Autor	Objavljeno	Portal	Original
Ilija JandrićIlija Jandrić		Poslovni	Otvori

‘Uz AI će biti sve manje rutinskih zadataka, a kompleksnost će i dalje biti na strani inženjera, programera’

Kako izgleda vođenje velike tehnološke kompanije u vremenu ubrzanih promjena i izazovima koje donose transformacija IT tržišta, razvoj umjetne inteligencije i nedostatak stručnjaka?

U emisiji Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem razgovarali smo o tome s Plamenkom Barišićem, predsjednikom Uprave jedne od naših najuspješnijih i najjače rastućih IT kompanija…

Kako biste definirali poziciju King ICT-a na hrvatskom, ali i regionalnom IT tržištu? Na tim ste tržištima dominantno prisutni.

King ICT iz regionalne perspektive vidimo kao vodećeg sistem integratora, tvrtku koja razvija softver, pruža usluge integrirane sigurnosti, a uz to radimo širok spektar kompleksnih rješenja, od državne informacijske infrastrukture do zahtjevnih enterprise okruženja. Ukratko, želimo biti prepoznati kao jedan od najpouzdanijih partnera za gradnju kompleksnih kritičnih nacionalnih sustava.

Najavili ste širenje – i na zapad i u regiji. Imate li neke konkretne akvizicije već u planu?

Akvizicije su samo jedan od načina širenja poslovanja prema zapadnim tržištima. Mi u akvizicijama ne tražimo samo rast volumena poslovanja. Prvenstveno tražimo kompetencije i znanja, prvenstveno u domeni cyber securityja, razvoja softvera, umjetne inteligencije… Te akvizicija nas moraju modernizirati, transformirati, internacionalizirati. U ovom trenutku vodimo nekoliko razgovora u različitim zemljama, ali ti razgovori i ti procesi teku polako, imaju svoj tijek. Jer potrebno je doći do onog strateškog fita između nas i tvrtke koju namjeravamo preuzeti.

Spomenuli ste negdje Sloveniju…

U Sloveniji smo kao grupa već prisutni. M San Grupa kao naša sestrinska kompanija već dugi niz godina ondje posluje uspješno, a mi imamo pojedinačne projekte i, doista, logika kaže da bismo se trebali okušati na tom tržištu.

Koliko trenutačno imate zaposlenih?

Sad smo na 850, ali vrlo brzo jurimo prema 900 zaposlenih, jer velika je dinamika, prije svega u Hrvatskoj. Međutim, intenzivna su zapošljavanja i u regionalnim zemljama.

U Bruxellesu radite s dvije NATO agencije. No prije toga imali ste nekih problema s otvaranjem računa. Gdje je bilo zapelo?

Mi smo se doista dobro pripremili da otvorimo naše predstavništvo, podružnicu u Belgiji, s nizom aktivnosti i obveza koje imate. Ali veliko iznenađenje za sve nas je bilo da je najdulje trajalo i najviše vremena nam je uzelo otvaranje bankovnog računa, što je pomalo i smiješno. No, nije bilo ni do nas ni do podružnice. Jednostavno, to samo pokazuje koliko je bankarski sektor postao reguliran, koliko treba provjera, za compliance, što je opet potrebno radi naše sigurnosti i stabilnosti.

Ne čudi li ipak to malo s obzirom da dolazite iz Europske unije i niste tvrtka iz treće zemlje pa da je teško provjeriti bankarske račune i sve drugo?

Nismo dobili nikakav razlog za to. Firma je sada otvorena, poslujemo, i to je to.

Što konkretno radite s agencijama NATO-a? Što uopće možete reći?

Mogu reći da radimo u području kibernetičke sigurnosti i interoperabilnosti. To su tipovi poslova i projekti gdje je potrebno uzajamno povjerenje i pouzdanost. Dakle, počeli smo sa sustavima za nadzor, odnosno implementacijom sustava koji otkrivaju i upozoravaju na sigurnosne prijetnje, a kasnije smo prešli i na širi spektar usluga sigurnosti i interoperabilnosti.

Europska unija najavljuje jača ulaganje u obrambeni sektor – vidite li tu priliku i za sebe i vaše projekte kao što su dronovi Planet 9?

