Autor	Objavljeno	Portal	Original
D. M. L.	22. prosinca 2025. - 13:33	Slobodna Dalmacija	Otvori

Lokalno stanovništvo najbolji je primjer mogućeg suživota čovjeka i prirode

KORČULA I LASTOVO U MED ROUTES PROJEKTU

Gradski muzej Korčula prikazuje bogatu i slavnu povijest otoka od prapovijesti do danas. Smješten je u renesansnoj palači korčulanske obitelji Gabrielliss iz 16. stoljeća. Doživljaj obilaska ne može zamijeniti pisana priča o njegovim fragmentima, ali može potaknuti čitatelja da se uputi na otok i posveti se razgledanju zbirki koje čuva ova kulturna institucija, nadaleko poznata po svojim jedinstvenim predmetima i pronalascima.

Znaju to i partneri na MED Routes projektu, kojemu je cilj uspostaviti i širiti lokalno baziran model održivog, ‘sporog‘ mediteranskog turizma, s minimalnim štetnim utjecajem na destinacije. Tome doprinose ekološki itinerari izrađeni u sklopu projekta, koji utječu na poboljšanje kulturno-turističke ponude.

U temi MED Routes itinerara, nazvanog ‘From Warriors to Guardians: The Adriatic’s Legacy of Resilience‘ odražava se povijesna uloga ovog područja, snaga i otpor koje je lokalno stanovništvo razvilo kroz burnu prošlost obilježenu brojnim nemirima i ratovima, kao i njihova današnja uloga u očuvanju kulturne baštine i tradicije u svim aspektima života.

Jedan od partnera ovog projekta je Regionalna agencija DUNEA, koja je za izradu itinerara angažirala IRMO (Institut za razvoj i međunarodne odnose – Zagreb) kao vanjskog stručnjaka s kojim je surađivala u analizi potencijalnih sudionika, izradi itinerara i održavanju projektnih radionica.

Eko-itinerari su razvijani u suradnji s Maslinskom kulturnom rutom, pridruženim partnerom Regionalne agencije DUNEA, koja ih uvodi u svoju međunarodnu mrežu te nastavlja njihovu promociju i nakon završetka projekta.

Duša Korčule

MED Routes projekt u itineraru predlaže obilazak Gradskog muzeja Korčule i Centra Marka Pola vrlo prigodnim riječima - ‘otkrijte dušu Korčule‘.

- Zakoračite u srce starog grada i istražite bogatu i slojevitu prošlost Korčule. Muzej predstavlja tradicionalnu mediteransku kuhinju, drevne amfore za vino, pomorsku baštinu i lokalni ples s mačevima Morešku. Zaronite u život Marka Pola, legendarnog istraživača za kojeg mnogi vjeruju da je rođen upravo ovdje, i saznajte kako su otočani odolijevali stoljećima invazija, čuvajući svoje običaje i identitet. Sve što vam treba je znatiželjan duh i fotoaparat.

Gradski muzej Korčula približila nam je kustosica i viša kustosica pedagoginja te obnašateljica dužnosti ravnateljice Sani Sardelić, koja vodi nekoliko zbirki u muzeju. Posebnost ovog muzeja jest to što nije specijaliziran za određeno područje, kao što je to, primjerice, Pomorski muzej u Orebiću.

Korčulanski muzej pokriva, kako je rekla, sva područja ljudskog djelovanja. Uključene su prirodne, povijesne i kulturne sastavnice ovog ambijenta:

- Neposredno nakon Drugog svjetskog rata krenulo se u prikupljanje predmeta, stvaranje uvjeta te s razmišljanjem gdje bi se mogla smjestiti ustanova poput Gradskog muzeja. Formalno je osnovan 17. kolovoza 1957. godine, ali prethodilo je nekoliko važnih izložbi. Godine 1954. organizirana je izložba o korčulanskoj brodogradnji, te o obljetnici rođenja Marka Pola. Počeli su se prikupljati razni artefakti koji su vrlo snažno doprinijeli imaginaciji i razvoju svijesti da bi Marko Polo ipak mogao biti snažno povezan s Korčulom - ističe Sani Sardelić.

