| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Mozaik SD | 21. prosinca 2025. - 17:29 | Slobodna Dalmacija | Otvori |
O predcima i potomcima u hrvatskome iseljeništvu: od Vojvodine i Rumunjske preko Novoga Zelanda pa do Južne Amerike
PROMOCIJA NASLOVA
Iseljavanje s hrvatskih prostora društvena je konstanta koja traje, u većim i manjim valovima, već više od dva stoljeća. Zadnjih su desetljeća brojna znanstvena istraživanja potvrdila kako gotovo da i nema prostora na europskome i prekomorskom prostoru na koje nisu odlazili Hrvati u potrazi za boljim životom. U Zagrebu je u sklopu obilježavanja Dana Instituta za istraživanje migracija taj uvijek zanimljiv fenomen iseljavanja predstavljen promocijom triju naslova tiskanih u 2025. godini.
Predstavljeni su "Zapisi Stevana Ilijevića iz Boke", ur. Ljubiša Večanski i Ivana Olujić koju izdaje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a knjiga je nastala kao treći nastavak u izdavačkome nizu "Prinosi za etnografska istraživanja" čiji su recenzenti Sandra Požar i Petar Radosavljević. Predstavljen je i zbornik "Tebe ću čekat je... iz (is)pisane ostavštine novozelandskih Hrvata" čiji je izdavač Hrvatska sveučilišna naklada, a koju su uredili Ivana Kurtović Budja i Josip Lasić te "Migracijski procesi između Hrvatske i Južne Amerike: prema transnacionalnom i transdisciplinarnom polju proučavanja" kojeg uređuju Maria Florencia Luchetti i Marina Perić Kaselj, od izdavača Institut za migracije i narodnosti.
Promocija triju naslova održana je u prepunoj dvorani Hrvatske matice iseljenika, a uvodno slovo održala je ravnateljica Instituta za istraživanje migracije dr. sc. Marina Perić Kaselj. Istaknula je kako je iznimno ponosna što se upravo u sklopu obilježavanja Dana Instituta za migracije održava predstavljanje spomenutih naslova te je zaključila svoje obraćanje iskrenom nadom kako će u godinama što dolaze biti i dalje tema iseljeništva u fokusu interdisciplinarnih proučavanja i istraživanja.
Dinamiku pri promoviranju triju naslova donijela je moderatorica, već dobro uhodana istraživačica svih kutaka Zemljine kugle, novinarka Hrvatske radio televizije Martina Validžić. Predstavljačice knjiga s iseljeničkim temama bile su dr. sc. Sandra Požar sa Staroslavenskoga instituta, prof. dr. sc. Ivana Franić sa zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta te jedna od trenutačno vodećih hrvatskih dijalektologinja dr. sc. Ivana Kurtović Budja s Instituta za hrvatski jezik.
Sat vremena, koliko je trajala promocija, bio je prekratak da se sve otvorene iseljeničke teme zaključe, od toga kakav je taj najistočniji kajkavski koji se još može čuti u vojvođanskom i rumunjskom Banatu, u selima Boka (Srbija), Neuzina (Srbija), Radojevo/Klarija (Srbija) i Keča/Checea (Rumunjska) preko toga koliko je danas Hvarkinja (forskih žon) na prostore južno od argentinskoga Santa Fea gdje i danas imaju ključnu ulogu o očuvanju identiteta prenesenoga s prostora iseljavanja.
Bilo je govora i o uvijek atraktivnoj temi Hrvata na Novome Zelandu, uglavnom potomcima predaka doseljenih na ovaj kraj svijeta s morske i nemorske strane Biokova. Od brojnih otvorenih pitanja posebno su bila zanimljiva ona usmjerena na jezičnu sliku potomaka hrvatskih doseljenika, ali i ništa manje zanimljivo nije bilo slušati o ženama koje su, a brojna su istraživanja to i potvrdila, odigrale ključnu ulogu u prenošenju hrvatske kulture i jezika na potomstvo.
Ovakav koncept predstavljanja čak triju naslova istovremeno publika je popratila višekratnim pljeskom, a posebno nakon glazbenoga programa koji su pripremili i izveli članovi mješovitoga zbora Vox Artis pod dirigentskom palicom maestre Ivane Barun i uz klavirsku pratnju mladoga Jure Černjehe. Večer je s temama o i iz hrvatskoga iseljeništva zaključena s neprežaljenom Gabi i njenim stihovima – pamtim samo sretne dane. Upravo su u tom tonu predstavljene i tri publikacije o hrvatskome iseljeništvu u sjećanju na uglavnom sretne dane i trenutke prikupljene među potomcima hrvatskih iseljenika – od Vojvodine i Rumunjske preko Novoga Zelanda pa do Južne Amerike.