To je došlo kao nužnost ako promotrimo novu geopolitičku situaciju i sve izazove, sigurnosne prijetnje koje su stavljene ispred nas. Mi to vidimo kao priliku, ali i određenu obavezu i odgovornost. Fokusirani smo na tehnologije koje utječu na sigurnost i stabilnost. U tu domenu svakako spadaju i bespilotni sustavi.

Rad u obrambenom sektoru, ili konkretnije vojnom, nosi sa sobom i neke političke i etičke implikacije. Postoji li neka granica koju vi tu povlačite?

Sve što radimo u tom sektoru sukladno je međunarodnim standardima. Orijentirani smo na obranu i sigurnost, razvijamo obrambene sustave, ne ofanzivne, i tu je granica koju smo mi sebi kao tvrtka, a i kao pojedinci i ljudi, postavili. Želimo štititi sigurnost, ali ne želimo sudjelovati u napadačkim aktivnostima.

Lijepo zvuči, no činjenica je da geopolitičke napetosti povećavaju vaš biznis. Je li to održiv izvor rasta?

Da, ali u kratkom roku. Ne možete zasnivati poslovanje, rast i razvoj na nestabilnosti. Možete u kratkom roku, ali dugoročno mi naš razvoj zasnivamo na znanju, tehnologijama i širokim kompetencijama.

U kojim segmentima King ICT i vaše sestrinske kompanije mogu biti konkurentne na tržištima Europske unije?

King ICT je najkonkurentniji kad se radi o integracijama i implementacijama kompleksnih, heterogenih sustava različitih tehnologija, različitih proizvođača kad gradimo u domenama infrastrukture i cyber sigurnosti složenih rješenja. Tu pokazujemo ono najbolje. Isto tako, možemo biti vrlo konkurentni u digitalnoj transformaciji bilo kojeg javnog subjekta i javnog sektora.

Kad je o prihodima riječ – koliko ih potječe iz Hrvatske, a koliko iz inozemstva?

Po podacima za 2025., prešli smo nekih 170 milijuna eura ukupnih prihoda. Oko 20 milijuna prihoda dolazi s inozemnih tržišta. U našoj je strategiji cilj da u sljedeće tri godine dosegnemo iznos od 50 milijuna eura prihoda koji će biti s inozemnih tržišta.

Najavljujete i veliki ciklus zapošljavanja, pogotovo u vašu softversku tvrtku Abysalto, čak 400 radnih mjesta…

I više.

Odlično. Čime ćete privući stručnjake? Nije ih lako danas naći, konkurencija je sve veća, a broj pravih stručnjaka nije onoliki kolike su zapravo tržišne potrebe…

U pravu ste. Privlačenje djelatnika, poglavito u softverskom segmentu, zasnivamo na zanimljivosti projekata, jer radimo projekte koji imaju snažan i vidljiv utjecaj na život naših građana, na poslovanje. To su nam najjače karike. Uz to, morate imati jasnu viziju i ciljeve što želite postići. I na kraju, morate im omogućiti da i oni rastu i razvijaju se zajedno s vama.

Gdje vidite najveći potencijal rasta u budućnosti? Je li to infrastruktura, softver ili neka kombinacija ta dva segmenta?

Kombinacija. Robusna snažna infrastruktura bez softvera nema veliku svrhu. Opet, softver bez snažne infrastrukture ne može eskalirati. Zato vjerujem u kombinaciju toga, i upravo to je poslovni model na kojem King ICT zasniva svoje poslovanje zadnjih dvadeset i više godina.

Sistem integracija poznat je po nižim maržama i velikoj operativnoj složenosti. Je li to dugoročno održiv model poslovanja?

Gledajući tradicionalno, da, sistem integracije ima niže marže. Međutim, što mi dodatno radimo? Dodajemo softver, usluge s visokom dodanom vrijednošću, takozvane hibridne modele gdje pružamo što više digitalnih usluga, gdje nastojimo ponuditi našim klijentima takozvane manage servise, upravljanje uslugom koje donosi dugoročnu stabilnost, a to je prostor da i naše poslovanje podigne marže i da bude održivije u tom pogledu.

Često se vaša tvrtka spominje u kontekstu velikih javnih projekata, pa samim time i politike. Koliko vam ta percepcija možda šteti ili pomaže?

