| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Jadranka DozanJadranka Dozan | Poslovni | Otvori |
Zoran Stanković, potpredsjednik Atlantic Grupe za financije, IT i nabavu glavni je financijaš Atlantica već dva desetljeća, a nedavno je postao i prvim laureatom izbora “CFO Godine” koji su zajednički inicirali Poslovni dnevnik i PwC Hrvatska.
Inicijalna javna ponuda dionica Atlantica 2007. i akvizicija Droge Kolinske 2010. neki su od projekata koji su umnogome usmjerili rast i razvoj kompanije, a u kojima po definiciji važan pečat ima CFO. U međuvremenu se odigralo niz investicijskih projekata, integracija, konsolidacija, dezinvestiranja.
Pomalo su već zaboravljeni i neki krizni izazovi poput prelijevanja globalne financijske krize 2008. ili propasti Agrokora. No, posljednjih pet-šest godina globalni se šokovi i prateća tržišna previranja i poremećaji opskrbnih lanaca izmjenjuju prilično zgusnuto. S Atlanticovim glavnim financijašem razgovarali smo o današnjoj ulozi CFO-a, kao i o upravljačkim i razvojnim izazovima kompanije.
Nakon pandemijskog šoka i prilagodbi koje je ona nametnula i u poslovanju, veoma brzo suočili smo se sa snažnim ubrzanjem inflacije i posljedicama rata u Ukrajini na opskrbne lance i cijene, a na sve to nadovezala se i kriza na Bliskom Istoku. S pozicije CFO-a to je pojačalo fokus na osiguranje da cijela organizacija ne trpi, da pravovremeno osiguravamo ključne sirovine, ali i da u okviru upravljanja troškovima ocjenjujemo kada ćemo i za koje količine fiksirati cijene. Budući da se brojnim robama važnim za naše poslovanje trguje u dolarima, pojačan fokus zahtijeva i pitanje tečajnih razlika, iako volatilnost dolara nije ni približna onoj kojoj smo svjedočili kod nama važnih roba, u prvom redu kave i kakaa. Usto, naravno, treba spomenuti i problem nedostatka radne snage kao rezultat iseljavanja i pada populacije u većini zemalja u kojima imamo poslovne operacije. To ne znači samo manje potrošača, već i manje radne snage i talenata, pa je tako važan fokus i na tome kako kvalitetno očuvati organizaciju i ljude u svojoj organizacijskoj jedinici, jer to utječe na posao.
Najveći trenutačno proizlaze iz cijene energenata. S druge strane, vlade većine država u kojima poslujemo kontinuirano dižu plaće u javnom sektoru i povećavaju minimalnu cijenu rada, što se reflektira na troškove zaposlenika. Pritom mi, naravno, nastojimo biti konkurentni i adekvatno nagraditi svoje zaposlenike. Kad je riječ o glavnim sirovinama, npr. cijene kave su se stabilizirale, premda na relativno visokim razinama. Mi smo ih za 2026. većim dijelom još prije mjesec-dva fiksirali, a u slučaju kakaa to smo učinili i za dobar dio 2027. Slično vrijedi i za cijene električne energije i plina, i to na razinama cijene za koje procjenjujemo da će teško pasti ispod njih. Naravno, kad na dulji rok fiksirate cijene, uvijek postoji određeni rizik da se pokaže da ste “zarobili” sredstva po višim cijenama (u slučaju pada), ali vjerujem da smo postupili razumno i oprezno. Time smo se u idućih godinu, dvije u pogledu tih ključnih inputa uglavnom osigurali. Međutim, osim kretanja inflacije i njezina utjecaja na cijenu rada, tu su i indirektni troškovni pritisci poput cijena transportnih usluga, logistike, plastične ambalaže, koje također ovise o cijenama energenata. Njih nam nije moguće unaprijed fiksirati, ali glavninu najvećih i najproblematičnijih kategorija smo pokrili.
