Autor	Objavljeno	Portal	Original
Ana RoksandićAna Roksandić		Poslovni	Otvori

Od Bučarovih skija i Modrićevih dresova do zapisinika s košarkaške utakmice protiv SAD-a

Muzej nije tek zbirka medalja i trofeja, već prikazuje i razvoj sportske opreme.

Dok nogometna groznica zahvaća naciju na početku Svjetskog prvenstva, hodnici Hrvatskog športskog muzeja otkrivaju priče koje podsjećaju da iza svakog velikog sportskog rezultata stoje godine rada, odricanja i discipline.

Odmah po ulasku u muzej dočekuju nas visoko postavljeni dresovi naših uspješnih sportaša, dok pažnju privlači i dvoetažni prostor osmišljen tako da svojim oblikovanjem simbolično podsjeća na ono za što sportaši treniraju cijeli život – medalje.

Dio kulturne baštine

Zajedno s Marijanom Sutlovićem, višim kustosom i voditeljem Odjela stručnih poslova, spuštamo se na nižu etažu, gdje postaje jasno koliko je pažnje posvećeno muzejskoj scenografiji i audiovizualnim elementima. Stepenice u narančastoj nijansi podsjećaju na atletsku stazu, dok se pogledom prema gore otkriva video instalacija nalik vodi u bazenu, kao podsjetnik na brojne domaće uspjehe u vodenim sportovima. Zidovi u podrumskoj etaži imaju srebrni sjaj i prepuni su povijesnih sportskih priča. Iz muzeja naglašavaju kako je hrvatski sport dio naše kulturne baštine.

Dok se krećemo kroz prostor, kustosa pitamo očekuje li se veći interes posjetitelja zbog Svjetskog prvenstva u nogometu koje se trenutno održava. Posebice jer nogometna legenda Luka Modrić, koji mnogim navijačima budi osjećaj ponosa i zajedništva, u muzeju ima izložena dva autentična dresa.

“Muzej se nalazi u neposrednoj blizini fan zone na Cvjetnom trgu, što vjerujem da će dodatno povećati interes. Uz to, pripremili smo i tematsku izložbu posvećenu skupljanju sličica. Izloženi su svi albumi, od prvoga izdanja iz 1974. godine pa do danas. Albumi su otvoreni upravo na stranicama posvećenima našoj reprezentaciji na turnirima na kojima smo osvajali medalje. Na taj način nastojimo aktualna sportska događanja povezati s muzejskim programima i približiti ih posjetiteljima”, pojašnjava Sutlović.

No, muzejski prostor nije tek zbirka medalja i trofeja. On prikazuje i razvoj sportske opreme te promjene u opremi i modi u sportu kroz desetljeća. Poseban naglasak stavljen je na nogomet, najpopularniji sport u Hrvatskoj, kako kroz prikaz uspjeha reprezentacije, tako i kroz povijesne dresova najvećih domaćih nogometnih klubova. Popularnost naših nogometaša svakako ne jenjava, jer čak i dok smo s kustosom prolazili muzeje, mlada djevojka se fotografirala pored dresa Joška Gvardiola.

“Imamo dresove s prethodnih svjetskih prvenstava koji svjedoče o našim najvećim uspjesima. Među njima je i dres u kojem je Luka Modrić nastupio u finalu Svjetskog prvenstva. Preko HNS-a smo dobili i dresove Dominika Livakovića i Joška Gvardiola iz Katara. Riječ je o rezervnim dresovima, koji nisu korišteni u samim utakmicama”, kaže Sutlović, dodajući: “Zanimljivo je usporediti različite sportove. Primjerice, stolnotenisač tijekom cijele karijere često koristi jedan reket, dok nogometaši za jednu utakmicu imaju pet dresova. Jedan najčešće zamjene novim na poluvremenu, a dodatni su im na raspolaganju na klupi u slučaju potrebe.”

