| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Ivana Prgomet | 22. prosinca 2025. - 13:39 | Slobodna Dalmacija | Otvori |
Lijepa i uspješna Ivančica Pahor (43), nositeljica titula Miss Turizma 2000. godine i pratilja Miss turizma svijeta, koja je izgradila karijeru kao poduzetnica čiji se nakit se prodaje i u jednoj od najvećih drogerija, prije nekoliko mjeseci otkrila je da boluje od tumora limfnih čvorova.
Ivančica je i samohrana majka, koja je iz rodnog Martijaneca kraj Varaždina prije 30 godina preselila u Zagreb.
"Bila sam bez ičega, s malim djetetom u rukama. Borila sam se za golu egzistenciju", rekla je.
Godinama je u tišini vodila pravnu bitku za alimentaciju, a najviše joj je pomogla majka. Majka, brat i kći Una i danas su joj najveća podrška u životu.
Između kemoterapija Ivančica je smogla snage ispričati nam o svojoj borbi.
- Sama sam kod kuće, u tišini, s dragim Bogom. Moj dodir s vanjskim svijetom trenutačno je vrlo malen jer sam izrazito iscrpljena od kemoterapija. Morala sam odgoditi sve sastanke – jednostavno nemam ni snage ni koncentracije, čak ni za najjednostavnije stvari. Osjećaj je to potpune nemoći, kao da su mi ruke vezane - rekla nam je Ivančica.
Liječi se u zagrebačkoj bolnici Rebro.
- U procesu sam kemoterapija i primam snažnu ABVD terapiju, one takozvane „crvene“. Nakon kemoterapija slijede zračenja, a potom kontrola, kada ćemo vidjeti hoće li biti potrebe za novim ciklusima liječenja. Prošli tjedan preboljela sam i gripu, pa je moje tijelo dodatno oslabljeno - kaže nam Ivančica.
Zbog liječenja ovo je prvi put da neće Božić provesti sa svojima u obiteljskom domu.
- Božić ću ove godine provesti kod kuće u Zagrebu. Dan prije Badnjaka imam terapiju, pa po prvi put neću ići majci u našu obiteljsku kuću. Jako volim Božić tamo, u toplini doma u kojem sam odrasla, i iskreno me boli što ove godine neću biti s njima - kaže nam Ivančica.
U najvećoj životnoj bitci vjera joj uz obitelj daje veliku snagu i oslonac.
- Vjera mi je oduvijek bila najvažnija. Vodila me kroz sve životne puteve, a kad je bilo najteže, uvijek sam osjećala neku „ruku spasa“ Svevišnjega. Sada, u ovoj situaciji, imam više vremena za molitvu. Svakim danom sve više učim i iščitavam Isusov život.
Prije nekoliko godina prošla sam i Ignacijeve duhovne vježbe. Na njima sam radila gotovo pola godine – bile su zahtjevne i teške, ali mogu reći da su me duboko oblikovale - kaže nam Ivančica.
U sklopu obiteljske kuće u Martijanecu osnovala je mali pogon za izradu nakita u kojem rade njene vrijedne djelatnice. Majka je u mirovini, ali i dalje radi – sada, kad ona ne može, preuzela je brojne njene obveze, kao i njen brat. Posao nije stao; rade istim, ako ne i većim tempom nego prije. Proces proizvodnje je zahtjevan i uskoro će morati zaposliti još nekoliko djelatnika.
Ivančica i njena kći Una žive u Zagrebu, u blizini Cvjetnog trga. Zato je ljudi često susreću na zagrebačkoj špici - ondje jednostavno živi. Subota je rijedak dan kad si može dopustiti malo predaha.
- Život samohranog roditelja nije jednostavan. Moraš biti i otac i majka. Kažu da sam stroga, ali moja Una često ističe koliko mi je zahvalna što sam upravo takva mama - kaže nam Ivančica.
Godinama je osjećala da nešto nije u redu, zdravstveni problemi postupno su se pogoršavali: oticanje i zadržavanje vode po cijelom tijelu, kroničan umor, učestalo crvenilo i osip, te gotovo potpuna ukočenost lijevog dijela vratne kralježnice. Nekoliko puta završila je na hitnoj gdje su joj davali infuziju.
No odgovora na njene tegobe liječnici nisu imali sve dok joj se u rujnu nije pojavila velika kvrga na vratu. Nakon pretraga otkrila je da ima rak limfnih čvorova.
Ivančica je odlučila o svojoj borbi pričati javno kako bi podigla svijest o toj teškoj bolesti.
- Odlučila sam o ovoj temi progovoriti javno jer vidim koliko ljudi o tome piše u raznim grupama, a njihov se glas često ne čuje. Pokušavam ih potaknuti da javno komentiraju, dijele iskustva i savjete, osobito putem TikToka. Dijelim i vlastita iskustva i na taj način si međusobno pomažemo.
Do liječnika je često teško doći, a ponekad se upravo od ljudi koji prolaze ili su prošli isto mogu čuti vrlo korisni savjeti. Istovremeno nastojim naglasiti koliko je važan odnos s Bogom i rad na duhovnom dijelu čovjeka. Zahvalna sam na stotinama poruka podrške i na molitvama koje svakodnevno primam - kaže nam Ivančica.
Javljaju joj se mnogi - poznati i manje poznati, obični ljudi velikog srca.
- Sve dobre ljude volim jednako; ne dijelim ih po titulama, diplomama, statusima ili imenima. Najvažnije mi je vidjeti da među ljudima još uvijek ima dobrote, ljubavi i empatije. Posebno cijenim radišnost, onu koja je toliko svojstvena našem kraju. Upravo su mi te vrijednosti usađene od malena i one su me održale i oblikovale u osobu kakva sam danas.
Volim raditi, volim stvarati, a još više volim pomagati drugima - govori nam Ivančica koja godinama pomaže humanitarnim udrugama i to je ispunjava na poseban način.
Za kraj razgovora Ivančica je imala i posebnu poruku za sve.
- U ovo blagdansko vrijeme posebno bih istaknula koliko je važno moliti za one koje volimo, ali jednako tako – možda i važnije – oprostiti - poručuje hrabra Ivančica Pahor.