To su veoma volatilna tržišta. Dovoljno je reći da je naš trošak sirove kave prije pet godina bio 60 milijuna eura, a lani smo istu količinu platili više od 200 milijuna. Točno je da su prognoze za urod obećavajuće i cijena jest nešto pala u odnosu na prošlu godinu. Trenutačno nema naznaka da bi trebala rasti, što je dobra i nama važna vijest, jer kava nosi više od četvrtine Atlanticove prodaje. Zbog svega smo bili veoma oprezni u fiksiranju cijena kroz ugovore, ali velik dio količina za 2026. smo ugovorili.
On je nama druga najveća sirovina, a tu je situacija bila još ekstremnija. U roku od oko dvije godine, između 2023. i 2025., u jednom je trenutku nešto što ste plaćali 6 milijuna eura otišlo na 35 milijuna. Za razliku od kave, kakao se praktički vratio na razinu prije uzleta, što je odlična vijest, ali isto tako kod njega je volatilnost izraženija; cijene unutar dana znaju oscilirati 5 do 10 posto. I tu su prognoze uroda zasad relativno dobre, ali usporedno s tim stalno se provlače i rizici vezani uz El Niño, odnosno suše ili ekstremne kiše, a uvijek su tu i špekulanti. Ukratko, vjerujemo da smo obje glavne sirovine ugovorili na razumnim razinama cijena za stabilno poslovanje ove i iduće godine.
Naravno, rezultat skoka cijena glavnih sirovina u proteklom razdoblju su i povećane cijene naših proizvoda. To je neizbježno, vidljivo je, ali smo isto tako cijene dizali veoma postepeno i promišljeno. Inflacija je i dalje tu.
Kad je krenuo sukob u Ukrajini, sve je eksplodiralo. Operativna dobit, EBITDA, tada nam je pala za nekih 25 posto, što je ogroman pad, i otada imamo kontinuirani oporavak. Doduše, ne marži, već u apsolutnom iznosu. Tek smo prošle godine dostigli predkriznu razinu; prvi put premašili smo sto milijuna eura (103 milijuna) EBITDA-e, a za ovu godinu najavili smo 110 milijuna. Rezultatski rast kombinacija je nekoliko faktora. Jedan od njih je što jesmo dizali cijene na kompletnom asortimanu, a posebno na kavi i čokoladama jer je takav pritisak bio, ali smo to radili postepeno, čuvajući naše potrošače i naše kategorije. U većini kategorija u kojima poslujemo smo lideri. U čokoladama, koje nisu značajnije prisutne u Hrvatskoj i Sloveniji, ali su jake i dominantne u Srbiji, Makedoniji, BiH i Crnoj Gori, izgubili smo, doduše, značajne volumene zbog dizanja cijena. Slatko je, naime, puno lakše zamijeniti jeftinijim proizvodima nego kavu koja realno nema pravog supstituta. Kod nje je i poskupljenje bilo manje drastično nego kod čokolade, a količine nam gotovo da nisu patile. U smislu profitne marže još smo bitno ispod razina 2020. i 2021., ali imamo dobru osnovu za daljnja poboljšanja.
Točno, a to naročito pokazuje primjer Argete. Ona je delikatesni namaz broj jedan u Europi u ribljem i mesnom segmentu. Nitko nije sretan s dizanjem cijene, ali volumeni ipak ne padaju. Tu valja istaknuti i impresivnu internacionalnu ekspanziju, posebice u Njemačkoj i Austriji. Donata zapravo ne možemo proizvoditi više nego što ga proizvodimo, jer imamo ograničenje izvora u Rogaškoj, pa nam ostaje promišljeno nadograđivati taj brend u potpuno novom segmentu herbalnih funkcionalnih voda.
Zasad su objavljeni samo podaci za prvi kvartal. Značajan rast imaju prihodi i profitabilnost svih poslovnih područja, ali jače od ostalih rastu Delikatesni namazi, Pića i Kava. Odlično radi i ljekarnički lanac Farmacia. Kad je riječ o brendovima, i u segmentu Slatkog i slanog, također imamo rast, ali nešto sporiji.
