Odijelo (ne) čini trenera. Tezu je u tekućoj sezoni do krajnjih granica testirao i iscrpio Vincent Kompany, koji ne odstupa od svojih odjevnih izbora pokraj aut-linije, čak i pod najblještavijim reflektorima Lige prvaka. Strateg koji se stilom odmiče od tradicija i uvriježenih praksi, a partije dirigira s daškom uličnog izričaja, hip-hopa i svojevrsne revolucije, slične je stavove i navike utkao u novu inačicu bavarskog nogometnog stroja. Šokantno rješenje i tek peti (!) izbor za Bayernovu klupu - koji je prije sjaja Allianz Arene grcao u tami Turf Moora s Burnleyjem, nakon što je iz Premier lige preselio u Championship prije nepune dvije godine - tiho je, ali grandiozno obnovio i preporodio klub iz Münchena.

Nokautiranje Real Madrida u četvrtfinalu elitnog natjecanja samo je bila usputna postaja u furioznoj jurnjavi (n)ovog Bayerna, koji u Bundesligi ima 12 bodova "fore" nad Borussijom Dortmund i mrežu je zatresao već 105 puta u 29 utakmica, a dok u Kupu čeka polufinale protiv Bayer Leverkusena, u Ligi prvaka je zakazao sudar s Paris Saint-Germainom u "finalu prije finala". Augsburg i Arsenal su, pritom, jedine mrlje u uraganskom nizu Kompanyjevih trupa, koje su u ovoj kampanji poražene samo od susjeda iz Bavarske i londonske momčadi, ali to im nije poremetilo planove i snove o trostrukoj kruni.

"Mister Aura"

Njihova je sezona na raskoraku između nogometne poezije i rock and rolla, između umjetnosti i harmonije u izražavanju uz začine žustrine, agresivnosti i siline kojima melju suparnike, gurajući ih na konopce nogometnog ringa. Kada je bespućima interneta prije dvije godine zaplovila informacija da Bavarci u svoje urede žele parkirati belgijsku stijenu - koja se u igračkoj karijeri proslavila s kapetanskom trakom oko bicepsa u obrani Manchester Cityja, ali je prilično "zelena" u trenerskoj koži - redale su se podignute obrve, zbunjujući pogledi i podsmjehivanja na račun velikana iz Njemačke, koji je, činilo se tada, bio u slobodnom padu. Bayer Leverkusen mu je oteo titulu, a blagi gubitak identiteta se, ruku na srce, već osjećao, unatoč neprikosnovenoj dominaciji u prvenstvu.

Na listi Bayernovih trenerskih želja ispred njega su bili Xabi Alonso, Julian Nagelsmann, Ralf Rangnick, Oliver Glasner. Kompany se kristalizirao u tek petu opciju za zastrašujući zadatak: vraćanje Bayerna na sami vrh kontinentalnog nogometa. U kuloarima se, nadalje, tada šuškalo i o Hansiju Flicku, Unaiju Emeryju, Eriku ten Hagu i Robertu De Zerbiju, ali zadaća je, u konačnici, povjerena (tada) 38-godišnjem treneru s iskustvima u Anderlechtu i Burnleyju, koji je s 24 boda u 38 utakmica u pretprošloj sezoni "kupio" kartu za drugu englesku ligu, a za nagradu je, eto, dobio jednu od najprestižnijih funkcija na nogometnom planetu.

