Autor	Objavljeno	Portal	Original
Edita Vlahović ŽuvelaEdita Vlahović Žuvela		Poslovni	Otvori

Japan – novo ekonomsko čudo ili uvod u najskuplji bankrot u povijesti?

Nakon desetljeća deflacijske letargije, Japan je preko noći postao najužarenija točka globalnog financijskog sustava. Povijesna pobjeda Sanae Takaichi na prijevremenim izborima nije samo politička smjena straže, to je katalizator “fiskalne revolucije” koja prijeti redefiniranjem odnosa moći u Aziji, ali i na Zapadu. S dvotrećinskom većinom u parlamentu njezine Liberalno-demokratske stranke (LDP), nova premijerka ima odriješene ruke za agresivnu ekspanziju bez dosadašnjih opozicijskih kočnica.

Politika nove premijerke temelji se na tri međusobno povezana prioriteta. Prvo, rješavanje pritisaka na troškove života dvogodišnjom suspenzijom poreza na potrošnju od osam posto na hranu. Predviđa se da će porezna olakšica koštati otprilike pet bilijuna jena (27,59 milijardi eura godišnje, što je gotovo ekvivalentno cijelom japanskom proračunu za obrazovanje. To se nadovezuje na paket poticaja od 21,3 bilijuna jena (117,5 milijardi eura) koji je već odobren u studenome. Riječ je iznosu koji predstavlja “fiskalni ponor”, svoti koju Japan troši samo na servisiranje kamata i otplatu duga u novom proračunu.

Takaichin ‘juriš na rast’

Drugi prioritet su ulaganja u 17 strateških sektora, uključujući umjetnu inteligenciju (AI) i poluvodiče, brodogradnju i kvantno računalstvo, kako bi se uspostavio tehnološki suverenitet. Japan će surađivati ​​s SAD-om u razvoju tih područja, što je dio trgovinskog sporazuma o ulaganju 550 milijardi dolara u SAD.

Treći je značajno jačanje obrane. Proračun za 2026. izdvaja oko devet bilijuna jena za obrambene izdatke, s ciljem od dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Izdaci se usredotočuju na sposobnosti protunapada, projektile dugog dometa i sustave kojima upravlja umjetna inteligencija.

Za provedbu te vizije Takaichinoj je Vladi potrebno parlamentarno odobrenje ovogodišnjeg proračuna od rekordnih 122,3 bilijuna jena (oko 675 milijardi eura), što je 7,1 bilijun (39,17 milijardi eura) više nego u 2025. Ono se očekuje najkasnije do kraja ožujka, kako bi sve bilo spremno za početak nove fiskalne godine koja u Japanu počinje 1. travnja. Upravo taj Takaichin “juriš na rast”, financiran novim zaduživanjem u trenutku kada su troškovi servisiranja duga već dosegnuli 117,5 milijardi eura, onaj je prijelomni trenutak koji je katapultirao Nikkei indeks na povijesne razine, ali i ostavio svjetsku financijsku javnost sa suspregnutim dahom pred pitanjem: je li ovo rađanje novog ekonomskog čuda ili uvod u najskuplji bankrot u povijesti?

Nakon što su 8. veljače pristigli rezultati koji su potvrdili da je Sanae Takaichi osigurala dvotrećinsku “super-većinu” u Donjem domu parlamenta, tržišta su reagirala munjevito. Već pri samom otvaranju Tokijske burze 9. veljače ujutro zabilježen je masovni priljev kapitala, poglavito u sektore teške industrije, obrane i tehnologije. Investitori su se kladili na njezinu najavu da će “suspendirati” tradicionalne strahove od duga u korist rasta (tzv. “Takaichinomika”). Dionice kompanija poput Mitsubishi Heavy Industries i Kawasaki Heavy Industries, stupova japanskog obrambeno-industrijskog kompleksa, rasle su dvoznamenkastim stopama u jednom danu, predviđajući masovne narudžbe unutar novog obrambenog okvira od dva posto BDP-a.