- Godine 2023. ušli smo u obnovljenu gotičko renesansnu i kompleksnu zgradu koja se sastoji od više manjih jedinica, poznatu Kulu Marka Pola, a prelazi se mostićem preko ulice, ima i vrt. Tu se, od tih inicijalnih ideja iz 1954., ostvario Marko Polo centar kojim upravlja Gradski muzej. Prikazano je značenje najpoznatijeg svjetskog putnika čiji je tekst ‘Čuda svijeta‘, nakon Biblije, jedan od najčitanijih tekstova i danas.

To je jedini srednjovjekovni tekst koji je još aktualan i našao je put do svih drugih medija kao što je su književnost, film, likovna i vizualna umjetnost, tv serija, stripova i ostalih inspirativnih načina kreativnog izražavanja koji su naveli druge autore da stvaraju, potaknuti njegovim životom. Marko Polo je sam po sebi snažan brend i ne postoji osoba koja uđe u Muzej, a da ne zna nešto o njemu. Postoji i ta američka igra na bazenu, kad se djeca dozivaju ‘Marco‘, ‘Polo‘ pa oni to povezuju sa svojim ranim sjećanjima. Marko Polo je većini ljudi poznat. Postoji jedna skepsa o mjestu njegovog rođenja, mi nemamo dokaze o tome, kao što ih nema ni Venecija. No, činjenica je da je te 1254. godine, kad je Marko Polo rođen, Korčulom sporazumno vladala Venecija, a Korčulani su bili obveznici Venecije – pojašnjava spor oko državljanstva slavnog svjetskog putnika.

Nematerijalna baština

- Otok nije mogao biti samostalan, nije bio prevelika zajednica, a njegova se snaga ogledala u Statutu grada i otoka Korčule iz ranog 13. stoljeća, ali i u samodostatnosti u smislu prehrambenih politika. Statut grada i otoka, jer je Korčula i grad i otok, najstariji je u ovom dijelu Europe. Korčulani su uvijek zbog specifičnih povijesnih i geografskih okolnosti bili usmjereni na svoje snage, a to se ogleda i u predmetima u zbirkama našeg Gradskog muzeja. Oni govore o snazi i ekonomskoj moći te potrebi i svijesti da budu uklopljeni u europsko građansko društvo. Na moru smo, more spaja, tako je bilo oduvijek.

- Na žalost, zanati kao što su kamenoklesarstvo i brodograditeljstvo su u odumiranju i tek su sjećanje, iako su uvijek ostali živi u jeziku, u pričama, u sjećanjima, a kultura sjećanja je tu snažna. Kao sama proizvodnja su nestali. To je velika šteta, ali je tako. Kamenoklesarstvo je još uvijek prisutno u manjem dijelu, ali daleko je od moćne korčulanske kamenoklesarske škole. Vrijeme je učinilo svoje.

- Ono što mogu uočiti jest običajna praksa kolendavanja, sad nam dolazi vrijeme adventa. Jačaju nematerijalne prakse, a jako su važne jer su utkane u identitet stanovnika. Nisu nužno povezane s nečim materijalnim kao što su kamen, drvo i alat, što je skupo, pa ako nije samoodrživo i ako nema neku ekonomsku računicu, razumljivo je da ljudi ne mogu živjeti od zraka. Ove neke druge, fine, nježne stvari koje su ostale očuvane na Korčuli, čini mi se da su u zadnje vrijeme sve prisutnije. Od zaborava se otrgnula i jedna plesna praksa na otoku Vrniku koja je bila prisutna između dva svjetska rata. Riječ je o plesu ‘Sirotica‘, koji se plesao i u Dubrovniku na gradskim balovima. Ne smijemo zaboraviti ni Morešku i Kumpanije kao nešto što je iznimno važno pa su u novom, suvremenom postavu Muzeja od 2021. pažljivo prikazane.

- Ipak, nema snažnijeg doživljaja od gledanja ta dva plesa s mačevima, zbog kojih je Korčula prepoznata među svjetskim stručnjacima. Korčula je jedini otok na svijetu na kojem su se očuvala dva takva plesna fenomena kao što su Moreška i Kumpanija – istaknula je naša sugovornica.

