Autor	Objavljeno	Portal	Original
Marin PenavićMarin Penavić		Poslovni	Otvori

Da sad stane rat, za obnovu treba više od 500 mlrd. eura

Ukrajina 24. veljače obilježava četvrtu godišnjicu potpune ruske agresije. Iako je Ukrajina ušla u sukob nepripremljena za dugotrajni obrambeni rat, ipak je uspjela zaustaviti ruski napredak i ponovno zauzeti velike dijelove okupiranog teritorija u prvoj godini invazije.

Ruske snage sada su se ustalile u obrascu zračnog bombardiranja civilnih ciljeva i energetske infrastrukture, istodobno bacajući valove zarobljenika i plaćenih vojnika iz siromašnijih regija u mlin za meso na prvoj crti bojišnice kako bi probili ukrajinsku obranu. Ruski napori da pregazi Ukrajinu, najsiromašniju europsku zemlju po BDP-u po glavi stanovnika, teško da su išli po planu.

Narod pokazuje otpornost

Ljudi ginu na obje strane, a šteta za infrastrukturu i ekonomiju mjere se u milijardama eura. Pa, krenimo redom. Lani su Fourth Rapid Damage and Needs Assessment (RDNA4), koju su objavili Vlada Ukrajine, Svjetska banka, Europska komisija i Ujedinjeni narodi, procijenili da su ukupni troškovi obnove i oporavka Ukrajine, zaključno s 31. prosincem 2024., iznosili 524 milijarde dolara (506 milijardi eura) tijekom sljedećeg desetljeća, što je otprilike 2,8 puta više od procijenjenog nominalnog BDP-a Ukrajine za 2024. godinu.

U 2025. godini Vlada Ukrajine, uz podršku donatora, izdvojila je 7,37 milijardi dolara (7,12 milijardi eura) za rješavanje prioritetnih područja kao što su stanovanje, obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita, energija, promet, opskrba vodom, razminiranje i civilna zaštita. Ukupni financijski jaz od 9,96 milijardi dolara (9,62 milijarde eura) za potrebe oporavka i obnove i dalje je postojao za 2025. godinu. “Procjena ističe izvanrednu štetu koju je Rusija nanijela Ukrajini”, rekla je povjerenica EU-a za proširenje Marta Kos. “EU već podržava obnovu i oporavak Ukrajine mobiliziranjem više privatnih ulaganja putem Investicijskog okvira za Ukrajinu i pomaganjem zemlji da se dublje integrira u jedinstveno tržište EU-a. To će biti stup oporavka Ukrajine i stvoriti nove prilike za ukrajinska i europska poduzeća”.

Potrebe za obnovom i oporavkom najveće su u stambenom sektoru (gotovo 84 milijarde dolara ili 81 milijarda eura) od ukupnih dugoročnih potreba. Slijede ga prometni sektor (gotovo 78 milijardi dolara ili 75 milijardi eura), energetski i ekstraktivni sektor (gotovo 68 milijardi dolara ili 66 milijardi eura), trgovinski i industrijski sektor (više od 64 milijarde dolara ili 62 milijarde eura) te poljoprivredni sektor (preko 55 milijardi dolara ili 53 milijarde eura). U svim sektorima, samo troškovi čišćenja i upravljanja otpadom dosežu gotovo 13 milijardi dolara (12,6 milijardi eura).

“Ukrajina i njezin narod i dalje pokazuju nevjerojatnu otpornost suočeni s teškom štetom, neizrecivom patnjom i osobnim gubitkom”, rekla je Antonella Bassani, potpredsjednica Svjetske banke za Europu i Srednju Aziju. “Ova ažurirana procjena obuhvaća napredak koji je Ukrajina postigla u fizičkom i gospodarskom oporavku, napredak u svom programu ambicioznih reformi i značajne potrebe za obnovom”. Ukrajinsko ratno gospodarstvo pokazalo je otpornost, ali se suočava s usporavanjem rasta od početka 2026. Nakon pada od 28,8 posto u 2022. zbog ruske invazije, gospodarstvo se oporavilo s rastom od 5,5 posto u 2023., zatim s 2,9 posto u 2024. i procijenjenih 1,8 -2,2 posto u 2025. Predviđa se da će se rast u 2026. dodatno usporiti na oko 1,5 posto zbog tekućih ratnih izazova, uključujući ogromnu štetu na infrastrukturi, nedostatak radne snage i napade na energetski sektor.

