| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Saša Ljubičić | 4. prosinca 2025. - 16:20 | Slobodna Dalmacija | Otvori |
Skupi smo kao Toskana i Provansa, zato nam bježe najvjerniji turisti. Gdje su ih prošlog ljeta cijene najviše šokirale?
MINUS 140 MILIJUNA
U špici sezone u minusu smo 140 milijuna eura u odnosu na lani. Alarm su zato aktivirali HTZ i Ministarstvo turizma i sporta, pa zajedno poručuju: preskupi smo, a nastavimo li tako, nepromišljeno, bezglavo, stihijski..., ljeto 2026. neće biti berićetno.
Po tko zna koji put apostrofira se izvanpansionska potrošnja. Paprene su nam cijene u restoranima: uz bok smo najrazvikanijim turističkim regijama svijeta, Toskani i Provansi, a kvaliteta usluge nam (još) nije na tako visokoj razini.
Gosti od nas očekuju jednako dobro ponudu, ali i niže cijene, rukovodeći se logikom da su ovdje plaće i mirovine niže nego u Francuskoj i Italiji, a kad shvate da nije tako, i da su cijene hrane i pića u restoranima premašile i one u turističkoj velesili Španjolskoj, eto ti antireklame.
Loši komentari iz Hrvatske ne tiču se naše prirode, baštine, ljubaznosti osoblja i ljudi općenito, gastronomije i udobnosti smještaja, već samo i isključivo cijena.
Da je tomu tako, svjedoči podatak da smo u EU-u na šestome mjestu po stopi inflacije, a njezina visina od četiri posto dvostruko je veća od prosjeka Unije.
Radna snaga nam je u posljednjih nekoliko godina poskupjela pedeset posto. Skuplji su energenti, najam prostora, sirovine...
Važu svaki euro
Ima li onda uopće prostora za niže cijene? I ima li načina da se smanje kako iduće godine ne bismo doživjeli krah, udarili glavom o zid?
– Činjenica je da naši gosti, Europljani, Amerikanci, i drugi iz prekomorskih zemalja, posljednjih godina mjerkaju svaki cent. Ljudi koji putuju jednostavno paze gdje su, što i koliko platili, pa onda to uspoređuju. Ako piju istu sortu vina, dobro znaju da su je jeftinije platili na Filipinima, na Tajlandu, nego u Europi. Takav osjećaj imaju i kad dođu u Hrvatsku. To što su nama u ugostiteljstvu troškovi sve veći i što oni "jedu" zaradu, nije njihov nego naš problem, kao i činjenica da mi objektivno nemamo puno prostora za snižavanje cijena – kaže Jelena Tabak, predsjednica Udruženja ugostiteljskih djelatnosti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Kako onda doskočiti inflaciji, poskupljenjima, i sve zahtjevnijim gostima koji euro važu apotekarskom vagom?
– Tako da se oko svakog gosta maksimalno potrudite. Nažalost, još ima onih koji goste doživljavaju kao bankomat, ne vodeći računa da oni nisu naivni i ako im ne pružite vrijednost za novac, neće vam se više vratiti. Treba napraviti sve što se ponude i usluge tiče, da gost bude zadovoljan dobivenim, da se ne osjeća prevarenim, i da se zato poželi vratiti na isto mjesto – kaže naša sugovornica.
Veliki problem je izražena sezonalnost hrvatskog turizma, zbog kojeg dio ugostitelja radi samo četiri mjeseca.
– A naravno da to nije dovoljno da bi se opstalo cijele godine pa su im cijene u sezoni neumjerene. Problem je što se takvi ugostitelji vode linijom manjeg otpora i izmišljaju razloge zbog kojih zimi stavljaju ključ u bravu: nema aviolinija, pa ni gostiju, a za domaće im se ljude ne isplati raditi.
Takvo razmišljanje nije poduzetničko: osmisli ponudu i u gluhom razdoblju godine, napravi sve da pridobiješ domaći svijet, trudi se raditi cijelu godinu da bi izbalansirao troškove i zaradu pa ćeš i u sezoni zbog tog truda, požrtvovnosti i poduzetnosti, ideje, biti nagrađen. Oni koji misle raditi samo sezonski moraju biti svjesni da im to onda može biti tek dodatni posao, a ne jedini i glavni prihod. Osim toga, zašto se mi teško možemo uspoređivati s Italijom? Zato jer oni imaju cjelogodišnji turizam, posla je znači preko cijele godine, a i navikli su turiste da im restorani rade dvokratno. To onda smanjuje troškove jer sve odradi jedna smjena konobara i kuhara, no ne možete kao u nas doći na ručak kad vas je volja – poručuje Jelena Tabak.
Zbog neumjerenih cijena Hrvatska polako gubi svoje tradicionalno vjerne goste. Zamjetno je manje Čeha, a znamo da im je životni standard bolji od našeg i da su nacija koja jako voli putovati.
– Mi se moramo vratiti na tvorničke postavke. Gost mora biti uvijek u pravu, mora mu se udovoljiti, on ne smije biti običan broj. Samo nas vraćanje profesiji i njezinim zakonitostima može spasiti – veli Tabak.
Veće plaće
Radnici u ugostiteljstvu danas su bolje plaćeni nego prije, u prosjeku 1400 eura bruto. Ali...
– ... to im, nažalost, još nije dovoljno za pristojan život jer je u nas naprosto sve skupo. Problem je i struktura našeg turizma u kojoj prednjači apartmanski smještaj. Gosti ovdje stignu jeftinim letom, nađu povoljan smještaj u apartmanu jer je takvog smještaja najviše pa je konkurencija žestoka, što onda utječe na pad cijena, pa se nakon toga zapute u trgovinu jer se ne radi o turistima koji jedu po restoranima. I tu u trgovini dožive šok kad shvate da je u istom trgovačkom lancu sve skuplje nego kod njih kući.
S druge strane, vlasnici trgovina, svjesni strukture gostiju koja nam dolazi, a daleko je najviše onih koji odsjedaju po apartmanima, dižu cijene artiklima jer su shvatili da u sezoni zarađuju puno više nego u ostatku godine – ističe Jelena Tabak.
Interesantno je da hotelski gosti nemaju primjedbe na cijene u restoranima.
– Kad netko plati noćenje dvjesto eura i više, njemu nisu problem cijene hrane i pića u restoranima, međutim, takvi gosti nisu dominantni, većina je onih koji hranu kupuju u trgovinama ili pekarnicama, ne shvaćajući da im pašticada u nekoj konobi ne dođe puno više, jer su i peciva poskupjela zbog razloga o kojima sam govorila – veli.
Na koncu, moramo biti svjesni strukturne krize koja trese najjače europsko gospodarstvo – Njemačku, a kad stane njemačka lokomotiva, ostali se EU vagoni nađu na slijepom kolosijeku.
– Njemačko gospodarstvo stagnira već šest godina, a svi znamo da su Nijemci jedni od naših najboljih gostiju. Moramo to imati na umu kad budemo formirali ukupnu ponudu jer su godine velikog turističkog rasta očito iza nas.