Autor	Objavljeno	Portal	Original
Katarina KušecKatarina Kušec		Poslovni	Otvori

‘Problem nije u osobama s invaliditetom, nego u tome što ne znamo prepoznati njihove sposobnosti’

’Zapošljavanje osoba s invaliditetom: poticaji, praksa i rješenja’ u organizaciji SLO CRO Gospodarske komore, slovenskog Veleposlanstva, HUP-a i UNUO-a.

Možda ne vide najbolje, ne čuju uopće ili su u kolicima… što god bilo, ljudi imaju pravo biti ravnopravni građani ovog društva. Zapošljavanje osoba s invaliditetom danas je goruća tema, a trebala bi biti sasvim normalna, ona oko koje se ne stvara određena fama.

SLO CRO Gospodarska komora stoga je u suradnji s Veleposlanstvom Republike Slovenije u Zagrebu te u partnerstvu s Hrvatskom udrugom poslodavaca i Udrugom najosjetljivijih u osposobljavanju (UNUO), organizirala konferenciju pod nazivom “Zapošljavanje osoba s invaliditetom: poticaji, praksa i rješenja”.

Temeljno ljudsko pravo

Govorilo se o tome kako uopće izgleda zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje su njihove prednosti i kako cijeli taj proces poboljšati. Istom tematikom već se godinama bavi i Poslovni dnevnik koji kroz svoj projekt Iskustvo zlata vrijedi pokušava spojiti poslodavce sa zaposlenicima i stvoriti normalno radno okruženje.

Cilj same konferencije bio je otvoriti konkretan dijalog između institucija i poslodavaca te pokazati što u ovom području doista funkcionira, a što je i dalje prepreka. Za početak recimo kako Vlada Republike Hrvatske ima cilj da se do 2028. godine uključi dodatnih 6000 osoba s invaliditetom na tržište rada, uz financijsku podršku koja prelazi 28 milijuna eura u vidu poticanja zapošljavanja, prilagodbi radnih mjesta te edukacija.

Kada govorimo o konkretnim problemima današnjice, Vedran Habel iz UNIO-a te voditelj inicijativa Cupi’s spoon kaže kako većina poslodavaca ne zapošljava osobe s invaliditetom ne zato što ne želi, već zato što ih nije vidjela u stvarnoj situaciji.

“Većina ih nema doticaj s time što i kako mogu raditi pa ih obuzima strah jer odluke moraju donositi prema procjeni s papira… Problem nije u osobama s invaliditetom, već u tome da ne znamo prepoznati njihove sposobnosti.”

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Republike Hrvatske, Darijo Jurišić ističe da rad nije privilegija, nego temeljno ljudsko pravo. On daje podatke da u 27 država članica Europske unije oko 24 posto osoba starijih od 16 godina živi s nekom vrstom invaliditeta. Kaže da je u tom bazenu ljudi svaka peta osoba nezaposlena. No, najzabrinjavajući podatak je da više od polovice, odnosno čak 54 posto, ima osjećaj da je diskriminirano.

“To nisu samo brojke, već iskustvo ljudi i zato je važno da govorimo o rješenjima. Primjeri iz prakse pokazuju da su osobe s invaliditetom vrijedan ljudski potencijal. Inkluzivno zapošljava nije samo pravo, već i posebna prilika. Razlike potiču inovacije, a ljudi s različitim iskustvima donose nova rješenja. Osobe s invaliditetom često razvijaju iznimne vještine. Činjenica je da nitko ne može raditi sve, ali svatko može raditi nešto.”

Predsjednik SLO CRO Gospodarske komore Saša Muminović, ujedno i član Uprave društva AquafilSLO te predsjednik AquafilCRO, predstavio je modele i prakse zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se primjenjuju u toj kompaniji. AquafilSLO zapošljava oko 700 radnika, od kojih su čak 43 osobe s invaliditetom, pa naglašava kako je zapošljavanje ove vrste radne snage lakše nego što se možda čini. Istaknuo je kako uključivanje osoba s invaliditetom ne predstavlja prepreku poslovanju, već priliku za razvoj inkluzivnog i održivog radnog okruženja, uz naglasak na dugoročnu održivost takvih inicijativa.

U panel-raspravi koja je bila posvećena praktičnim aspektima zapošljavanja Zrinka Špoljarić, v.d. ravnateljice Uprave za tržište rada i zapošljavanja iz Ministarstva rada, govorila je o tome kako su u Hrvatskoj trenutačno zaposlene 22 tisuće osoba koje imaju invaliditet te kako su pored kvotnog sustava jako važni poticaji u vidu subvencije plaće, sufinanciranja troškova prijevoza, doprinosa za osiguranje, prilagodbe radnog mjesta i uvjeta rada te različite vrste obrazovanja.

Ipak, mnogi i dalje ne znaju za sve ove mogućnosti pa ona predlaže da se u svrhu informacija, kao prvu polaznu točku, većina poslodavaca odluči za pristup Hrvatskom zavodu za zapošljavanje jer “tamo su specijalizirani savjetnici koji su educirani da mogu raditi s osobama s invaliditetom”, ali i sve ostale institucije su na raspolaganju, dodaje.

Kada se sve to dogovori, poticaji se dobivaju nakon provjere u centrima za rehabilitaciju gdje se vidi kakav je poticaj uistinu potreban. Špoljarić ističe kako sustav nije kompliciran te kako postoji aplikacija na kojoj se mogu provjeriti kvote i dugovanja, a mogu se napraviti i prijave za poticaje.