“Pravi trošak rata mjeri se ljudskim životima i sredstvima za život”, rekao je Matthias Schmale, koordinator UN-a i humanitarni koordinator u Ukrajini. “Osim neposredne pomoći, moramo pridonijeti otvaranju novih mogućnosti za narod Ukrajine da obnovi svoje živote dostojanstveno. To znači ulaganje u dostojanstvena radna mjesta, obrazovanje, zdravstvenu skrb… i dajući prioritet uključivanju ranjivih skupina među ženama i djevojčicama, djecom, raseljenim osobama, romskim zajednicama, ratnim veteranima i osobama s invaliditetom. Put naprijed zahtijeva jačanje partnerstava, smanjenje rizika ulaganja i nepokolebljivu predanost svih nas ne samo u strukturama pomoći već i podršci obnovi društvenog tkiva zajednica pogođenih ratom.”

Izvoz električne energije

U 2025. godini strana pomoć pokrila je 56 posto dodatnih potreba državnog proračuna Ukrajine, u odnosu na 73 posto u 2024. godini. U 2025. godini glavni izvor vanjskog financiranja bio je program ERA – mehanizam za prijenos prihoda od zamrznute ruske imovine. U 2026. godini financiranje Europske unije u okviru velikog zajma od 90 milijardi eura bit će ključan za Ukrajinu.

Rusija nastavlja napadati ukrajinski energetski sustav kako bi uzrokovala maksimalnu štetu i dugotrajne nestanke struje. Istodobno, ukrajinski energetski radnici popravljaju štetu i jačaju zaštitu kritičnih objekata. Zahvaljujući tim naporima, Ukrajina je u 2025. godinu ušla s minimalnim prekidima struje za kućanstva i industriju. Ponekad je situacija čak dopuštala komercijalni izvoz električne energije, što je pomoglo uravnotežiti sustav te je generiralo dodatne prihode za energetske tvrtke. Bliže studenom i prosincu napadi su se pojačali i situacija se pogoršala.

U siječnju 2026. Ukrajina je uvozila električnu energiju samo iz inozemstva jer je izvoz električne energije obustavljen od 11. studenoga. Nakon što su u siječnju povećane gornje granice cijena električne energije, ukrajinska poduzeća su konačno mogla povećati uvoz električne energije. Prijašnja vladina regulacija cijena dovela je do apsurdne situacije u kojoj su cijene električne energije u Ukrajini – unatoč teškim nestašicama uzrokovanim napadima – bile niže od tržišnih cijena u drugim europskim zemljama. Dana 16. siječnja premijer Šmihal najavio je povećanje gornjih granica cijena; one su povećane 17. siječnja; a već 21. siječnja Ukrajina je postavila novi dnevni rekord uvoza, kupivši više od 41 gigavat sati električne energije iz inozemstva.

Uvoz električne energije porastao je na 896 gigavat sati u siječnju sa 640 gigavat sati u prosincu, dosegnuvši rekordnu razinu. Najveći dobavljači bili su Mađarska i Rumunjska (403 GWh, odnosno 186 GWh). Slovačka i Poljska također su isporučivale električnu energiju (160 GWh, odnosno 135 GWh), kao i Moldavija (12 GWh). Ukrajina plaća tržišne cijene za ovu električnu energiju – to nije nikakav oblik pomoć, piše u svojoj analizi Centre for Economic Strategy. U vrijeme invazije Ukrajina je bila četvrti najveći izvoznik kukuruza i pšenice te najveći svjetski izvoznik suncokretova ulja, a Rusija i Ukrajina zajedno držale su 29 posto svjetskog izvoza pšenice i 75 posto svjetskog izvoza suncokretova ulja. Naravno, nakon invazije te brojke su drastično pale što zbog ratna i presijecanja tržišnih puteva, što zbog sankcija nametnutih Rusiji.

