| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Marko Njegić | 19. prosinca 2025. - 12:51 | Slobodna Dalmacija | Otvori |
Bivši sportaši doživjeli su pomorsku nesreću na ribolovu: val im je preokrenuo gliser,a oluja tek počinje...
NADA UMIRE ZADNJA
Pomorska nesreća bivših igrača NFL-a iz 2009. poslužila je kao inspiracija za novi film o preživljavanju na podivljalom moru po olujnom nevremenu. “Nada umire posljednja” (“Not Without Hope”) želi preuzeti kormilo “survival at sea” žanra za 2020-e od “Oluje svih oluja”, “Sve je izgubljeno”, “Trenutaka hrabrosti”, “Samo more zna”, “Podivljalog mora”...
Iza kamere filma “Nada umire posljednja” je Joe Carnahan, jedan od najprominentnijh akcijskih redatelja novog milenija (“Narc”, “As u rukavu”, “A-Team”, “Boss Level”, “Iza rešetaka”) koji je već izvrsno režirao jednu priču o preživljavanju – “The Grey” ili “Opstanak” njegov je ponajbolji uradak dosad.
Carnahanovo ime ulijevalo je nadu da bi “Not Without Hope” mogao biti dostojan ne samo “The Grey”, nego i “The Perfect Storm” Wolfganga Petersena, no to se nažalost nije dogodilo. Najveći problem je u likovima i priči, ovjekovječenoj u istoimenoj knjizi Nicka Schuylera i Jerea Longmana iz 2010. godine.
Dok su ribari u “Oluji svih oluja” (George Clooney, Mark Wahlberg i ekipa) imali motivaciju da isplove zbog slabog prethodnog ulova i prijetnje otkazom, četiri sportaša u “Nada umire posljednja” (Zachary Levi, Quentin Plair Marshall Cook, Terrence Terrell) otišli su na “malo dubokomorskog ribolova” kako bi se podružili još jednom (“posljednja noć s momcima”) prije selidbe jednog od njih kojemu “trebaju valovi, gibanje, ocean” i svjesno je ignorirao upozorenja o olujnom nevremenu (“navodno neće biti sjajno”).
“Nevrijeme će početi kasnije”, uvjeren je bio on i inicirao izlazak na pučinu Meksičkog zaljeva u manjem plovilu, gliseru od šest metara bez satelitskog telefona i GPS-a unatoč lošoj prognozi. “Bit ćemo dobro, mi smo četiri snažna muškarca”, rekao je boljoj polovici na opasku “ocean nije uteg koji možete dići”. Nije ni sidro uteg koji mogu dići kad zapne za olupinu na dnu mora, zbog čega ga pokušavaju izvući snagom motora umjesto da presjeku sajlu i odglisiraju pred olujom.
Priroda će kazniti tu neodgovornost i nepromišljenost nakon što valovi preokrenu gliser, a oluja stvori nemoguće uvjete za preživljavanje i suoči sportaše sa smrtnosti kad zaglave na pučini u nemilosti uzburkanog mora. Međutim, Carnahan uz dosta melodramske patetike isključivo veliča i poštuje likove koje ne upoznajemo dovoljno dobro da bi za njih uistinu marili kao protagoniste standarne priče o izdržljivosti (“Sve sam jači, sve si jači, svi smo jači”), izuzev osnovne empatije prema ljudskim bićima u nevolji.
Specijalni efekti su solidni, no oluja nikako da se razmaše kao kod Petersena. Najave snažne nevere (“bit će prilično gadno”) kod Carnahana rezultira tek “olujicom svih oluja”, bez mitskog naboja u borbi čovjeka i prirode kojoj redatelj pridružuje i morske pse, ali film se, srećom, samo nakratko pretvara u “shark” triler.
S druge strane, Carnahan je zloguko najavio horor hipotermije kad kapetan Obalne straže (Josh Duhamel), pokrećući akciju spašavanja, kaže da to sigurno čeka izgubljene sportaše i otkrije simptome pothlađenosti, a u par navrata dojmljivo ovjekovječuje pomorski kaos s kamerom često zamućenom kapljicama mora da uvuče gledatelja u zbivanja. Ovo je, unatoč svemu, blagi koračić naprijed za redatelja nakon slabog akcijskog trilera “Sila iz sjene”. Nada umire posljednja za Carnahanov “comeback”.