Samo u 2025. isplaćeno je više od 25 milijuna eura, čime je podržano zapošljavanje više od 4600 osoba s invaliditetom.
| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Poslovni dnevnikPoslovni dnevnik | Poslovni | Otvori |
U vremenu kada se sve više govori o uključivosti i jednakim mogućnostima na tržištu rada, kvotni sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istaknuo se kao jedan od ključnih mehanizama za jačanje socijalne kohezije i gospodarske održivosti.
Riječ je o modelu koji ne samo da potiče zapošljavanje, već nastoji osigurati i dugoročnu stabilnost radnih mjesta za osobe s invaliditetom.
Prema važećem okviru, poslodavci s najmanje 20 zaposlenih obvezni su zaposliti osobe s invaliditetom u udjelu od tri posto ukupne radne snage. No, sustav nije zamišljen isključivo, kao administrativna obveza – njegova je svrha potaknuti stvarno uključivanje, uz obvezu prilagodbe radnih mjesta i uvjeta rada kako bi zaposlenici mogli ravnopravno sudjelovati u radnom procesu.
Za one poslodavce koji iz objektivnih razloga ne mogu ispuniti kvotu zapošljavanjem, predviđena je alternativna mogućnost: uplata novčane naknade u sustav. Ta sredstva potom se koriste za financiranje različitih poticaja – od sufinanciranja plaća i doprinosa, preko obrazovanja i stručne podrške, do potpora za samozapošljavanje. Time se zatvara krug solidarnosti u kojem gospodarstvo izravno doprinosi većoj uključenosti ranjivih skupina.
Sustav dodatno omogućuje i tzv. zamjensku kvotu. Ona poslodavcima daje priliku da svoju obvezu ispune kroz poslovnu suradnju s poduzećima koja većinski zapošljavaju osobe s invaliditetom, ali i kroz obrazovne i razvojne aktivnosti – poput stipendiranja, stručnog osposobljavanja ili uključivanja učenika i studenata s invaliditetom u radne procese. Time se potiče šira mreža suradnje između obrazovnog sustava, gospodarstva i društveno odgovornih poduzeća.
Važnu ulogu u ovom sustavu imaju i zaštitne i integrativne radionice. Riječ je o poduzećima koja zapošljavaju veći broj osoba s invaliditetom i prilagođavaju radne procese njihovim mogućnostima. Država ih dodatno podupire kroz financiranje dijela troškova rada, stručnog osoblja i razvoja poslovanja, kako bi ta radna mjesta bila stabilna i dugoročno održiva. Tako radionice ne služe samo kao oblik zapošljavanja, već i kao okruženje u kojem osobe s invaliditetom mogu razvijati svoje vještine i postupno se uključivati na šire tržište rada.
Rezultati primjene kvotnog sustava jasno pokazuju njegov učinak. Dok je 2015. godine bilo evidentirano nešto više od 11 tisuća zaposlenih osoba s invaliditetom, deset godina kasnije taj se broj gotovo udvostručio i premašio 21 tisuću. Istodobno raste i broj poslodavaca uključenih u sustav, kao i iznos dodijeljenih poticaja. Samo u 2025. godini isplaćeno je više od 25 milijuna eura, čime je podržano zapošljavanje više od 4600 osoba s invaliditetom.
Ovi podaci ne govore samo o uspješnosti jedne politike, već i o promjeni društvene svijesti. Uključivanje osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada sve se više prepoznaje kao vrijednost – ne samo socijalna, već i ekonomska. Njihove vještine, iskustvo i doprinos postaju važan dio konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.
Kvotni sustav tako nadilazi svoju osnovnu funkciju i postaje primjer kako javne politike mogu istodobno odgovarati na društvene potrebe i poticati razvoj zajednice. U konačnici, riječ je o modelu koji pokazuje da inkluzija nije trošak, već ulaganje – i to ono koje se dugoročno višestruko vraća.