Pad poljoprivredne proizvodnje

Sada, predviđa S&P Global, će se izvoz kukuruza iz Ukrajine povećati tijekom tržišne godine 2025.-26. (od listopada do rujna) u usporedbi s prošlom godinom, jer se očekuje da će snažna proizvodnja i obilna ponuda nadoknaditi logističke poremećaje i kašnjenja u žetvi. Izvoz kukuruza dosegnut će 24,5 milijuna tona u tržišnoj godini 2025. – 2026., u odnosu na 20 milijuna tona u tržišnoj godini 2024. – 2025., pokazali su podaci Plattsa.

Do 1. prosinca Ukrajina je izvezla 3,7 milijuna tona kukuruza za razdoblje tržišne godine 2025. – 2026., što je 46,9 posto manje nego prethodne godine, prema podacima Ministarstva agrarne politike i hrane. Više trgovaca sa sjedištem u Ukrajini reklo je da se očekuje postupno poboljšanje tempa izvoza unatoč logističkim preprekama.

“Pokušavamo se prilagoditi”, rekao je predsjednik Ukrajinskog udruženja žitarica Nikolaj Gorbačov, dodajući da je “logistička situacija u Ukrajini nepredvidiva”. Unatoč tome, tempo izvoza usporavaju kašnjenja u žetvi i logistički poremećaji. Očekuje se da će stalni logistički izazovi, u kombinaciji s čestim ruskim napadima na Ukrajinu usred geopolitičkih napetosti, i dalje utjecati na izvoz u 2026. godini. Prema podacima SSSU-a s kraja prošle godine, poljoprivredna proizvodnja pala je za 14 posto u odnosu na prethodnu godinu u razdoblju siječanj-rujan 2025. (nakon pada od 8,4% u odnosu na prethodnu godinu u razdoblju siječanj-kolovoz), zbog promjene tempa žetve u usporedbi s 2024. godinom.

Do sredine listopada nepovoljni vremenski uvjeti nastavili su odgađati i žetvu i sjetvu. Ubrano je oko 35 milijuna tona žitarica, što je manje od 43 milijuna tona godinu prije, a sjetva ozimih usjeva dosegla je 4,8 milijuna hektara u odnosu na više od 5,4 milijuna hektara u 2024.

Opskrba neonom u rasulu

Nova izvozna carina na uljanu repicu potaknula je preradu (250.000 tona u rujnu u odnosu na 60.000 tona u srpnju-kolovozu) i povećala izvoz uljane repice (109.000 tona). Izvoz ukrajinskih žitarica važna je karika u svjetskoj trgovini, a život znači za dijelove Afrike i Bliskog istoka.

EU je 13. listopada pristao smanjiti ili ukinuti carine na mnoge ukrajinske poljoprivredno-prehrambene proizvode, uključujući mliječne proizvode, voće, povrće i meso.

Ukrajinska čelična industrija pokazala je umjeren oporavak s jasnim strukturnim promjenama: godišnja proizvodnja dosegla je 7,9 milijuna tona sirovog željeza (111 posto u odnosu na 2024.), 7,4 milijuna tona čelika (98%) i 6,5 milijuna tona valjanih proizvoda (105 posto). Većina pokazatelja bila je najviša od početka rata, iako su ostali znatno ispod predratnih razina.

Početkom 2026. godine ukrajinski izvozni kapacitet neona i dalje su teško pogođeni ratnim operacijama. Ključni proizvodni pogoni koji su prije opskrbljivali do 50 posto svjetskih potreba neona poluvodičke kvalitete više ne postoje. Globalni lanac opskrbe uvelike se diverzificirao u druge regije, iako i dalje postoje dugotrajni rizici opskrbe za tehnološku industriju.

