Autor	Objavljeno	Portal	Original
Ilija JandrićIlija Jandrić		Poslovni	Otvori

‘Napredak je vidljiv, ali za globalnu konkurentnost treba nam još 25 do 30 domaćih investicijskih fondova’

Umjetna inteligencija, startupi, digitalna suverenost, autonomni sustavi. Tehnologija više nije tema samo za IT stručnjake, nego za svakoga tko želi znati kako će izgledati poslovanje za pet ili deset godina. O tim je temama nedavno u podcastu “Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem” govorio direktor investicija i partnerstva u Orqi te programski direktor Tech.Weekenda Nikola Pavešić. Odmah u uvodu pitali smo ga zašto su nakon dvije godine AI Weekend odlučili proširiti na Tech Weekend.

Umjetna inteligencija je sveprisutna, postala je neizostavan dio tehnologije. Obuhvaća velik broj segmenata biznisa i života, pa smo se odlučili fokusirati na to kako tehnologija utječe na industriju. Danas ne možete govoriti o financijama, bankarstvu, manufakturi ili bilo kojoj industriji, sve do osiguranja i zdravstva, a da ne govorite o tome kako implementirati AI.

Koje su to druge ili važnije tehnološke teme, uz umjetnu inteligenciju, o kojima poslovni ljudi danas trebaju razmišljati?

Želimo prikazati svima koji dođu u kojem smjeru ide njihova industrija, njihovo poslovanje, klijenti, možda partneri. Gdje će biti za nekih tri do pet godina, ali možda dati i određeni futuristički pristup – što će biti za deset, možda i više godina. Teme su uglavnom fokusirane na industriju, ali neke prelaze sve industrije. Primjerice, imamo vrlo velik fokus na to kako funkcioniraju investicije kod startupa i firmi, odnosno kako taj cijeli sustav funkcionira. Smatramo da je to u Hrvatskoj trenutačno nužno. Fokusiramo se, naravno, i na financijsku industriju. Robotike ima puno. Imat ćemo neke goste koji su zaista napravili velike i uspješne priče. Fokusiramo se i na edukaciju, razgovarat ćemo o budućnosti sveučilišta i edukacije, o tome kako sve to funkcionira uz AI i kako sustav školstva prilagoditi mladim ljudima koji odrastaju uz umjetnu inteligenciju, internet i slično.

Koja je najveća promjena koja nas očekuje za desetak godina, a koju još ne anticipiramo?

Iz perspektive Orqe, rekao bih, da će dronovi biti svuda oko nas, odnosno kroz sve industrije u nekom “enterprise” modelu. Zatim implementacija AI-ja – bit će zanimljivo vidjeti kako će funkcionirati automatizacija kada se sve to ustali, kako će biti koncipiran posao i rad te koji će biti čovjekovi zadaci u tom kontekstu. To će biti zanimljivo pratiti.

Spadam među one koji još ne koriste intenzivno umjetnu inteligenciju, samo ChatGPT, a već se govori o agentima – što će oni moći raditi umjesto ljudi?

Ne želim sada rušiti očekivanja, ali AI agenti nisu neko posebno napredno rješenje, iako mogu biti. Riječ je o automatizaciji većeg broja manjih ChatGPT sustava, pojednostavljeno rečeno, koji mogu samostalno obavljati zadatke. Primjera je mnogo, od rezervacije putovanja do osobnih savjetnika ili asistenata koji vam mogu čitati mailove ili organizirati zadatke. Ja, primjerice, dosta korisnih stvari pronalazim tako da zadam da mi iz odabranih izvora izvuče sve relevantne vijesti za moj posao i posloži ih u tablicu.

Tu se dobije puno korisnih informacija na jednome mjestu. No, još smo u fazi – i bit ćemo još neko vrijeme – u kojoj je čovjek nužan za nadzor. Ne možemo bez provjere izlaziti u javnost, ali AI uvelike pomaže u istraživanju i obradi informacija.

Postoje li neka zanimanja koja će prestati postojati ili su ugrožena zbog umjetne inteligencije?

To je stalno prisutno pitanje. Kod svake tehnološke promjene govori se o rastu produktivnosti i mogućem nestanku poslova. U jednom trenutku spominjao se i UBI, odnosno univerzalni temeljni dohodak.

