom, 0-1 protiv Njemačke) u domovini su izazivali oštre kritike, ali u kampu se malotko uzbuđivao zbog njih.

"Projekt ‘jedan gol‘ Milovana Rajevca navijači nisu voljeli, ali nas igrače nije bilo briga sve dok smo napredovali kroz turnir i zarađivali svoje bonuse", nekadašnji reprezentativac Prince Tagoe ovih je dana osvijetlio put ‘crnih zvijezda‘ do četvrtfinala, gdje im se ispriječio Urugvaj.

Slijedeći ovaj put Queiroz je na klupi Irana 2018. godine priču odveo u rigidnu krajnost. Dvoboj sa Španjolskom njegova je momčad završila s 22 posto posjeda lopte, a svejedno je samo zahvaljujući intervenciji VAR-a ostala bez pogotka koji bi joj donio bod (završilo 0-1). Sve ovo znači samo jedno: Dalićeva priprema za Ganu u Philadelphiji (27. lipnja) svest će se na razbijanje bunkera od armiranog betona...