Glavni ukrajinski dobavljači, poput Ingasa u Mariupolju i Cryoina u Odesi, prestali su s radom 2022. godine zbog sukoba, prekidajući ključni lanac opskrbe za proizvođače poluvodiča. No, iako su proizvođači čipova uspjeli diversificirati opskrbu i povećati zalihe, dugoročno smanjenje proizvodnje neona iz Ukrajine preusmjerilo je ovisnost o opskrbi na Kinu, Indiju i druge regije, povećavajući ukupne troškove lanca opskrbe. Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice (UNHCR 2024.) procijenilo je da je do ožujka 2024. u Europi zabilježeno otprilike šest milijuna ukrajinskih izbjeglica – uglavnom žena s djecom – te još pola milijuna drugdje. Spremnost tih izbjeglica da se vrate u Ukrajinu s vremenom opada. U početku su se gotovo sve izbjeglice željele vratiti, ali novija istraživanja (npr. Mykhailyshyna i sur. 2023., Sologoub 2024.) sugeriraju da se samo dvije trećine planiraju vratiti u Ukrajinu nakon završetka rata. Brojke pokazuju i velik broj interno raseljenih Ukrajinaca (gotovo 4 milijuna od početka 2024.).

A sada malo o Rusiji… Nakon neposrednog šoka sankcija 2022. godine, ruski vojni izdaci naglo su porasli, a gospodarstvo je procvjetalo. Umjesto da, prema nekim očekivanja zapadnih čelnika, padne iz top 20 najjačih ekonomija svijeta, Rusija je 2025. bila deveto najveće gospodarstvo, pretekavši Kanadu i Brazil i rangirajući se odmah iza Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. No, daljnji usponi sada se čine malo vjerojatnim. U 2026. postoje jasni znakovi da rusko gospodarstvo konačno posrće, piše The Guardian.

Napadi na infrastrukturu

Iako dramatičan kolaps koji predviđa Zapad možda nije moguć, Kremlj se suočava sa svojom najnesigurnijom ekonomskom situacijom otkako su njegovi tenkovi prvi put ušli u Ukrajinu. Rast se usporio usred pada cijena nafte – ključnog izvora državnih prihoda – i dugoročnih demografskih pritisaka koje su visoki obrambeni izdaci prije prikrivali. Kako bi država premostila fiskalni jaz, obični Rusi suočavaju se s povećanjem poreza u zemlji koja se prebacila na ratnu ekonomiju. Naime, uveliko je smanjeno financiranje socijalne skrbi, obrazovanja i zdravstva.

U međuvremenu, trgovina s ključnim saveznicima postala je prigušenija, korporativni stečajevi su u porastu, a nedostatak radne snage, isto kao i u Ukrajini, je ozbiljan. Rusija, naravno, ovisi i o globalnim igrama oko cijene energenata. Trenutačni izgledi su nepovoljni. U siječnju je Međunarodni monetarni fond (MMF) snizio svoje prognoze rasta za Rusiju na procjenu od samo 0,6 posto u 2025. i 0,8 posto u 2026. Ne gledajući pandemijske godine 2020. – 2022., ovo su najniže godišnje stope rasta za Rusiju od recesije uzrokovane sankcijama zbog aneksije Krima 2014. godine. Ovaj gubitak gospodarskog zamaha dolazi istovremeno s padom prihoda od nafte i plina – ključnog temelja za financiranje ruskog ratnog stroja. U 2022. godini porezni prihodi od fosilnih goriva činili su oko 40 posto financiranja ruskog saveznog proračuna, više nego dovoljno za plaćanje rata. No, preliminarne procjene za prva tri tromjesečja 2025. pokazuju da je taj udio pao na 25 posto.

Pad cijena djelomično je uzrok tome – cijena nafte Ural pala je s oko 90 dolara (66 funti) po barelu početkom 2022. na 50 dolara po barelu do kraja 2025. – usred globalne prezasićenosti ponudom nafte. Ali i sankcije Zapada igraju ulogu, unatoč ruskim naporima da pronađe nove kupce. Kina, Indija i u manjoj mjeri Turska povećale su kupnje nakon invazije jer je izvoz u Europu naglo pao. No, od 2026. godine, njihovo zajedničko poslovanje blijedi u usporedbi s tim koliko su zemlje koje su uvele sankcije kupovale uoči rata. Indija je posebno smanjila kupnju posljednjih mjeseci, usred prijetnji trgovinskim tarifama od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Niska stopa nezaposlenosti