Glavna tržišta nam rastu podjednako i veoma smo zadovoljni ostvarenjima, s tim da internacionalna rastu i brže, ali tu je i baza bitno niža. Osobito smo zadovoljni rezultatima u Njemačkoj i Austriji, gdje vidimo i najveći potencijal rasta.
S njom bismo podigli proizvodnju Argete s 27 tisuća tona za dodatnih deset tisuća. To je ozbiljan dodatni kapacitet koji nam je neophodan.
Njezina gradnja razmatrana je bila u vrijeme Covid pandemije. Tada se dogodila velika ekspanzija Argete. Sjajno je bila krenula i prodaja u Rusiji pa smo zaključili da će nam za nekoliko godina uzmanjkati kapaciteta. Tada je plan bio graditi novu tvornicu u Knegincu kod Varaždina. Nažalost, 2022. je krenula inflacija, morali smo dizati cijene i tada je rast ipak počeo usporavati. Pored toga, tržište Rusije praktički se zaustavilo, svelo se na volumene koji nisu bili ni blizu očekivanjima od tog tržišta u normalnim vremenima. Potkraj te godine se odustalo od nove tvornice. Ove godine pojavila se prilika da preuzmemo slovensku tvrtku Osem (poznatije po brendu Kekec), a kako je istovremeno Argeta ponovo u velikom zamahu shvatili smo da s Osemom imamo lokaciju za tvornicu i srodni proizvod koji će nam biti B brand, te da je ta kombinacija znatno jeftinija. Projekt je vrijedan oko 60 milijuna eura, a realizirao bi se kroz tri-četiri godine jer zahtijeva, primjerice, i kupnju dodatne zemlje. To je ujedno i preduvjet za zaključenje transakcije preuzimanja Osema.
Dobili smo njezino odobrenje, a završni uvjet odnosi se na dogovor s kupcem oko zemljišta koje graniči s tvornicom i koje je u vlasništvu tamošnje zaklade za robne rezerve. Na toj lokaciji samo bi se zapravo izgradila dodatna proizvodna hala i skladište s proizvodnom linijom za Argetu, uz poboljšanja za Kekec koje smatramo neophodnima.
Nikada u stvari nismo bili ozbiljan kandidat. Nismo s tim u vezi ni bili u kontaktu s Fortenovom, niti smo sudjelovali u procesu. U trenutku kad je postalo jasno da će Fortenova prodavati Jamnicu o tome se, dakako, razgovaralo na upravi, ali smo odmah zaključili da to nije nešto u što bismo željeli ulaziti, iz niza razloga.
Fazu dezinvestiranja malih biznisa koja je trajala nekoliko godina zaključili smo lani prodajom tvrtke Montana plus (sendviči) i time je kompanija potpuno pripremljena za jače fokusiranje na strateški važne segmente. I dalje smo veoma ambiciozni i želimo neku veću akviziciju. I razinom zaduženosti spremni smo za bitno veće iskorake.
Omjer neto duga i operativne dobiti EBITDA-e je nešto iznad dva, približno 2,3. To znači da imamo kapaciteta u pogledu dužničkog financiranja, ali jednako tako uvjeren sam da ne bi bio problem na tržištu provesti i još jednu dokapitalizaciju, i to znatno veću.
Jedno od ograničenja u tom pogledu je u tome što je u kategorijama u kojima poslujemo dosta teško i pronaći metu za koju agencije za zaštitu tržišne utakmice ne bi imala prigovore u pogledu tržišnih udjela. Nama će pak regija u kojoj danas poslujemo vjerojatno i zauvijek ostati dominantna. Ipak, željeli bismo iskoristiti potencijal naših najjačih brendova, i to ne samo Argete, u zapadnoj Europi, na tržištima na kojima smo prisutni. Konkretno, u Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj u segmentu delikatesnih namaza Argeta je “broj 1” pašteta i na svim tim tržištima raste snažno. Davno smo se odmakli samo od etno-polica, ona je danas na glavnim policama.