 

Kuhinja

Priča o povijesti morala se dotaknuti tradicionalne kuhinje s ognjištem, mjesta na kojem se u svakom domu, pa i u današnjim suvremenim slično kao i prije stotine godina, okuplja obitelj na blagovanje.

- Kuhinja je smještena na uobičajenom mjestu, kako je to bilo u gradskim kućama i palačama u svim venecijanskim komunama. Gradovi su obično bili obzidani i čuvali su se od svih nespretnih situacija u ta vremena opsade gradova, a logični prostor za kuhinju bio je u šufitu, na vrhu zgrade.

Tome je više razloga – u šufitu ima najviše svjetla i u tom prostoru se lako ozračuje prostor kad se kuhala raštika i sušena riba koje imaju specifične, žestoke mirise. Najvažniji razlog bila je opasnost od požara koji bi se lako zapazio i ne bi oštetio donje katove i druge zgrade. Sve je vrlo pragmatično i osmišljeno da olakša život domaćicama, čemu se danas s pravom divimo. Samodostatnost i samoodrživost Korčule umnogome je utjecala na karakter ljudi, na tu svjesnost da, bez obzira na sve okolnosti, ipak vladaju svojim prostorom koji im je predan od predaka na upravljanje. To su sve prakse od kojih mi, ne samo kao otočani nego općenito globalni stanovnici, možemo učiti – naglasila je Sani Sardelić.

- Cilj našeg muzeja jest da bude dinamična struktura u kojoj je koncentriran prikaz povijesti, a za osjetiti i doživjeti Korčulu iz prve ruke može se poći u neposredni okoliš samoga grada ili u naša sela koja nisu samo ruralna, nego imaju i urbane jezgre – dio je obimne priče o korčulanskoj povijesti koja se čuva u Gradskom muzeju Grada.

- Kako sam već spomenula, u Muzeju je 25 različitih zbirki. Često se o Korčuli promišlja kao o urbanitetu i kulturnom dosegu sredine, ali ne smijemo zaboraviti ni prirodnu osnovicu koja je i omogućila brodogradnju i kamenoklesarstvo, što nas vodi i do Prirodoslovne zbirke u kojoj imamo zaista sjajne muzejske primjerke. Riječ je o fosilima iz nekoliko geoloških etapa razvoja Zemlje, kao što su ostaci zubala ribe Pycnodontiformes koja je živjela u doba Pangee, dok se kontinenti još nisu odvojili, a većinu Zemlje je pokrivalo plitko more. Tu je i fosil čeljusti jednog nosoroga Stephanorhinus hemitoechus koji je nastanjivao ovaj prostor prije otapanja ledenjaka, koji nam zorno govori da je Korčula prije 60.000 do 80.000 godina bila dio kopna – spominje se ovog fascinantnog podatka na kraju.

Masline u nasljeđu

Na drugom kraju otoka Korčule, u Veloj Luci, obitelj Zlokić ponosni su vlasnici najvećeg privatnog maslinika na hrvatskim otocima. Imaju i privatnu uljaru, etnografsku zbirku maslinarstva i uljarstva te brend VELOUJE. Ovo estradjevičansko maslinovo ulje nastaje isključivo od maslina iz vlastitog maslinika Zlokić – ekološki uzgojenih, ručno branih i hladno prešanih uz pomoć suvremene tehnologije u uljari Zlokić. Iza svake litre stoje godine iskustva, znanja i ljubavi koje se prenose iz generacije u generaciju.

Uljaru je kao prvu privatnu u Hrvatskoj osnovao otac Jadran sada već davne 1995. godine, a danas mu u poslu pomažu sin Stipan te kći Marija, koja je zadužena za prodaju.

Njihov trud redovito biva nagrađen brojnim priznanjima, ali najvažniji im je osjećaj da ostaju vjerni sebi i svom načinu rada: s ljubavlju, znanjem i poštovanjem prema prirodi. VELOUJE tako nije samo proizvod – to je priča o predanosti, obiteljskoj povezanosti, poštovanju prema prirodi i upornosti koja traje desetljećima.