Jen na oštrici noža

Dok se tokijska burza još uvijek oporavlja od euforije, svijet se pita što zapravo donosi pobjeda Sanae Takaichi. Japan više nije samo simbol vječne stagnacije – pod vodstvom prve premijerke on je postao laboratorij najagresivnijeg fiskalnog eksperimenta u modernoj povijesti. Nova je premijerka najavila kraj 20-godišnje deflacijske spirale, ali cijena tog izlaska mogla bi biti destabilizacija globalnih tokova kapitala. Tržišni optimizam koji je gurnuo dionice u neistražena područja temelji se na obećanjima o masovnim ulaganjima u infrastrukturu i obrambene kapacitete. Rekordni proračun za 2026. odražava ambiciju da se Japan pretvori u vojnu silu. Međutim, ispod blještave površine burzovnih indeksa kriju se rizici koje investitori na tržištu obveznica i valuta itekako osjećaju.

Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za političku ekonomiju Azije, upozorava da euforija na Nikkei indeksu ima dva lica. Prema njegovim analizama, ekspanzivna fiskalna politika koju Takaichi zagovara mora negdje naći svoje pokriće. Japan se trenutačno oslanja na Banku Japana (BOJ) koja godišnje kupuje obveznice u vrijednosti od 50 bilijuna jena kako bi kamatne stope održala na razini od 0,25 posto. Taj mehanizam služi kao izravno financiranje trenutačne ekspanzije, no Kotarski naglašava opasnu asimetriju: agresivna ulaganja u obranu i visoku tehnologiju nose inherentni rizik poticanja inflacije znatno iznad zacrtanog cilja od dva do tri posto.

Ako inflatorni pritisci postanu neodrživi, BOJ će biti prisiljen podići kamatne stope. U zemlji s najvećim javnim dugom u razvijenom svijetu (prema podacima MMF-a i projekcijama za 2026., japanski javni dug iznosi nevjerojatnih 255 posto BDP-a), to nije samo tehnička korekcija, već egzistencijalna prijetnja. Kotarski predviđa da bi nagli rast troškova servisiranja duga mogao “pojesti” proračun i prisiliti vladu na drastične rezove u drugim sektorima, što bi u potpunosti poništilo učinke najavljene fiskalne revolucije.

Troškovi servisiranja duga vjerojatno će dosegnuti 40,3 bilijuna jena u 2029., u odnosu na 31,3 bilijuna jena u fiskalnoj 2026. i otprilike 30 posto ukupnih rashoda, naglašavajući pritisak koji rast prinosa obveznica nanosi japanskim financijama, ističu analitičari. Procjena se temelji na scenariju koji pretpostavlja nominalni ekonomski rast od 1,5 posto i prosječnu inflaciju od jedan posto s prinosom na 10-godišnje japanske državne obveznice od tri posto, objavio je investing.com.

Valutna tržišta trenutačno su najosjetljiviji barometar Takaichinih poteza. Jen se opasno klati na rubu intervencije, plešući oko razine od 160 jena za američki dolar. Pitanje svih pitanja je hoće li Tokio posegnuti za svojim deviznim rezervama od 1,4 bilijuna dolara kako bi zaustavio slobodan pad valute. Intervencija takvih razmjera, koja bi mogla “spržiti” više od 100 milijardi dolara u jednom potezu, nije samo financijski, nego i geopolitički potez. Iako bi to privremeno smirilo inflaciju uvezenih energenata, snažniji jen bi istodobno destabilizirao izvozni sektor koji je motor japanskog rasta.

Ključni trenutak za rješenje ove enigme bit će 19. ožujka, kada je u Washingtonu planiran susret Takaichi i Donalda Trumpa. Kotarski ovaj susret vidi kao sudbonosan. “Očekivanja su ogromna. Ne radi se samo o potvrđivanju japanskih investicijskih obveza od 550 milijardi dolara u američko gospodarstvo do kraja Trumpova mandata, u zamjenu za američke carine od ‘samo’ 15 posto, već o postizanju konkretnog dogovora o mehanizmu intervencije za stabilizaciju jena. U principu, radi se o jeftinom i rizičnom zajmu, a ne investicijskom partnerstvu. Takaichi mora Trumpu prodati viziju Japana kao naoružanog i ekonomski snažnog saveznika koji mu ne konkurira devalvacijom valute, već kupnjom američke tehnologije i poljoprivrednih proizvoda”, kaže Kotarski.

