Zagreb se sudario s realnošću, ponovo mora ispočetka

Zagrebova sezona u Ligi prvaka, barem rezultatski, završila je u srijedu navečer. Bili su nemoćni protiv PSG-a. Tako nešto bilo je za naslutiti, posebno nakon utakmice protiv Dugog Sela nekoliko dana ranije, u kojoj je Zagreb pokazao određenu vrstu nemoći koja je protiv protivnika kao što je PSG samo lakše došla do izražaja.

Računica je jasna. Zagreb ima 2 boda, PSG i GOG imaju 8. Oni su u zoni ostanka. PSG je nedostižan jer je dobio oba susreta protiv Zagreba, a GOG je dobio 5 razlike u Zagrebu, što bi značilo da Zagreb mora dobiti 6 u Danskoj, pod uvjetom da dobije i u Barceloni i doma Wislę, što je gotovo nemoguće. I zato je to kraj ove sezone.

Nema smisla kritizirati momčad, jer ona od ovog što je prikazala očito više ne može. Dva boda protiv Pelistera doma su dobra samo zato što u sezoni zagrebaši nisu ostali na nuli, što im se već dogodilo prije nekoliko godina. To je bila najlošija sezona dosad, a ova je definitivno odmah do nje.

Razlog je jasan. Uoči i početkom sezone momčad su napustili Dibirov, Mandić i Srna. Na to treba dodati da je otišao i supertalentirani Kos, od kojeg se jako puno očekivalo. To je stvar koju Zagreb nije mogao nadoknaditi, prvo iz razloga što takvih igrača u klubu nema, drugo iz razloga što nema novca za dovesti adekvatne zamjene za njih. I onda je tu počelo svaštarenje, nakupilo se mnogo toga što nije vrijedno Lige prvaka i prva stvar koju će definitivno morati napraviti jest selekcija igrača od ove sezone. Mnogi očito nisu u stanju igrati na takvoj razini i s takvim timom Liga prvaka je preteška za Zagreb.

Dogodine će opet otići Klarica i Gojun, to su dva igrača koja su oslonci posljednjih godina, kao što su bila trojica koja su otišla nešto ranije. U klubu nema igrača koji ih mogu zamijeniti. I tu će se događati ključne stvari za Zagrebovu budućnost. Investicija je definitivno nužna, no bit će važno i kakva. Realnost kaže da je u ovim uvjetima Zagreb osuđen na strpljenje, stvaranje. S druge strane, da bi to išlo dobrim putem, treba rezultat i tu treba naći neki najpovoljniji omjer.

Prva i osnovna stvar: Zagreb mora imati domaći temelj, kao što ga je imao svih proteklih godina kada je izgledao dobro u Ligi prvaka. Taj temelj nije došao odmah na veliku scenu, sazrijevao je, Zagreb je patio, ali je stvorio za veliku scenu dva Mandića, Klaricu, Srnu, jako dobro s njima uklopio Musu, Gojuna, Čupića, pa i Dibirova. To je diglo Zagreb i to je sigurno način na koji se lakše može izlaziti iz realne krize. Samo je pitanje stanja na tržištu i volje mnogih da obuku dres Zagreba. Recimo, Ljevar je otišao u Vardar, Dušebajev je završio u Gummersbachu… Zagreb će tu morati postati još konkurentniji.

Sigurno da će dolazak Ćeška i Raužana, dva mlada reprezentativca, biti plus, sigurno da je dobro da se tu već vratio Meštrić, da je tu Glavaš, da Pavlović tek treba pokazati prave stvari zbog kojih je doveden. Možda bi mudro bilo još domaćih perspektivnih snaga uključiti u proces odmah, da bi gro momčadi već za sljedeću sezonu bio domaći, što nije bitno samo za Zagreb nego i za reprezentaciju. Možda je Liga prvaka realno preteško natjecanje za ovakav Zagreb u ovom trenutku, možda bi Europska liga bila veća realnost, no upravo ta realnost nudi se kao opcija sljedeće sezone kada se mijenja sustav natjecanja u Europi.

Beljavski je sigurno igrač koji ima svoje mjesto u ovom Zagrebu, Dodić je igrač koji nosi nešto više od običnog krila, tu će doći, uz Meštrića na gol, iskusni Kastelic, koji brani u Bundesligi, a crtu bi trebao osvježiti Barbašinski, koji je prvi pivot bjeloruske reprezentacije. S posebnom pažnjom prati se rasplet prvenstva Njemačke. Jelinić je plan, ali 2027., koja je još prilično daleko. Ali sve je to uzalud ako Zagreb vanjsku liniju odmah ne ojača nekim ozbiljnim pojačanjem koje će to pokazati i na terenu. Naglasak je na – pokazati. Bez takvog pojačanja Zagreb se s Ligom prvaka, ako je potvrdi ove sezone, neće moći nositi. Zagreb ne može puno, ali u gro domaćih mladih i jedno pravo veliko pojačanje, za koje će se znati da je pojačanje, može tražiti više. Ova sezona bila je samo upozorenje što se može dogoditi, a može se vrlo lako ponoviti i dogodine. Ozbiljna investicija je nužnost.

Zagreb često mijenja trenere, ali nekad, kao ove godine, i nema sreće s njima, kao što se pokazalo u slučaju Nenada Šoštarića, pa i Andrije Nikolića. I tu će se morati stabilizirati na neki način. Ova kvaliteta možda jest dovoljna za domaću ligu, ali za Ligu prvaka u ovom trenutku – nije. I Zagreb to mora prihvatiti. Financijski su se digli ove sezone, to može biti dobar zalog, ali sada treba vući poteze. Tu nema mjesta za polovična rješenja da bi se popunio roster, koliko god bila moguća u nekom trenutku. Nije prvi ni zadnji put, zato nekako ne sumnjamo da će prepoznati situaciju. Selekcija sadašnje momčadi, domaća većina dogodine i jedno ekstra pojačanje možda je najjednostavniji put povratka.