Manjak trenerskog iskustva, koje se, iz ove perspektive - čini kao stavka koja je prednost, ali ne i uvjet za elitnog trenera - nadoknadio je sjećanjima iz igračkih epizoda, kada je stasao pod Pepom Guardiolom, Robertom Mancinijem i Manuelom Pellegrinijem. "Mister Aura", kako mu tepaju strani mediji, igrače je osvojio karizmom i stavom, a s obzirom na to da je bivši i rutinirani branič, podizanje glasa i utjerivanje straha u kosti mu nije strano. Ujedno, obrambene navike iz igračke karijere su sušta suprotnost onome što isijava njegov Bayern:

- Bio sam branič, ali moja strast je postizanje pogodaka. Moja strast je momčad koja koristi svaku priliku, koja ima plan i ideju za postizanje pogodaka - njegove su riječi prilikom potpisa za Burnley, kojega je uveo u elitu s čak 101 bodom u drugom razredu engleskog nogometa, ali onda je uslijedio "jo-jo" efekt i povratak u niži rang.

Zašto se, dakle, Bayern onda kockao s Vincentom Kompanyjem? Jer su im ruke bile vezane i nisu imali puno izbora, ali i jer belgijski stručnjak nije odustajao od svog stila u Premier ligi, iako si je tako "pucao u koljena" i ispao. No, prije najvećih podviga iz prvih liga su ispadali, primjerice, Jürgen Klopp s Mainzom i Otto Rehhagel s Arminijom Bielefeld. Kompany je bio izbor Maxa Eberla i Christopha Freunda, kreatora sportske politike u Bayernu, koji su tada morali opravdati ovaj izbor ispred Ulija Hoeneßa i Karl-Heinza Rummeniggea.

Glazba na treninzima

U Bayernu su nakon njegova imenovanja kreirali - "tajni KOD". Kane, Olise, Díaz. Napadački trojac koji "guši" suparnike, brutalno zabija i probija linije, novi je zaštitni znak sile iz Bavarske, a Kompanyjevu ofenzivnu filozofiju krasi i sloboda u kretanju, koja ne daje stroge i fiksne pozicije igračima, nego im omogućava da nerijetko slobodno plove po terenu. Ta se ideja jasno ocrtala protiv Reala, kada su bekovi ulazili u sredinu, krila su mijenjala strane, Kane se spuštao gotovo do svojih braniča.

Njemački jezik naučio je iz ere u Hamburgu s početka karijere, a komunikaciju na konferencijama koristi izrazito pametno, pa je Uli Hoeneß čak ispalio:

- Otkako je otišao, novinari u Münchenu opet moraju raditi. Ne daje im ništa osim nogometa - rekla je legenda, koja je danas član Nadzornog odbora u Bayernu, misleći na prethodne trenere, koji su imali "dugačak jezik" pred novinarima.

Kompany je perfekcionist, dnevno radi između 12 i 14 sati, a s analizom idućeg suparnika kreće ekspresno nakon završetka utakmice. Prema pouzdanim izvorima, sa stožerom čak triput zna pogledati istu utakmicu da bi podigli razinu igre svoje momčadi. Igračima pojedinačno i u četiri oka objašnjava njihove zadaće na terenu, a na treninzima u Bayernu čak je dopustio glazbu, što je oduševilo igrače.

Ispred Etihada u Manchesteru stoji njegov kip, a upravo će ovo mjesto, šuška se, možda biti njegov idući ured jer je Guardiola blizu rastanka sa Cityjem. No, Kompany je tek otvorio eru u Bayernu, koja ima potencijala biti veličanstvena i upečatljiva, pa nema razloga za žurbu. Odijelo, ali i trenersko iskustvo, dakle, ne čine trenera. Znatno više ga na klupama nisu imali Zinédine Zidane ili Pep u svojim počecima, a već na prvim postajama su osvojili sveti gral.

Vincent Kompany prije osam dana proslavio je 40. rođendan, a odjaše li s Bayernom do kraja u Ligi prvaka, postat će četvrti najmlađi stručnjak s takvim podvigom. Mlađi su bili José Villalonga (36 godina pri osvajanju s Realom 1956.) i Miguel Muñoz (38 godina pri osvajanju s Realom 1960.), ali u modernoj povijesti mlađi je bio samo Guardiola, koji je s Barcelonom pokorio kontinent 2009. s 38 godina. Hoće li ga Kompany naslijediti?