Zašto bi se EU trebala brinuti?

Trumpovo bezrezervno svrstavanje uz Takaichi uoči izbora sugerira da Washington u njoj vidi partnera koji će ubrzati militarizaciju Japana i smanjiti američki teret u Pacifiku. Američki investitori, čiji je kapital uvelike pogurao Nikkei na povijesne razine, ne skrivaju oduševljenje ovakvim razvojem događaja.

David Roche, veteran strateškog investiranja i predsjednik kompanije Independent Strategy, otvoreno poručuje: “Japan je postao najuzbudljivija investicijska priča na svijetu. Takaichi je odlučila razbiti kalup i investitori to nagrađuju.” Istodobno, analitičari iz BlackRocka ističu kako “politička stabilnost koju donosi dvotrećinska većina, u kombinaciji s jasnom podrškom iz Washingtona, stvara premiju rizika koja je godinama nedostajala japanskoj imovini.”

Ipak, postoji i glas opreza. Neki upravitelji fondova s fiksnim prinosom upozoravaju da bi ovaj američki blagoslov mogao biti “danajski dar”. Ako Trump doista pritisne Takaichi da smanji trgovinski suficit, to će neminovno voditi prema jačem jenu, što bi, prema riječima investitora iz fonda PIMCO-a, moglo naglo ohladiti zarade japanskih izvoznika koje trenutačno pogone burzovni indeks.

U globalnom kontekstu ono što se događa u Tokiju izravno se prelijeva na Frankfurt i Pariz. Europska unija, koja se i sama bori s fiskalnim pravilima i potrebom za većim obrambenim izdacima, u Japanu vidi ogledalo vlastitih strahova. “Japanska fiskalna revolucija” mogla bi djelovati kao usisavač kapitala – ako prinosi na japanske obveznice napokon jače porastu, golemi iznosi japanskog kapitala koji su desetljećima hranili europska tržišta duga mogli bi se vratiti kući.

Za Europsku središnju banku (ECB) ovo je dodatna glavobolja. Dok se eurozona bori s rastom od oko 1,3 posto, japanska agresivna stimulacija mogla bi poremetiti globalnu cijenu novca. Japanski proizvodi, potpomognuti još uvijek relativno slabim jenom, postaju hiperkonkurentni, što dodatno pritišće europsku industriju, posebice njemački strojarstvo. Isabel Schnabel, članica Izvršnog odbora ECB-a, uoči Takaichine pobjede naglasila je da ECB više ne može voditi monetarnu politiku u vakuumu, jer japanski zaokret izravno utječe na europske prinose.

Njezini istupi u prosincu 2025., koje je Reuters prenio kao ključni “okidač” za skok europskih prinosa, sugeriraju da ECB više ne može ignorirati globalni rast cijene novca. Tržišta su to shvatila kao poruku da je Frankfurt spreman tolerirati pritisak na rast eurozone kako bi održao stabilnost cijena u jeku japanskog zaokreta. Sanae Takaichi je uspjela učiniti ono što se donedavno činilo nemogućim – vratila je Japan u središte interesa investitora, ali je istodobno otvorila Pandorinu kutiju fiskalnog rizika. Njezini agresivni programi potrošnje za poticanje rasta beskompromisna su oklada na ekonomsku revitalizaciju.

Hoće li Takaichi ostati zapamćena kao arhitektica novog japanskog čuda ili kao liderica koja je probila granice fiskalne izdržljivosti, znat ćemo vrlo brzo. Kako zaključuje Kristijan Kotarski, Japan je ušao u fazu u kojoj fiskalna disciplina više nije prioritet. Za Hrvatsku i ostatak EU-a to je jasan signal da era jeftinog kapitala i mirnog Pacifika definitivno pripada prošlosti.

Otvori Povratak