Bojazan od nepoznatog

Na HZZ-u je oko 9000 osoba s invaliditetom koje su nezaposlene. Ono što brine je dugotrajna nezaposlenost jer ona utječe i na motivaciju. Natalija Vičević, pomoćnica ravnatelja u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, ističe kako postoji “usluga za radno osposobljavanje na konkretnom radnom mjestu na temelju procjene i plana”. Naime, to funkcionira tako da poslodavac uzme osobu na šest do devet mjeseci da se radno osposobljava te osigura mentora kojeg centar financira, uz to dobiva stručnu podršku radnika iz centra za rehabilitaciju, a sve to pomaže osobama s invaliditetom da se radno osposobljavaju te napreduju i u socijalnom djelu, a u većini slučajeva ostanu tamo i raditi za stalno.

Vičević kaže kako se najviše zapošljava u pomoćnim zanimanjima te da nitko od sudionika ne treba imati bojazan od nepoznatog. “Dokazano je istraživanjima da su sobe s invaliditetom puno manje na bolovanju, vrjedniji su i savjesniji radnici te lojalni samom poslodavcu.”

Za sve zainteresirane poslodavce postoje i četiri priručnika za prilagodbu radnog mjesta u slučaju da bi htjeli nekoga zaposliti, a ne znaju kako da mu pristupe, kako da komuniciraju te što im je sve potrebno. Kako to sve izgleda iz perspektiva poslodavaca pojasnio je Ivan Mišetić, glavni tajnik Atlantic Grupe i predsjednik Vijeća članova Hrvatske udruge poslodavaca.

“Kada pogledate u kojem dijelu kompanije je najlakše zaposliti osobe s invaliditetom, to je administrativni dio, ljudski resursi, analitičke pozicije, financije, marketing… to su uloge koje omogućuju fleksibilnije radno vrijeme, vrlo su popularna i pripravništva i studentske prakse.”

Kaže da kada je zapošljavanje u pitanju, temelj leži “u solidarnosti, a Europa je kontinent solidarnosti. Ne vidim zašto ne bi to mogla savladati.”

Već smo spomenuli Vedrana Habela koji vodi inicijativu Cupi’s spoon putem koje, kroz kuhanje nastoji ljude upoznati s vještinama koje osobe s invaliditetom imaju. Inače je i sam kuhar po struci pa kaže da je hrana samo alat. “Kroz pripremu hrane možemo vidjeti jesu li te osobe više za komunikaciju ili manualni rad ili nešto treće… Sve se to može vidjeti kroz kuhanje.”

Pobornik je teze da je edukacija ključni dio kako radnika, tako i ljudi općenito jer činjenica je da mnogi nisu našli u situaciji da rade s osobama s invaliditetom pa ni ne znaju tko su, što su i kakvi su.

“Potreban je netko tko će vidjeti na koji način svoje zaposlenike pripremiti za suradnju s osobama s invaliditetom. Najvažniji su tu ostali djelatnici, ljudi koji žele takvu osobu. Poslodavce možemo penalizirati koliko želimo, ali ako nemaju stav da žele osobu s invaliditetom uzalud su ti penali. Djelatnici su važni da se druže, zabavljaju… Za to sve koristimo hranu jer ona je najjači alat koji ostaje memoriran u mozgu, podsjeća nas na situaciju u kojoj smo bili.”

Trude se zadržati posao

Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Republike Hrvatske, kaže kako osobe s invaliditetom nisu ni bolji ni vrjedniji od ostalih te da ima i dobrih i loših, ali od ostalih se razlikuju po tome što su motiviraniji. “Kada dobiju sredinu i poslodavca koji razumije njihove potrebe, bit će motiviraniji i lojalniji zaposlenici, trudit će se zadržati posao koji su dobili.”

Kad je riječ o obrazovnoj strukturi, kaže kako samo šest posto osoba s invaliditetom ima visoko i više obrazovanje, dok većina ima završenu osnovnu i srednju školu i tu se stvara jaz jer potrebe tržišta su možda drukčije. “Treba nam više razumijevanja poslodavaca, više edukcija, informacija, a manje administracije kako bismo mogli iskoristiti potencijal tih osoba. Naime, istraživanja pokazuju da dvije godine boravka osobe izvan tržišta rada umanjuje njene sposobnosti i vještine, zaboravite što ste naučili, gubite kontakt, manja je mreža socijalnih poznanstava, postajete teško zapošljivi.”

Posebnu dimenziju konferenciji dalo je i osobno iskustvo osobe s invaliditetom koja je zaposlena, bio je to Luka Livaja koji radi u Infobipu. Kaže kako je put do zaposlenja bio težak, a najveći izazov mu je bio “doći u nešto novo. “

“Ponekad nam je čudno da nam netko nudi pomoć ako ga ne poznajemo. Imamo određenu vrstu zatvorenosti, pitamo se zašto bi to netko radio. No, moraš se prepustiti i raditi na sebi i onda sve bude super.” Ističe da je u trenutku kada je dobio priliku, dobio i osjećaj ravnopravnosti, a drugima poručuje da za sve što žele daju “priliku, prostor i vrijeme.”

Bilo kako bilo, svi imamo pravo na jednake uvjete, prilike i rad. Podaci kažu kako u Europskoj uniji živi oko 107 milijuna osoba starijih od 16 godina s nekim oblikom invaliditeta, što čini gotovo četvrtinu odraslih stanovnika. Činjenica je da smo si mi ovdje zajedno pa tako se moramo početi i ponašati.