Najvažnije je reći da radimo u okvirima javne nabave. Radimo velike, kompleksne projekte, često EU financirane koji podliježu velikim i snažnim kontrolama. Rad u javnom sektoru kratkoročno vam može odmoći, a može i pomoći. Ali, kad to sve zatvorimo, jedino što vas drži i održava je kvaliteta vašeg poslovanja i isporuka te transparentnost poslovanja.

S kojim javnim kompanijama i institucijama u Hrvatskoj radite, a tko su privatni subjekti s kojima radite?

Radimo s puno kompanija i uvijek gledamo nešto najnovije. Od privatnih kompanija, recimo, radimo sa Studencom koji je u velikom investicijskom ciklusu i doista nam je velika čast da smo dio njihovog rasta i razvoja. Ako gledamo javni sektor, u domeni energetike radimo s Hrvatskom elektroprivredom, Janafom, Plinacrom… Zatim, u domenama transporta sa željezničkim sustavom, Hrvatskim cestama, Hrvatskim autocestama… Također, puno je napravljeno u domeni podizanja državne informacijske infrastrukture, a tu dosta surađujemo s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Također, imamo suradnju s gotovo svim hrvatskim bankama, s osiguravateljskim društvima. Portfolio je doista izmješan.

Koji bi bio omjer javnog i privatnog sektora među vašim klijentima?

Zadnjih nekoliko godina, zahvaljujući europskim fondovima, javni sektor je postao najveći kupac ICT usluga i digitalnog u državi. Europska unija uvjetovala je da 20 posto tih novca i projekata ima digitalnu komponentu, a gotovo 30 posto zelenu. To je bilo doista izdašno za sve hrvatske tvrtke i naručitelje, da digitaliziramo maksimalno naše procese. Tako da javni sektor čini negdje do pola našeg poslovanja, ostatak su privatni sektor i inozemne operacije.

Razlikuje li se poslovanje kad radite za javni sektor i za neke privatne korporacije?

Ukratko, javni sektor donosi velike, kompleksne, dugoročne projekte. S druge strane, privatni sektor preferira kratke, dinamične, brze projekte. U konačnici, rezultati su slični. I jedni i drugi su vam jednako bitni da ih imate u portfoliju kao tipove kupaca i korisnika s kojima radite.

Gdje konkretno vidite prostor za jačanje u privatnom sektoru?

Jačanje privatnog sektora obveza je i budućnost našeg cijelog društva. Što se tiče digitalne transformacije u privatnom sektoru, prostori su ogromni. Postoje sektori koji doista intenzivno – poput energetike, transporta, turizma – digitaliziraju poslovanje, procese, objekte… Tu je velik prostor i zamašnjak za budućnost.

Kako balansirate između rasta prihoda i profitabilnosti?

Novi projekti, kad radite implementacije, donose rast. Profitabilnost dobivate tek nakon implementacije kroz nadogradnje i održavanje tih sustava – ako ste napravili dobru implementaciju. Ali u srži, profitabilnost je rast produktivnosti vaših djelatnika. Bez toga to ne bi bilo moguće, a uz to bih još istaknuo i vrstu i kvalitetu prihoda. Sve više se u našem poslovanju vrednuju takozvani ponavljajući prihodi koji dolaze iz godine u godinu. Vrednuju se manage servisi, dugoročni ugovori o najmu i održavanju infrastrukture. Takvi ugovori također podižu profitabilnost. Dakle, prvo projekti za rast, onda na tome gradite profitabilnost.

IT tvrtka ste, sigurno vam na rad utječe i umjetna inteligencija. Kako gledate na njezin razvoj i kako ona konkretno utječe na vaše poslovanje?

Učinci umjetne inteligencije vidljivi su i svakodnevni. Tko god se okušao u programiranju,
može danas postati vrlo vješt i vrlo dobar, produktivan programer koristeći alate umjetne inteligencije. No, nije samo programiranje. Evo, nedavno sam u našem laboratoriju Kinga prisustvovao kad naši sistemski inženjeri koristeći hrvatski jezik i mobilne uređaje, zadaju komande na hrvatskom jeziku, podižu virtualne mašine, konfiguriraju virtualne mašine, sele ih diljem globusa i Hrvatske. Tako da je utjecaj te tehnologije fascinantan.

A brzo se i razvija. Teško je predvidjeti već što će biti za godinu, a kamoli za pet, ali hoće li u konačnici umjetna inteligencija smanjiti potrebu za dijelom vaših inženjera?