Produktivnost će sigurno rasti, ali ne mislim da će ljudi masovno ostajati bez posla. Prije će se širiti cijeli ekonomski “balon” i ljudi će se morati prilagoditi i naučiti koristiti nove alate. ChatGPT, Gemini, Claude – što god koristite – stavite se u perspektivu da postajete menadžer koji upravlja tim alatima i govori im što da rade. Nema ljudske komponente, ne morate upravljati međuljudskim odnosima, ali i dalje ste vi taj koji organizira rad. To neće nestati. Druga stvar koja mi je osobno zanimljiva kod AI-a je kreativnost, gdje postoji mnogo zanimljivih pristupa.

Hoće li za pet godina umjetna inteligencija postati uobičajena u našim životima, kao što je danas internet?

Hoće. Sveprisutna je već danas. Kada u Google upišete bilo koje pitanje, prvo rješenje daje AI. Već smo u interakciji s njim, a pitanje je samo koliko ćemo ga koristiti i koliko ćemo kontrole zadržati.

Koje ljudske vještine umjetna inteligencija neće moći zamijeniti?

Kreativnost. AI se trenira na postojećem sadržaju – cjelokupnoj ljudskoj produkciji. No, stvaranje nečeg potpuno novog i originalnog ostaje izazov.

Problem je i to što se sve više sadržaja generira umjetnom inteligencijom pa kvaliteta može padati. Reciklažom kvaliteta opada. Zato će se morati razviti načini filtriranja sadržaja. Već sada na YouTubeu postoje brojni AI-generirani sadržaji i “fake” verzije. Moguće je da će se s vremenom pojaviti i određeni otpor korisnika.

Dva su suprotstavljena mišljenja – jedno optimistično, drugo pesimistično. Kako vi gledate na to?

Svaka tehnologija ima dvostruku primjenu – za dobro i za loše. Internet može služiti edukaciji, ali i prevarama. Isto vrijedi i za AI. Tehnologiju nije moguće zaustaviti. Jednom kad se razvije, uvijek će postojati netko tko će je dalje razvijati, pogotovo u današnjem podijeljenom svijetu.

Znači li to da će biti potrebno regulirati umjetnu inteligenciju na globalnoj razini, poput nuklearnog oružja?

Mislim da bi trebalo, ali ne vjerujem da je to u potpunosti izvedivo. Ipak, regulacija ima smisla ako je pametno postavljena i ne guši inovacije.

Dugo ste u tech biznisu. Što biste savjetovali nekome tko danas ima 18 godina i bira fakultet?

Do prije nekoliko godina svima bih preporučio STEM, ali danas je situacija kompleksnija. U Europi je obrazovni sustav često previše usmjeren na jedno područje. Smatram da je najvažnije kontinuirano učiti i razvijati se.

Radili ste s tisućama startupa u više od 120 zemalja. Kako Hrvatska stoji?

Situacija je vrlo dobra, iako često imamo negativan pogled. Po broju jednoroga u odnosu na veličinu Hrvatska je među vodećima u Europi, s primjerima poput Rimca i Infobipa. To treba iskoristiti kao poticaj za daljnji razvoj. Ono gdje zaostajemo je promocija.

U čemu konkretno?

U poslovnoj komunikaciji. Amerikanci su vrlo izravni i samouvjereni. Kod nas postoji otpor prema “samopromociji”, iako imamo kvalitetne priče.

Biste li rekli da smo izašli iz faze pojedinačnih uspjeha i razvili tehnološki ekosustav?

Svakako, ali nema mjesta opuštanju jer je konkurencija velika i svi žele razviti sustav i biti uspješni. Napravili smo korak naprijed, ali pred nama je još sigurno desetak koraka. Važan aspekt koji nam je nedostajao su investicije i tu se puno pomaknulo. U posljednjih nekoliko godina imamo nekoliko novih velikih hrvatskih fondova, primjerice, Aymo, kao i neki prijašnji fondovi. Naravno, postoje i strani fondovi koji ulažu u hrvatske tvrtke. U startup svijetu kapital pokreće sve – ubrzava rast i razvoj – a lokalni kapital ima veliku ulogu. Razvijaju se i investitori s više iskustva, koji bolje prepoznaju kvalitetne tvrtke, pa ulazimo u pozitivnu spiralu rasta ekosustava. To se značajno poboljšalo, ali trenutačno imamo tri do četiri fonda, dok bi ih za ovu veličinu zemlje trebalo biti 25 do 30, različitih profila – malih, velikih i industrijski specijaliziranih. To bi sigurno dodatno pomoglo.

