| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Paula Vušković | 22. prosinca 2025. - 14:18 | Slobodna Dalmacija | Otvori |
Splitske sestre Tonkica i Josipa vode čajanu punu duše i bakina posuđa, smiju se: ‘Mama je govorila da ćemo se svađati‘
OAZA USRED KVARTA
U splitskoj Vinkovačkoj ulici, skrivenoj od turističke vreve, ali bogatoj kvartovskim dušama, ove je godine niknuo kafić koji je u nekoliko tjedana osvojio ljude, ne samo svojim izgledom, nego i ugođajem koji u njemu vlada.
Iza cijele priče stoje dvije sestre, Tonkica Grubišić i Josipa Botić. One su u ovaj prostor unijele više od ideje, unijele su svoju prošlost, obitelj i srce.
Tonkica, po struci ekonomistica u turizmu, godinama je brusila znanje kroz posao s ljudima i turističkim objektima. Sada sa sestrom vodi i kafić.
Josipa, kozmetičarka po struci, uvijek je imala oko za detalje, estetiku. Zajedno su odlučile zakoračiti u ugostiteljske vode, unatoč upozorenjima, strahovima i početnim preprekama. U poslu im pomažu i njihova djeca, cijeli ovaj projekt od prvog je dana obiteljska priča.
Kafić je postao atrakcija, ljudima su se svidjele drukčije vaze, čajnici, tople boje, starinski šarm. Sve odudara od standardnog kvartovskog kafića.
Čaj u 5
Splitska Vinkovačka ulica, kao i one koje je okružuju, poznata je po sklonosti stanovništva tradicionalnim kvartovskim kafićima i prigrlili su ih. Sestre su neumorno smišljale događanja: mini proslave, rođendane, druženja, tematska okupljanja. Najčešći gosti postale su im žene svih generacija, privučene toplinom, atmosferom i detaljima koji podsjećaju na neka stara vremena.
Posebno je odjeknuo koncept koji su prve u Splitu uvele, svake subote i nedjelje – čaj u 5. Ali ne bilo kakav čaj.
Kod Tonkice i Josipe čaj se servira u bakinim servisima, pravim starinskim čajnicima i neodoljivim retro-šalicama koje imaju dušu. Ubrzo su im gosti sami počeli nuditi slične servise:
"Mogu li vam ja donijeti bakin servis?", "Imam doma mamin čajnik, mogu li ga ostaviti kod vas?"
Atmosfera tog rituala upravo je pogodila ono što su Tonkica i Josipa namjeravale: unijeti starinu, toplinu, mirise i uspomene u moderno vrijeme.
Posebnu notu cijeloj priči daje činjenica da se njihova čajana "Mendula" nalazi u prostoru koji je nekad bio poslovni prostor njihove bake Dragice. Prije nego što su sestre preuzele ključeve, u prostoru su bili najmoprimci.
Kad je istekao najam, srce ih je vuklo natrag. To je njihov kvart, njihova ulica, njihova kuća.
Kad su odlučile preurediti prostor, nije bilo lako. Instalacije stare 30 godina, zidovi koje je trebalo obnoviti, ulaganja koja su prelazila okvir "razumnog".
Mama je u početku negodovala: "Svađat ćete se, bolje nemojte u biznis skupa… Ali kad je vidjela našu upornost, postala nam je najveća podrška", kažu sestre.
"Baka Dragica bila je poznata po tome da je voljela ljude. Uvijek se u njezinoj kući i vrtlu nešto događalo: okupljanja, razgovori, druženja. Prolaznici, susjedi, prijatelji, svi su bili dobrodošli. U ovom prostoru taj se duh osjeti. ‘Snađi se s onin šta imaš!‘, baka bi često govorila. I upravo iz te filozofije rodila se naša poduzetnička priča", govore sestre s nježnošću.
Preboljeli mural
Dizajnerica Mirjana Solak pomogla im je oblikovati prostor tako da zadrži toplinu, ali i da bude funkcionalan i moderan. Šank je napravljen u retro-stilu, s lukovima koji skrivaju ventilaciju. Štukature su otporne i lagane, keramika je posložena u riblju kost, sjedalice su baršunaste, a brončana zrcala i oblici stvaraju dubinu i eleganciju.
Kao i sve novo u kvartu, ni ovo nije prošlo bez negativnih komentara. Kad je uklonjen mural koji je nekad krasio zid njihove čajane, neki su prigovarali: "Zašto ste ga makli? Tribali ste ostavit!"
Drugi su se čudili uređenju. "Ajme, di ćete to ode stavit?"
A sada ljudi obožavaju sjediti ovdje i uz čaj i ćakulu može se čuti: "Ovakvih lokala ima u Zagrebu, ali nama je falilo ovakvo nešto u Splitu."
I stvarno, svaki kvart trebao bi jedno ovakvo mjesto.