- Naziv brenda nastao je spajanjem riječi ‘Vela Luka‘ i ‘uje‘, što simbolizira veličinu i snagu ovog autentičnog proizvoda – kazuje Marija Zlokić Lijić. - Masline imamo u nasljeđu, u obitelji. Prije sadnje maslinika na predjelu ‘Požar‘ ulje smo dobivali iz vlastitih, obiteljskih maslinika, ali u manjim količinama. Kako se od samih početaka bavimo i preradom maslina, uz naše, prerađivali smo i otkupljene plodove jer svaka godina donosi različite klimatske uvjete – nekad suše, nekad vremenske nepogode. Kako se naš maslinik razvio i počeo davati ozbiljnije urode, sve se više fokusiramo isključivo na vlastitu, kontroliranu proizvodnju. Cijele godine smo posvećeni brizi za maslinik, a kasnije i berbi te preradi ulja. Maslinik u predjelu ‘Požar‘, s 3.500 stabala sorte lastovka, zasadili su moj otac i dvojica poslovnih partnera. Prošla godina bila je prekretnica – prvi put smo imali punu, obilnu rodnost – opisuje Marija Zlokić Lijić.

- Bralo se od sredine listopada do sredine studenoga, kad plod dostiže svoju optimalnu zrelost. Rezultat je vrhunski proizvod na koji smo jako ponosni. Svaka godina je drugačija i neizvjesna. Ove smo godine opet imali izrazito dobru rodnost, ali kasnije upola manje ploda jer su klimatski uvjeti, kao velika suša, utjecali na to – dodaje.

- Svejedno smo zadovoljni ubranim plodovima, prerada je privedena kraju i vrhunsko mlado ulje ponovno stavljamo na tržište.

- Kod kušanja svakog uzorka tražimo ono najbitnije – voćnost, gorčinu i pikantnost. Naš maslinik sadrži oko 80% sorte lastovka, 10% drobnica i 10% orgula. To je spoj triju autohtonih dalmatinskih sorti, u kojemu prevladava upravo lastovka. Uz to, maslinik se nalazi u jedinstvenom prirodnom okruženju – u neposrednoj blizini mora, s pogledom na Hvar. Grije ga sunce, bura donosi sol. Upravo ta sinergija prirode i tradicionalne obrade hladnim prešanjem daje našem ulju autentičan i prepoznatljiv karakter.

Sve zlatne diplome

Marija je objasnila i zašto se njihov maslinik većinom sastoji od sorte lastovka:

- Lastovka je sorta koja najbolje uspijeva u ovom dijelu Dalmacije, i zato je baza svih naših ulja. Samooprašivač je, redovito rađa i jako smo ponosni na nju. Ono što lastovku izdvaja je iznimna količina fenolnih spojeva – jedna je od najbogatijih sorti na svijetu po tom pitanju. Na Korčuli je zovu ‘čuvaricom ulja‘, a ja bih rekla i – zdravlja. Znanstveno je potvrđeno da upravo lastovka ima najveći udio polifenola, zbog čega joj i mi poklanjamo posebno mjesto u našem radu – istaknula je.

Maslinovo ulje dobivaju hladnim prešanjem, do maksimalno 27 °C, kako bi se sačuvala sva svojstva masline. Ulje zatim skladište u velikim inox spremnicima, u posebno uređenoj prostoriji unutar uljare, na temperaturi između 14 i 18 °C. Redovno testiraju ulje u ovlaštenim laboratorijima Ministarstva poljoprivrede – i kemijski sastav i organoleptičke ocjene potvrđuju njegovu visoku kvalitetu.

- Od samog osnutka 1995. sudjelujemo na natjecanjima kao što su Sabatina, GAST, Sajam u Splitu, te zadnjih godina Noćnjak. Svake godine smo osvajali i više nagrada – Šampion kvalitete, Zlatna diploma za kvalitetu poizvoda, Zlatna diploma za kvalitetu ulja, Zlatna medalja za ekstradjevičansko maslinovo ulje, VELOUJE Šampion izgled pakovine maslinovog ulja samo su neke od njih.