Značajne iskorake radimo i s Donatom, sa Smokijem, Prima štapićima. Rado bismo realizirali neku akviziciju u zapadnoj Europi, posebno na nekom od navedenih tržišta. To bi nam omogućilo jači prodor na ta tržišta, uključujući širi asortiman naših proizvoda. Naravno, pratimo mi i potencijalne prilike u Hrvatskoj ili okolnim tržištima regije jer tu sigurno imamo prostor za znatno veće sinergije. Nije, dakle, nemoguće da se tu nešto od strateške važnosti realizira, ali takva transakcija primjerice u kavi ili “slatko slanom” asortimanu, sigurno bi bila pod velikim povećalom regulatornih agencija. Sve u svemu, fokus su nam regija i zapadnoeuropske zemlje na kojima već jesmo prisutni. Svjesni smo da moramo birati svoje bitke.
Prošle godine u njemu je ostvareno više od 100 milijuna eura prihoda u više od 110 ljekarni i specijaliziranih prodavaonica. U prvom kvartalu Ljekarničko poslovanje raste sjajno, dijelom i zbog novo preuzetih ljekarni, ali taj segment i mimo toga bilježi kontinuiran rast i jedna je od naših strateških odrednica. To se, uostalom, očituje i u tome što kupujemo ljekarne i otvaramo nove, s tim da je to tržište strogo regulirano i jako je teško pronaći novu lokaciju. Ekipa iz Farmacije, međutim, radi odličan posao i pomno se prate prilike za nove poslovnice, poput otvaranja novih shopping centara. Mislim da je Farmacia i daleko najjači lanac u smislu udjela bezreceptne prodaje u ukupnom asortimanu. Ta je niša ujedno i profitabilnija, ali i receptna prodaja nam je zanimljiva. Ulagat ćemo u taj biznis i dalje i on će rasti.
U okviru dividendne politike formalna je preporuka Nadzornog odbora da se do 45 posto neto dobiti prethodne godine isplati kao dividenda. Ove smo godine išli s prijedlogom koji je nešto veći od toga jer je iza nas izuzetno dobra godina, a zasad sve upućuje da će i tekuća biti takva, a moguće i bolja. Želimo našim dioničarima zapravo vratiti dio zarađenoga i pokazati da iz godine u godinu možemo povećavati dividendu dok ne dođe do eventualnog porasta duga zbog neke nove akvizicije. U svakom slučaju, NO se složio s prijedlogom povećanog iznosa dividende.
Očekivali smo da bi kamatne stope mogle malo rasti, ali odluka o većem iznosu izdanja bila je potaknuta i činjenicom da smo kroz posljednjih nekoliko godina otplaćivali dugoročne kredite i da smo htjeli promijeniti strukturu kredita. Tako smo izdanje obveznica dijelom iskoristili za otplatu odnosno zatvaranje kratkoročnih kredita, dodatno pojačavajući stabilnost. No, pri odlučivanju se svakako uzelo u obzir i očekivanje da kamate u dužem razdoblju neće pasti ispod tadašnje razine, a ako bi se to i dogodilo, imamo opciju iskupa. Obveznicom od 80 milijuna eura smo si osigurali fiksnu kamatnu stopu na taj iznos duga na pet godina.
Teško je predviđati, ali nadam da će ipak doći do određene stabilizacije. Naravno da smo svi pod velikim pritiskom u pogledu (ne)zaustavljanja ratnih sukoba, jer ako cijene energenata nastave “divljati”, onda je teško očekivati i usporavanje inflacije. Energenti su ugrađeni praktično u svaku fazu proizvodnje i poslovanja. Usto, vezano uz populističke mjere vlada zemalja u kojima poslujemo, poput dizanja plaća u javnom sektoru i minimalnih plaća, mislim da za to realno više nema prostora i da će se ići prema tome da se stave pod kontrolu. Privatne kompanije na to nisu mogle utjecati, ali morale su pratiti tržište, a to je proteklih godina bilo dosta izazovno. Ulaganja u zaposlene nama su u četiri-pet godina na vrlo mali porast broja zaposlenih snažno povećana (u odnosu na 2021. za više od 50 posto). Povišica će i ubuduće biti, ali prilično je izvjesno da će biti selektivnije.