Spomenuli ste da Amerikanci imaju drukčiji pristup, posebno u promociji, što nama nedostaje. Vi ste već 15 godina na relaciji Hrvatska – Japan. Kako biste usporedili poslovne kulture i što vas i dalje iznenadi kada se vratite u Hrvatsku?

Riječ je o vrlo različitim kulturama – Amerika je možda suprotnost Japanu. U Japanu nema nekih stvari koje sam prije spominjao. Japan ima mnogo pozitivnih elemenata, i poslovno i društveno. Neke stvari su među najboljima na svijetu. Usluga je vrhunska, organizacija iznimna, disciplina visoka – vlakovi su na vrijeme, sve funkcionira, sve se otvara na vrijeme. To proizlazi iz odgoja koji je djelomično militaristički, s naglaskom na kolektiv. Često kažem da oni “žrtvuju individualno za kolektivno”, ali zato sustav funkcionira. To je svojevrsni trade-off.

Kada biste jednu poslovnu naviku iz Japana mogli prenijeti u Hrvatsku, koja bi to bila?

Svakako disciplina. Japanci rade drukčije – možda nisu najefikasniji po satu jer provode puno vremena na poslu i u kolektivnim aktivnostima, ali su izuzetno disciplinirani. Vrlo su lojalni, a posao im je važan dio identiteta. Stalo im je da firma uspije i da sve što rade bude kvalitetno. To je snažno povezano s njihovim odgojem.

Radi li se u Japanu previše? Postoji percepcija da imaju vrlo malo godišnjeg odmora.

Rade drukčije. Kada dođu na godišnji, često pokušavaju vidjeti što više u kratkom vremenu. Primjerice, moji prijatelji iz Japana u osam dana prođu rutu od Berlina do Dubrovnika – meni to nije odmor. Jednom sam bio na pregledu i doktor me zamolio da izvadim krv, a ja sam rekao da idem u Europu. On je odgovorio: “Ako idete na europski godišnji, neće vas biti mjesec dana.”

Imaju dosta praznika, možda i više nego mi, ali godišnji odmor koriste vrlo malo. Postoji i Golden Week početkom svibnja kada putuju. Teško bi se bilo prilagoditi takvoj korporativnoj kulturi, iako postoje i strane tvrtke s drukčijim načinom rada. Ja nisam radio na taj način.

Koliko se stranci mogu prilagoditi i koliko ih japansko društvo prihvaća? Postoji percepcija da su Japanci zatvoreni.

Istina je da su konzervativni, ali nisu agresivno zatvoreni. Vrlo su pristojni i korektni. Ja nikada nisam imao neugodna iskustva. Ipak, postoje ljudi koji su zabrinuti zbog modernih promjena, a Japan ima i velik demografski problem – populacija stari i smanjuje se. Tek su nedavno počeli uvoditi imigraciju jer imaju vrlo visoku zaposlenost i sve izraženiji nedostatak radne snage.

U tome smo donekle slični – i nama nedostaje radnika. Japan je desetljećima bio simbol tehnološke razvijenosti, no danas se čini da se utrka u umjetnoj inteligenciji vodi između SAD-a i Kine. Gdje je Japan danas?

Japan je u fazi transformacije i mora se ‘reinventati’, da upotrijebim taj izraz. Mora se promijeniti i kulturološki i poslovno. I dalje je riječ o zemlji velikih korporacija, gdje ljudi često ostaju cijelu karijeru u jednoj tvrtki, što je na Zapadu sve rjeđe.

U umjetnoj inteligenciji prate razvoj, ali ih se danas ne doživljava kao glavnog konkurenta SAD-u i Kini – slično kao i Europu. Ipak, u prošlosti su znali iznenaditi. Primjerice, Južna Koreja – nakon Korejskog rata bila je izrazito siromašna, a danas je među najbogatijim zemljama svijeta, s kompanijama poput Samsunga. Dakle, takvi skokovi su mogući, ali bit će izazovno.