- Posebno smo ponosni na priznanje koje je moj otac dobio – Cavaliere Olio d’Oliva, za doprinos u maslinarstvu i uljarstvu. To je veliko priznanje za sav uloženi trud. U lipnju ove godine osvojili smo u Dubaiju Zlatnu nagradu za jedno od najboljih svjetskih ulja iz rane berbe.

Obitelj Zlokić ponosi se i vlastitom etnografskom zbirkom.

- Posjet našoj uljari nije samo kušanje ulja – to je pravo malo iskustvo. Gosti mogu vidjeti strojeve koji se danas koriste za preradu, ali i one tradicionalne, kako se to nekad radilo. Uz to, imamo i etnografsku zbirku koja prikazuje povijest maslinarstva na otoku – ističe Marija.

Otvoreni su tijekom cijele godine za kupnju ulja, a od svibnja kreće i turistički program –rade s agencijama, biciklističkim grupama, školama, raznim organiziranim posjetima.

- Program traje oko 45 minuta, uz stručno vodstvo, priču o maslinarstvu i kušanje ulja. Većina posjetitelja kod nas prvi put vidi cijeli proces proizvodnje maslinovog ulja – od stabla do boce. Posebno su oduševljeni strani gosti, koji ulje inače vide samo na policama supermarketa. U našem prostoru osjete autentičnost i toplinu i svi odlaze oduševljeni. Često nam se kasnije javljaju s porukama kako žele naručiti ‘ono najbolje ulje koje su ikad probali‘. Trenutno još ne izvozimo jer sve ulje prodamo na kućnom pragu, tijekom sezone. Ipak, stalnim kupcima unutar Hrvatske šaljemo ulje brzom poštom – ističe Marija Zlokić Lijić.

- Kvaliteta nam je na prvom mjestu. Ne želimo da naše ulje stoji na policama, izloženo svjetlu i toplini, gdje gubi najbolja svojstva. Zato ga prodajemo isključivo direktno – na vrata. Ulje čuvamo u inox spremnicima na temperaturi 16–20 °C, a punimo ga neposredno prije dostave. Vikendom smo na Korčuli, a preko tjedna ja osobno organiziram dostave u Splitu i okolici. Taj model zahtijeva puno truda, ali vjerujemo da je to jedini pravi način – ponuditi svježu, zdravu i autentičnu namirnicu, direktno s izvora. Sve je više korisnika našega ulja. Radujemo se blagdanima i što će se naše ulje naći u mnogim domovima za blagdanskim stolom i što se nalazi na stolovima u poznatim splitskim restoranima kao čuvar okusa i zdravlja – naglasila je na kraju Marija, napominjući još jednom važnost kvalitetnog maslinovog ulja u mediteranskoj prehrani.

Jestive divote

I otok Lastovo dom je mnogim dionicima MED Routes projekta. Jedan od njih je naša sugovornica, koja otkriva kako se upustila u eko proizvodnju.

Kad je ostala bez posla, Darinka Krnčević nije očajavala. Lastovo je otok na kojem rastu sve jestive divote našeg podneblja, pod suncem i kišom rađaju plodovima Bogom danima, i trebalo ih je samo pretočiti u staklenke i boce te prezentirati javnosti. Nije to samo ‘samo‘, ima tu krcato posla, truda i puno znanja, ali Darinka se upustila u to sve najviše iz – ljubavi.

A evo kako je sve počelo:

- Kad sam 2006. ostala bez posla, razmišljala sam gdje da se zaposlim. Sin Ante preporučio mi je da otvorim zadrugu. Trebalo nam je 7 zadrugara da počnemo s proizvodnjom. U početku su to bili džemovi od limuna, naranče, breskve, motar, kapare... I krenulo je. Prve dvije godine je tih 7 zadrugara dolazilo, ali su uvidjeli da ne mogu stići i ta se zadruga pomalo gasila. Na kraju sam se odlučila ugasiti zadrugu i na mužev postojeći OPG otvorila OPG Darinka Krnčević u kojem radi cijela obitelj – kaže naša sugovornica, koja živi u Ublima, a u Lastovu radi.