Mislim da neće, ali će značajno promijeniti način kako rade i ono što rade. Sve manje će biti rutinskih zadataka koji će se izvršavati putem nekih agenata. No, kompleksnost će i dalje biti na strani inženjera, programera i tu će njihov rad biti i vrjedniji i produktivniji, a oni sami će nam biti još potrebniji. Ali je za tako nešto potrebna prilagodba svih nas – i tvrtki i vodstva i menadžmenta, pa i samih djelatnika, inženjera, programera. Rutinske zadatke prepustimo umjetnoj inteligenciji, no iza svakog uratka koji je napravila umjetna inteligencija mora stajati neki čovjek koji će to verificirati, autorizirati, a ja ću najčešće to i potpisati.

Hoće li umjetna inteligencija više pogoditi sistem integratora ili softverske tvrtke?

Upravo kako sam rekao. Prvi val je na softveru. Ali, evo, već se vidi i u sistemskom inženjerstvu, tako da će kompletan IT biti zahvaćen, a i znatno šire od IT zajednice. Svi polako trebamo razmišljati i testirati, raditi, implementirati i vježbati na onome što nam donosi umjetna inteligencija. U svim porama društva.

Dosta je u javnosti odjeknuo projekt Pantheon AI u Topuskom. Najavljen je veliki podatkovni centar za umjetnu inteligenciju, spominju se veliki ulagački iznosi, pa smo vidjeli da će to ići u nekoliko faza. Je li to po vama realan projekt? Vjerujete li da će se to ostvariti?

Pa onome što smo svi čuli, to je realno i ima smisla. I rekao bih da imamo obvezu podržati takve projekte. Projekt je fazne naravi. Je li to 50, 20, 15 milijardi ili (jedna) milijarda, nije bitno. Imamo priliku pokazati se kao zemlja koja zna prihvatiti kredibilne investitore, izaći im u susret. Imamo ljude, kompanije i infrastrukturu koja to može odraditi i trebamo dati sve da taj projekt uspije. I manji scale tog projekta može donijeti jako puno višestrukih koristi – od lokalne zajednice, proračuna, podizanja zaposlenosti do razvoja kompanija, tipa King ICT-a ili ostalih. Svi smo zainteresirani biti dio toga. Apeliram na sve nas da budemo pozitivni na tu temu. Idemo dati priliku, podršku i vidjet ćemo što će se događati.

Investitori su za sada privatnici iz Hrvatske i SAD-a, dakle nisu uključene države. Pretpostavljamo da imaju interes i da su dobro proučili projekt. No, već se zna da će tako veliki hub trošiti struje kao cijeli Zagreb, i da će biti jako teško nabaviti tu struju…

U pravu ste, potrebna je velika instalirana snaga da bi se takav centar pogonio. Ali paralelno s tim čuli ste da je donesena cijena priključka koja je godinama stajala.

Kad vidite kolika je instalirana snaga do sada i koliko projekata imamo, vjerujte da će te energije biti, ona će se naći. Sad imamo i potencijalne potrošače za energiju koju će proizvoditi obnovljivi izvori potpomognuti baterijskim sustavima. Tako da sam veliki optimist u taj miks energije, umjetne inteligencije, mreža i ljudi.

Što kažete na kritike da neće baš biti realno imati toliko podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju diljem svijeta – u Americi, Europi, Kini…?

Potrebe su zasad velike, utrka je velika. Kao i svugdje, neki će se izdići iznad vode. Neki će biti superuspješni i profitabilni. A neki neće uspjeti, neke karike neće proraditi. No, već sada znamo da je umjetna inteligencija ogroman driver, pokretač potrebe za energijom, potencijala u obnovljivim izvorima. Kad tome dodate i nuklearnu energiju o kojoj se sad sve više priča, vjerujem da će biti dostatna za pristojnu razinu uporabe i umjetne inteligencije u našim životima – u poslovanju i bilo gdje drugdje.

Spomenuli ste kad ste govorili o suradnji s NATO-om da radite na zaštiti od kibernetičkih napada. Koji su najčešći napadi takve vrste i kada se događaju. Postoje li razlike između napada na javne institucije i na privatne korporacije?

