Autor	Objavljeno	Portal	Original
Nives ČavićNives Čavić		Poslovni	Otvori

Kad vam hobi postane posao od kojeg živite, nije sve romantično kao u danima kada ste prve objave pisali na plaži. Ozbiljna je to stvar!

Per aspera ad astra – poslovica je koja me vodi i u poslovnom i u privatnom životu. Mislim da to nije slučajno jer je i moj rad na državnom natjecanju iz astronomije bio “Pluton – ledeni kralj tame”. Pluton – malo je planet, malo nije. Puno je tu poveznica sa mnom.

Slušala, upijala i radila

Još od malena bila sam odlična u svemu – u školi i u raznim aktivnostima (gitara, šah, crtanje, literarna grupa, zbor, košarka, odbojka…). Upravo zato mislim da je nama najteže odabrati fakultet jer možemo gotovo sve, ali često završimo na ekonomiji i zaposlimo se u korporaciji ili financijskoj instituciji.

Zašto toliki uvod? Da vas zainteresiram da vidite kako takvi kao ja završe (sretan je kraj, ne brinite!). Moje vođenje tima u financijskoj instituciji (naravno) nije bilo klasično – zar ste pomislili da jest?! Koordinirala sam poslovne subjekte čije smo proizvode implementirali u prodajnu mrežu, a to ne bi bilo moguće bez podrške drugih organizacijskih dijelova unutar institucije. Zvuči pomalo mistično i komplicirano.

Kako sam po prirodi komunikativna i društvena osoba, osam sati sjedenja pred računalom bilo je za mene neizdrživo (da, tada se svaki dan bilo u uredu, bez opcije “home office” i nošenja laptopa doma). To je prepoznala i moja voditeljica pa sam od prvog dana bila uključena u sve sastanke, edukacije prodajne mreže, izradu materijala… Na početku sam slušala, upijala i radila ono što mi je bilo delegirano. Iako sam tada mislila da mogu brže, bolje i učinkovitije, poslije sam shvatila da je upravo to bio pravi put da se osamostalim i uvedem u korporativni svijet.

Moja premisa bila je uspostaviti dobre odnose sa suradnicima jer je to put do bržeg i lakšeg rješenja. Pokazalo se kao pun pogodak! Ne zagovaram tezu da poslovni kolege trebaju biti prijatelji, već da među njima treba postojati povjerenje i profesionalnost – iako sam s nekima postala dugogodišnja prijateljica (nema pomoći, to sam ja!).

Druga, za mene jako važna stvar, bio je dobar odnos s prodajnom mrežom. Bez njih naš bi posao bio uzaludan – treba netko i prodati ono što razvijamo i implementiramo. Nisam željela da osjećaju nelagodu kontaktirati “one gore”, nego da u svakom trenutku mogu nazvati ili poslati mail. Otvorenost nije rezultirala zatrpanim inboxom, nego konkretnim problemima i dobrim idejama. Takvim pristupom suradnja, edukacije i sastanci bili su ispunjeni dobrom radnom atmosferom. I danas mi je posebno drago kad sretnem kolege iz poslovnica.

Bilo je važno izboriti se i za sebe – za ideje, način rada i napredovanje. Nije uvijek bilo lako. Od nekih sam ideja odustajala, za neke sam shvatila da nisu dovoljno dobre, a za one koje su mi bile prijeko potrebne borila sam se – nekad vidljivo, nekad “okolo-naokolo”. Trebale su dobra procjena, intuicija, argumenti, znanje, nos ili nešto treće. Sreća kada se dođe do cilja bila je nemjerljiva – i vrijedna svake borbe.

I ono što je jako važno (i preduvjet da srušite što više barijera) su kontinuirana osobna edukacija, hobiji i obiteljski život. Učila sam stalno, “skupljala” certifikate, postala mr. sc., ali prave spoznaje i poznanstva najveće su bogatstvo.

Kultura i umjetnost oduvijek su moj ispušni ventil. Dobra knjiga ili predstava uvijek su poslovne probleme činile manje dramatičnima. I obitelj. Kao samohrana majka trojčeka često sam balansirala između posla i djece. Cilj mi je bio provoditi kvalitetno i sadržajno vrijeme ondje gdje se u tom trenutku nalazim, bez zamjeranja samoj sebi. Danas mi se čini da sam već tada “živjela” wellbeing”.

Uvijek sam na društvenim mrežama pisala o predstavama, knjigama i izložbama, osnovala književni klub…. Jednog ljetnog dana, na plaži, kći mi je predložila da otvorim zaseban profil na kojem ću pisati samo o kulturi. Tako je nastao Budi KULTURAn (i danas mi je to fenomenalan naziv). Broj pratitelja rapidno je rastao, pisala sam i upoznavala ljude iz kulturnog svijeta – glumce, slikare, književnike… I to je polako postajao moj svijet, mjesto na kojem sam se osjećala sigurno i ispunjeno. Počela sam maštati kako bi bilo da mi je to jedini posao. Počela sam se pitati kako bi bilo da mi je to jedini posao.

‘Katica za sve’

Puno sam razmišljala i donijela odluku koja nije bila nimalo laka. U tome su mi pripomogle organizacijske promjene u korporaciji, nezadovoljstvo koje je raslo i želja da probam nešto drugo, dijametralno suprotno. Uz podršku partnera i djece sve je bilo lakše – postala sam ponosna vlasnica obrta “Budi KULTURAn”. Izašla sam iz zone komfora i postala freelancer, sama svoja šefica. Moja vodilja bilo je pitanje koje si, kažu, svi postavljaju na kraju života (ne znam je li to istina, ali dobro zvuči za priču): “Za čim ću žaliti da nisam napravila, a mogla sam?” Odgovor – Budi KULTURAn. I zato jesam.

Naravno, pojavili su se i izazovi – izraditi biznis plan, definirati uslugu, potencijalne klijente, voditi poslovne knjige, izdavati račune… Odjednom sam postala i administratorica, pregovaračica, kreatorica sadržaja – “Katica za sve”. Kad si sam, moraš odraditi i ono što ne voliš kako bi došao do srži onoga što radiš. Mali hobi profil u međuvremenu je prerastao u prepoznatu i prihvaćenu kulturnu platformu, više puta pohvaljenu (nije samohvala, to mi zaista puno znači). Danas nisam samo netko tko “gleda predstave i piše osvrte”, već aktivno surađujem s kulturnim institucijama, institutima, turističkim zajednicama, gradovima i dr. s ciljem promocije i veće dostupnosti kulture – u najširem smislu – svakome od nas.

Posebno sam ponosna na “Budi KULTURAn modularni paket”, osmišljen za fizičke i pravne osobe koje žele kulturu približiti sebi, svojim zaposlenicima ili zajednici. Paket obuhvaća različite kulturne sadržaje i usluge te se u potpunosti prilagođava potrebama i afinitetima korisnika. Svjetski, a naše! Puno ideja još imam – neke će uskoro u realizaciju, druge su na čekanju. Energije i motivacije ne nedostaje. Ipak, moram reći da vam, kad hobi postane posao od kojeg živite, nije sve romantično kao u danima kada ste prve objave pisali na plaži. Ozbiljna je to stvar!

Moja poruka je da svaki dan sanjate i maštate, budete hrabri i pazite na sebe – jer snovi mogu postati stvarnost. Kao u mom slučaju. Ja sam sretna i ispunjena i sve bih ponovila, iako mom tati ni nakon nekoliko godina još uvijek nije sasvim jasno što ja to zapravo radim.

* Autorica članka je osnivačica i direktorica platforme Budi KULTURAn

Otvori Povratak