- Tu nam je i proizvodni pogon, otpočetka je pod HASAP-om. Proizvodimo niz džemova, od gorke naranče, limuna, breskve vinogradarke, smokve i indiana kaktusa. Puno sam se konzultirala s jednom starijom gospođom s Lastova, koja mi je pričala kako su ljudi prije radili. Nisam pravila nikakve nasade nego sve berem u divljini – kazuje naša sugovornica.

Biljke bere u šumi

Indijsku smokvu odnosno kaktus, smije se Darinka, bere njezin suprug i još mjesecima vadi trnje iz prstiju, s obzirom da je ovo neobično voće, kao svaki pravi kaktus, obraslo ubodnim dlačicama.

Ništa nije ničim tretirano, nego čisto, Bogom dano.

- Mjesto Lastovo ima puno napuštenih kuća pa ima jako puno kapara koje beremo sa zidova kuća. Idemo baš na onu ‘kamenu‘ kaparu koja je s kuće, a ujedno odlazimo i na otočiće oko Lastova brati petrovac motar, potpuno prirodan i netretiran. U šumi berem razne ljekovite i začinske biljke. Pravim i tri vrste likera, od mirte, limuna i gorke naranče, te tri rakije, travaricu, ružu i rogač bez dodataka šećera.

- Jedan put sam hodočastila iz Splita za Sinj Gospi i dobila sam na zavjetu recept od smokve u prošeku sa začinima. Jako je ukusna, a jede se sa svježim mladim sirom ili sladoledom. Može se jesti i sama. Za desert jedne odrasle osobe dovoljna je jedna smokva koja se prekriži i prelije sa šugom u kojem se pripremala – opisuje Darinka Krnčević.

- Ljudi mi kažu da shvaćaju kako mi je teško jer sam u proizvodnji izabrala teži put. Želim da je sve autohtono, lastovsko i u ograničenim količinama. Nisam još naišla na nikoga tko tako radi – ističe naša sugovornica.

- Nije lako trajati u ovom poslu. Drago mi je da su gosti zadovoljni. Trudim se da mi na prvom mjestu bude kvalitet, a na drugom kvantitet. Oni mi kažu ‘ništa se promijenilo nije, uvijek je predivno i kvaliteta je na prvoj crti‘. Tako živim i radim.

- Uz ostale proizvode, imam i arancine, limuncine, broštulane mjendule, a ponekih godina mi bude dobra lastovska lubenica. Od bijelog dijela koji se inače baca napravim bombone. Ljudi kažu da su jako ukusni – otkriva Darinka.

- Od svojih biljaka, osim što ih trošim u travaricu, pravim i začinsku sol. Kupujem stonsku sol koja je najprirodnija – rekla je Darinka Krnčević, potvrđujući koliko i ona sama, baš kao i solana u Stonu, poštuje postulate MED Routes projekta koji potiče ekološku proizvodnju.

- Gosti to apsolutno prepoznaju. Doživjela sam jednom, što me i zadržalo na putu ekologije, da sam pomogla jednom dječaku koji je od rođenja bio alergičan na sve. U Zagrebu na sajmu sam se sprijateljila s jednom ženom, tetom tog dječaka, i pitala me što bi mu mogli dati jesti. Predložila sam džem od smokve, indijane ili breskve, a unutra je samo voće i malo šećera. Mali je prihvatio breskvu i dugo godina ništa slatko nije jeo nego moj džem. Pomogla sam mu, ali pomogao je i on meni jer sam znala da sam na pravom putu – opisuje Darinka.

A može li živjeti od svoga rada?

- Preživjeti godinu, platiti račune, pomoći u kućanstvu da, ali obogatit se - ne. Imam ograničene količine i nečega mi zafali već prvi osmoga. Ljudi se čude kako nemam, ali moja proizvodnja se svede na jedanput godišnje i ne mogu doći do nečega čega više nema u prirodi. Sve je to jako specifično - kazuje.