Kad su u pitanju sofisticirani napadi na javne institucije, tada je cilj napadača uglavnom destabilizacija institucije, države, želi vas se poremetiti u nekom radu. A kad su u pitanju privatni subjekti, tada je uglavnom financijska motivacija u igri. Tada uglavnom napadaju s ransomwareima, i onda kreću ucjene, “uplatite mi toliko i toliko bitcoina na račun taj i taj”. Tu je uglavnom razlika, jer javni sektor u pravilu ne plaća, dok privatnici nerijetko odluče i platiti.

Može li tu biti motiv industrijska špijunaža?

Apsolutno. Mada, uvijek volim reći da najsnažniji napadi i najveće slabosti dolaze iznutra. Sofisticirani napadači koriste najviše ljudske slabosti, našu znatiželju – kliknuti i vidjeti što je iza toga. I na takvim stvarima se najčešće pada.

Koje će kompetencije biti najvažnije u IT sektoru do kraja ovog desetljeća?

Istaknuo bih podatkovnu znanost, Data Science, kako se voli reći, umjetnu inteligenciju te cyber security s neke tehničke strane. A ako gledamo po ovim soft skillovima, sposobnost sistemskog razmišljanja, sagledavanja šireg aspekta i šireg ekosustava bit će presudne kompetencije za inkorporirati svu tu silnu tehnologiju u svakodnevni život i da budemo u konačnici uspješni u tome.

Kako u svemu tome vidite King ICT u idućih pet godina?

King ICT prvenstveno sada stremi internacionalizirati svoje poslovanje. Želimo postati i regionalni lider u pružanju digitalnih usluga, pružanju usluga sigurnosti, ali jedna od opcija je i da ćemo unutar pet godina biti javna kompanija izlistana na nekoj burzi.

Što onda smatrate svojim najvažnijim zadatkom u ovoj fazi razvoja kompanije? Pripremiti je za IPO?

Da, to je jedan od zadataka, a pojednostavljenim rječnikom, moj osobni zadatak, kao i mojih kolega iz Uprave i menadžmenta, je osigurati rast, stabilnost tvrtke, a u isto vrijeme zadržati fokus i kvalitetu isporuka.

Profesionalni ste menadžer, niste i vlasnik kompanije. Koliko imate slobode u donošenju nekih strateških odluka?

U King ICT-u je vrlo jasno definirano što je uloga Uprave, što Nadzornog odbora, a što je uloga Skupštine, odnosno samog vlasnika. Strategija se preispituje, donosi i kreira na sve tri razine, a donosi se konsenzusom. A odgovornost za izvršenje strategija ponovo je na Upravi.

Koji su vam projekt ili odluka bili posebno izazovni u posljednje vrijeme?

Sjetit ću se teških vremena i financijske, nekretninske krize. Tad sam se prvi put suočio s rezanjem troškova, plaća, beneficija i otpuštanjem ljudi. To su bili najteži trenuci u mojoj rukovoditeljskoj karijeri. A i sada donosim odluke u doba velike neizvjesnosti. Naši lanci opskrbe danas su vrlo neizvjesni. Moramo potpisivati ugovore, imati fiksne rokove, fiksne cijene, a da ne znate po kojoj cijeni ćete dobiti robu i kad će ona biti isporučena. I tu je potrebno puno mašte i puno iskustva te kombiniranja da takvi ugovori ispadnu dobro za sve.

Kako osobno mjerite uspjeh? Je li to kroz rast i stabilnost tvrtke ili kroz nešto treće?

Da, rast, stabilnost i razvoj tvrtke s jedne strane, ali osobno su mi najvažniji povjerenje klijenata i zaposlenika. Ako nešto od toga ne štima, imamo dugoročni problem.

Što bi država mogla učiniti da poboljša uvjete poslovanja i konkurentnost hrvatskih IT kompanija?

Godinama se borimo za smanjenje poreznih davanja i to je nešto što smo već malo otrcali. Tu smo gdje smo. Bitno je da je Hrvatska danas moderna država, da je zemlja koja je otvorena za investitore, da je sigurna zemlja, transparentna, da smo predvidivi. I s takvim poslovnim okruženjem koje je doista na visokoj razini, preostao nam je još samo taj OECD kojem trebamo pristupiti. Vjerujem da je to najbolje što hrvatska država može napraviti za hrvatsko poduzetništvo.