Lopta s trenerima

Osim dresova, izložena je i potpisana košulja Zlatka Dalića, izbornika nogometne reprezentacije, no on nije jedini trener čiji su trud i uspjeh naglašeni. Posjetitelji mogu vidjeti interaktivnu crno-bijelu nogometnu ‘loptu’ koja dodirom na svako bijelo polje otkriva biografiju i donirani predmet jednog uspješnog hrvatskog trenera. Naglašeni su Miroslav Ćiro Blažević, Lino Červar, Nikola Bralić, Ratko Rudić, Mirko Novosel, Joško Vlašić i Ante Kostelić. Upravo skijanje u kojem je domaćim navijačima puno veselja donijela obitelj Kostelić jedno je od najzanimljivijih i najstarijih priča hrvatskog sporta.

Prvi novinski članci i demonstracije skijanja na području naše zemlje vežu se uz Franju Bučara, koji je nakon povratka sa školovanja u Švedskoj uključio učenje skijanja u program obrazovanja nastavnika tjelesnog obrazovanja 1894. Pritom je zanimljivo vidjeti jednostavnost drvenih skiji koje su se koristile u ono vrijeme, kao i prikaz izložene garderobe, posebice žutog pletenog džempera u kakvom su tada skijali, a kojeg bi današnje generacije obukle eventualno za šetnju gradom, nikako za skijanje. No razvoj sporta, imao je za hrvatski narod puno širu važnost od samo zdravstvene.

“U 19. stoljeću, u kontekstu Austro-Ugarske Monarhije, sport se počinje promatrati i kao sredstvo nacionalnog identiteta, kroz koji se Hrvatska nastoji afirmirati kao moderna nacija te politički i društveno snažnije pozicionirati unutar tadašnjeg sustava”, rekao je Sutlović i dodao: “Jedna od najvažnijih osoba tog razdoblja bio je Franjo Bučar, koji se smatra ocem hrvatskog sporta. Imao je velik utjecaj na razvoj tjelesnog odgoja i olimpizma te je djelovao unutar Hrvatskog sokola. Hrvatski sokol bilo je tjelovježbeno društvo, a ne sportski klub u današnjem smislu, no imalo je i snažnu kulturnu i nacionalnu komponentu.”

Važnu nacionalnu emociju sport u našoj zemlji ima i danas. Sergej Novosel Vučković, voditelj marketinga i odnosa s javnošću u Hrvatskom športskom muzeju, svjedoči kako posjetitelji često budu oduševljeni raznolikosti i višeslojnosti sportskih uspjeha jedne tako male zemlje, ali jednako tako privuku ih i brojni interaktivni sadržaji. Mogu se fotografirati na postolju, virtualno obojati lice u navijačke boje ili sudjelovati u kvizu.

“Mnogi tek u muzeju otkrivaju koliko je hrvatski sport bogat i slojevit te koliko se iza vrhunskih rezultata krije šira priča. To potvrđuje da su hrvatski sportaši ujedno i svojevrsni ambasadori zemlje. Na obje etaže posjetiteljima su dostupni i arhivski videozapisi iz Hrvatske radiotelevizije i Državnog arhiva, kao i sadržaji koji podsjećaju na najveće sportske trenutke. Cilj je postići multimedijalni doživljaj koji posjetitelju omogućuje da se što više približi sportskim događajima, gotovo kao da je i sam dio njih”, izjavio je Novosel Vučković.

Dolazak na veliku pozornicu

Često muzej posjećuju djeca školske dobi u sklopu nastave. Mnogi od njih u medijima su možda vidjeli sportske uspjehe braće Sinković, no u muzeju mogu isprobati stroj koji simulira veslanje. Jednako tako mogu vidjeti zlatne medalje o kojima su čuli u svojoj okolini, a mnogi zastanu pred izvornim zapisnikom sa sudačkog stola finala košarkaškog turnira Olimpijskih igara u Barceloni 1992., u kojem je Hrvatska igrala protiv SAD-a.

Taj komad papira zapravo je materijalni trag trenutka u kojem je hrvatski sport prvi put stao na najveću svjetsku pozornicu. U njegovoj se jednostavnosti krije snažna simbolika, dokument koji bilježi utakmicu, ali i trenutak u kojem je mlada država, tek međunarodno priznata, kroz sport pokazala vlastiti identitet i mjesto u svijetu sporta.