Kažete da je Japan, poput Europe, u sjeni SAD-a i Kine kada je riječ o umjetnoj inteligenciji. Europa pokušava balansirati između inovacija i regulacije. Gubi li utrku ili ima svoje prednosti?

Djelomično gubi. Europa je tradicionalno konzervativna kada je riječ o inovacijama i kapitalu. Potrebna je promjena pristupa, i to se već počinje događati – dolazi više kapitala. Ja sam pobornik regulacije, ali ona ne smije gušiti razvoj. Ako je dobro postavljena, regulacija zajedno s kapitalom može usmjeriti industriju u pravom smjeru. Europa mora djelovati brže i odlučnije, ali hoće li uspjeti sustići konkurenciju, ostaje otvoreno pitanje.

Hoće li budući globalni sukobi biti borba za podatke, čipove i umjetnu inteligenciju te hoće li to određivati političku moć država?

Hoće, ali to nije ništa novo. Prije su ključni bili energenti i sirovine, a danas su to tehnološki resursi. Primjer su rijetki metali – Kina kontrolira oko 95 posto svjetskog tržišta. Oni su ključni za proizvodnju magneta, a bez njih nema mnogih elektroničkih uređaja. Teoretski, Kina bi mogla zaustaviti izvoz i time izazvati ozbiljne globalne posljedice.

Na Tech.Weekendu govorit ćete o suverenosti u kontekstu umjetne inteligencije i o rastu obrambene industrije. Koliko su to danas važne poslovne teme?

Izuzetno važne. Defense tech i dual-use tehnologije snažno rastu. Europa ulaže velika sredstva u ta područja. Geopolitička situacija dovela je do toga da se zemlje sve više oslanjaju na sebe. Svijet postaje multipolaran i svaka država ili regija mora pronaći svoju poziciju – ne samo u obrani, nego i u infrastrukturi, financijama i tehnologiji.

Što investitore danas najviše zanima kada razmatraju ulaganja u startupe?

Trenutačno su svi u “AI balonu”. Bez obzira na industriju, umjetna inteligencija je dominantna tema. Uz to, snažno raste i obrambeni sektor, posebno dual-use tehnologije koje imaju i civilnu i vojnu primjenu. Investitori pokazuju velik interes, ali tržište je još uvijek pomalo konfuzno – neki su već iskusni, a neki tek ulaze u to područje.

Koliko je važan osobni kontakt i sudjelovanje na konferencijama poput Tech.Weekenda?

Ključan je. To se vidjelo i tijekom pandemije – bez obzira na digitalne alate, ljudski kontakt je nezamjenjiv. Na konferencije dolazimo kako bismo upoznali ljude, razgovarali i stvorili odnose. Sadržaj je važan, ali interakcija je ono što čini razliku.

Dakle, riječ je i o neformalnim susretima – primjerice, odlascima na ručak nakon sastanka?

Upravo tako – ručak, druženja, pa i poznati rovinjski partyji. Rovinj kao destinacija dodatno privlači međunarodne goste. Primjerice, jedan investitor iz Singapura bio je oduševljen iskustvom – od dolaska do boravka i samog događaja. Takav dojam dodatno pridonosi brendu Hrvatske.

Postoje li konkretni primjeri poslovnih suradnji nastalih na takvim događajima?

Postoje, iako ih ne pratimo sustavno. Znam za slučaj gdje je prvi kontakt između startupa i investitora ostvaren na konferenciji, a nakon nekoliko mjeseci realizirana je investicija. Takvi događaji često služe kao početna točka. Riječ je o važnom regionalnom mjestu susreta za biznis, medije, marketing i politiku.

Konferencije su se proširile i sada ih je više specijaliziranih. Što sudionici mogu očekivati uživo, a što ne mogu dobiti online?

Osobni kontakt je ključan. Uz to, tu je i iskustvo – boravak u Rovinju, neformalna atmosfera i mogućnost direktne komunikacije sa sudionicima i predavačima. Događaj ima gotovo “kućnu” atmosferu, unatoč velikom broju ljudi. Za razliku od velikih konferencija u metropolama, ovdje sudionici ostaju nekoliko dana, što omogućuje kvalitetnije povezivanje. Najvažnije je što možete upoznati ljude koje inače ne biste i ostvariti kontakte koji mogu biti korisni i poslovno i privatno.