- Imala sam problem s kožom i preporučili su mi da napravim od ulja sapun i perem se u sapunu. Te godine nisam imala maslinova ulja, pa sam ubrala divlju maslinu i od te kasne mastrinke, koja nije bila ubrana na vrijeme nego je bila prezrela, napravila 2-3 litre ulja i od njega sapune. Ti sapuni su izliječili kožu na mojim nogama – kazuje. – To je čula jedna profesorica i uključila me u projekt kontrole ulja u Grčkoj, u jednom od svjetskih centara za kontrolu ulja. Rekli su mi da nije jestivo, ali ima jako puno fenola koji obnavljaju stanice i zato mi je pomoglo za kožu. Onda sam počela brati mastrinku na vrijeme i tri godine slala ulje u Grčku. Da bi ulje bilo zdravstveno ispravno, ono mora imati 230 fenola po mjernoj jedinici. Moje je imalo od 680 do 1200. Nakon tri godine sam dobila certifikata za iznimno zdravo ulje od kojeg je dobro praviti sapune za kožu, ili popiti malu žlicu ujutro natašte radi unutarnjih organa i obnavljanja stanica. Tog maslinova ulja ne možemo napraviti puno, to je jako delikatna situacija s pravljenjem te mastrinke, a moramo naći i uljaru koja ga može napraviti – pojašnjava ovaj zahtjevan postupak i dodaje kako je išla na razna natjecanja i stalno dobivala zlatne medalje.

- Najsretnija sam kad sam među svojim maslinama – dodaje.

- Od divljih maslina pravim i dva macerata, od smilja i od Gospine trave. Od tih macerata pravim meleme. S obzirom da pravim svoje sapune, u neke dodam eterično ulje smilja, naranče, limuna, kako koje godine proizvedem. Svemu je baza divlja maslina, s dodatkom nekog ulja koje također sami proizvodimo. Kupili smo kotao i od biljaka s Lastova pravimo eterična ulja koja ne prodajem nego ih koristim za svoje sapune. Naši proizvodi mogu se kupiti u trgovini Prijatelj Lastova, a šaljem ih i po cijeloj Europskoj uniji – zaključila je Darinka.

Ključni ciljevi

Park prirode Lastovsko otočje iduće godine obilježit će 20 godina od svojeg proglašenja.

- U dva desetljeća rada kao Javna ustanova ostvarujemo pomake u zaštiti prirode, edukaciji djece, mladih i posjetitelja te u razvoju kvalitetnih i održivih sadržaja za posjetitelje. Naš je cilj kroz sve aktivnosti istodobno čuvati iznimne prirodne i kulturne vrijednosti otočja, ali i doprinijeti razvoju i dobrobiti lokalne zajednice, koja je temelj vitalnosti i identiteta otočja s obzirom da je cijelo područje Parka prirode ujedno i područje Općine Lastovo, te smo jedini takav primjer u Hrvatskoj – istaknula je Bruna Rizvanović, stručna suradnica za promidžbu i prezentaciju u Parku prirode Lastovsko otočje.

- U ovoj godini na Lastovu je ostvareno oko 70 tisuća noćenja u privatnim smještajnim kapacitetima, a zabilježili smo i više od 25 tisuća posjetitelja – nautičara. Upravljanje pritiscima posjetitelja i istodobno njegovanje doživljaja netaknute prirode jedan je od naših ključnih ciljeva, zbog čega na području Park prirode snažno promičemo usluge i aktivnosti s niskim utjecajem na okoliš.

- Upravo je posebnost Lastovskog otočja, unutar projekta Med Routes, njegova udaljenost i stupanj očuvanosti – riječ je o jednom od najudaljenijih naseljenih otoka s gotovo netaknutom prirodom. Tu vrijednost naglašavamo svakom prilikom i pozivamo posjetitelje da je istraže, ali i da postanu sudionici u njezinu očuvanju – naglasila je.