Isaac Levi, politički analitičar Centra za istraživanje energije i čistog zraka, rekao je: “Ruski prihodi od izvoza fosilnih goriva u 2025. bili su 13 posto ispod predratne razine, pritisnuti strožim sankcijama, napadima dronova Ukrajine na energetsku infrastrukturu, borbom za pronalaženje novih tržišta za izvoz plina i nižim globalnim cijenama nafte.” “Ovi pritisci stalno iscrpljuju prihode na koje se Moskva oslanja za financiranje svog rata – ali ukrajinski saveznici moraju ići dalje kako bi u potpunosti ograničili ratne financije Kremlja. Ciljanje ruske flote u sjeni, uključujući zadržavanje plovila bez zastave, oštro bi ograničilo obujam izvoza nafte, kao i zaradu”, kaže Levi. No, postoje i dugoročni demografski pritisci koji sada snažno pogađaju rusko gospodarstvo. Broj stanovnika Rusije konstantno pada od 2019., sa 145,5 milijuna na 143,5 milijuna u 2024. Krivac je kombinacija pada stope nataliteta, mnogobrojne žrtava rata i povećana emigracija stanovništva. Iako su zapadne zemlje zabilježile slične padove stope nataliteta, oni nisu bili toliko veliki, a imigracija je pomogla da stanovništvo nastavi rasti.

“Rusija nema potencijal za brzi rast”, rekao je dr. Marek Dabrowski, suradnik u think-tanku Bruegel sa sjedištem u Bruxellesu. “Poslovna klima povezana s ratom je, naravno, dio priče, ali glavna priča ovdje je dugoročna demografija. Ona se nije promijenila.” To znači da je nedostatak radne snage sada uobičajen u Rusiji – činjenica za koju stručnjaci kažu da se može vidjeti u neobično niskoj stopi nezaposlenosti od samo dva posto. Ključno pitanje za Ukrajinu je hoće li Rusija moći održati rast vojnih rashoda. Tijekom rata, ruski vojni rashodi kao udio BDP-a udvostručili su se na više od 7 posto. To je dvostruko više od američke potrošnje od 3,4 posto BDP-a i više od bilo koje pojedinačne članice NATO-a. No, rast potrošnje u prvih nekoliko godina rata sada se usporio, s povećanjem od samo 0,1 postotnih bodova između 2024. i 2025. godine. Iako se mnogo govorilo o utjecaju rata na inflaciju na Zapadu, Rusija već dulje vrijeme doživljava daleko veću inflaciju.

Moral običnih Rusa

Dr. Vladislav Inozemtsev, ekonomist i suosnivač thinktanka Centar za analizu i strategije u Europi, rekao je: “Postoji neodgovorna politika koju provode središnja banka i ministarstvo financija koja je 2023. godine počela ‘hladiti gospodarstvo’ kako bi se borila protiv inflacije. Zbog toga je središnja banka podigla svoju ključnu kamatnu stopu na 21%, vlada je napustila svoj program subvencioniranih hipoteka, a banke su počele smanjivati ​​kredite i povećavati kamatne stope, od kojih većina nije bila fiksna, već promjenjiva. Zašto je Kremlj podržavao takvu politiku, pomalo mi je zagonetka.”

Postoje znakovi da ove ekonomske teškoće utječu na moral običnih Rusa. Prema anketi koju je u Rusiji proveo Gallup, invazija na Ukrajinu u početku je povećala optimizam u pogledu gospodarstva u Rusiji, usred ratnog procvata. U srpnju 2021. većina Rusa vjerovala je da se gospodarstvo pogoršava, ali u studenom 2022. ta se situacija preokrenula, a većina je vjerovala da se uvjeti poboljšavaju. No, od kolovoza 2025. taj se optimizam ublažio, a 39 posto Rusa kaže da se ekonomski uvjeti pogoršavaju, u odnosu na 29 posto u 2022.

Otvori Povratak