- Već duži niz godina traje provedba aktivnosti koje potiču razvoj održivog i eko turizma u suradnji s lokalnim ponuditeljima usluga, od smještaja, do lokalnih proizvoda, konoba i iskustava koji posjetitelje čine dijelom lokalne zajednice. U tom smislu razvili smo nekoliko održivih doživljaja Parka, među kojima se ističu edukativne ture – kopnene i morske. Kopnena tura ne ostavlja gotovo nikakav ekološki trag, a kroz poučne staze, stručna vođenja i upoznavanje s lokalnom tradicijom posjetiteljima približavamo ono što Park prirode Lastovsko otočje doista jest: iznimna prirodna baština, zaštićene vrste i staništa te bogata kulturna tradicija, uključujući lokalni običaj - Lastovski poklad, za koji je UNESCO nedavno objavio da je predložen za upis na Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta – čemu se iznimno veselimo.

- Lokalno stanovništvo najbolji je primjer mogućeg suživota čovjeka i prirode, uz visoku razinu ekološke svijesti, što se savršeno uklapa u narativ Med Routes projekta o ‘modernim ratnicima‘ koji čuvaju prirodu i tradiciju. Među najposebnijim doživljajima ističe se i noćno vođenje – promatranje zvijezda. Područje Parka prirode diči se jednim od najtamnijih neba u Europi, s minimalnim svjetlosnim onečišćenjem, zbog čega su Mliječna staza i zvjezdanost vidljivi gotovo ‘na dlanu‘. U tijeku je i kandidatura Parka prirode za status Dark Sky Parka, međunarodno priznanje koje dodjeljuje Međunarodna organizacija za tamno nebo.

- Jednako tako, kroz strateške dokumente i aktivnosti nastojimo unaprijediti održivu mobilnost. Razvijamo infrastrukturu za biciklizam (prema Akcijskom planu Dubrovačko-neretvanske županije predviđena je revitalizacija i modernizacija određenih biciklističkih ruta na području Županije, među kojima su i naše tri staze za koje smo već izradili idejni projekt), a naši djelatnici redovito održavaju više od 65 km pješačkih staza. U budućnosti planiramo i podmorsku edukativnu stazu te botaničku stazu, koja će dodatno obogatiti ponudu održivih doživljaja. U sklopu centra za posjetitelje čija realizacija uskoro započinje, predviđena je i punionica za električna vozila, kao i solarni paneli kao izvor obnovljive energije. Dodatna punionica bit će smještena u blizini trajektnog pristaništa – istaknula je Bruna Rizvanović.

- Što se tiče uštede vode, prije nekoliko godina proveden je projekt s lokalnim iznajmljivačima iz „eko-friendly“ segmenta tržišta u sklopu kojeg su na slavine ugrađeni dodaci za racionalizaciju potrošnje. Suradnja s lokalnim komunalnim poduzećem uključuje redovite akcije čišćenja u kojima sudjeluju i iznajmljivači i posjetitelji, a postavili smo i spremnike za razdvajanje otpada na šest lokacija te informirali posjetitelje o pravilnom zbrinjavanju svih ostalih vrsta otpada. Sav odvojeni otpad napušta otok, a troškove tog zbrinjavanja pokriva Javna ustanova Parka prirode, čime se potpuno eliminira potencijalni negativni utjecaj na zaštićeno područje.

- Kako bismo dodatno smanjili ekološki otisak i olakšali pristup informacijama, razvili smo WhatsApp chat kanal, dostupan 0–24 na hrvatskom i engleskom jeziku. Posjetitelji putem njega mogu kupiti ulaznice, saznati gdje se nalaze lokacije sidrišta, upoznati se s ponudom suvenira, sadržaja u parku, preuzeti pdf vodič Parka prirode, te dobiti precizne informacije o lokacijama za razdvajanje otpada i svim dostupnim aktivnostima na području Parka.

- Smatramo kako se Park prirode Lastovsko otočje u potpunosti uklapa u zadane ciljeve MED Routes projekta. Naše djelovanje počiva upravo na održivosti, edukaciji, valorizaciji kulturne baštine i promociji iskustvenog turizma koji poštuje ritam otoka. Počašćeni smo što sudjelujemo u projektu jer nam on otvara nove mogućnosti razmjene znanja, dodatne vidljivosti i povezivanja s profilom posjetitelja koji cijene ono što područje Parka prirode doista jest – oaza bioraznolikosti, kulturnih vrijednosti, tradicije i tišine – naglasila je na kraju.

 

Otvori Povratak