Autor	Objavljeno	Portal	Original
Siniša MalusSiniša Malus		Poslovni	Otvori

Kako je MOL postao regionalni gigant?

MOL Grupa postala je regionalni lider u naftnoj i plinskoj industriji kroz agresivnu strategiju preuzimanja, konsolidacije tržišta u Srednjoj i Istočnoj Europi te širenje istraživačkog portfelja, uključujući ključno preuzimanje udjela u Ini.

Kad danas pogledamo MOL, vidimo regionalnog energetskog lidera. Da bi stigli do tog zvjezdanog statusa, trebala su im nepuna tri i pol desetljeća.

Jer, kompanija je osnovana 1. listopada 1991. godine. Nastala je spajanjem nekoliko državnih naftnih i plinskih poduzeća nastalih iz bivšeg nacionalnog konglomerata OKGT. Prvu benzinsku postaju u Rumunjskoj otvorili su 1995. godine, a tek godinu kasnije proširili su se organski na Ukrajinu i Slovačku.

Prva ozbiljnija akvizicija dogodila se 1997. godine kad su preuzeli Amoco Oil Holding Company i njihovu maloprodajnu mrežu u Rumunjskoj. Godine 1999. MOL ulazi na tržište Pakistana, čime postaje operator naftnih polja izvan srednje Europe. Godine 2000. preuzeli su inicijalnih 36,2 posto udjela u Slovnaftu, da bi većinski udjel u toj kompaniji kupili 2003. godine.

U posljednjih 25 godina, MOL Grupa se transformirala iz mađarske nacionalne naftne tvrtke u vodeću međunarodnu integriranu energetsku kompaniju u Srednjoj i Istočnoj Europi. Razvoj je obilježen snažnom regionalnom ekspanzijom (preuzimanje INA-e, Slovnafta), modernizacijom rafinerija, diversifikacijom poslovanja prema petrokemiji i ulaganjima u obnovljive izvore energije, uz održavanje solidnih financijskih rezultata.

Vjerojatno ključni korak u regionalnom pozicioniranju bilo je preuzimanje Ine. U srpnju 2003. nakon javnog natječaja u kojemu su u uži izbor ušli mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosnjeft, koji je odustao od konačne ponude, koalicijska Vlada premijera Ivice Račana prodala je 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara.

Udvostručena ulaganja

U studenome 2006. u javnoj ponudi više od 44.000 građana kupilo je dionice Ine po cijeni od 1690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica Ine. Država je u javnoj ponudi prikupila oko 2,8 milijardi kuna, a dionice Ine uvrštene su na Zagrebačku i Londonsku burzu.

Godinu dana kasnije provedena je prodaja dionica Ine zaposlenicima te tvrtke u kojoj je oko 28.000 radnika kupilo otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 posto ukupnog broja dionica Ine.

U rujnu 2008. MOL je objavio dobrovoljnu ponudu za preuzimanje Ine po cijeni od 2800 kuna po dionici. MOL je pritom objavio kako povećanje udjela u Ini predstavlja ključni element njegove regionalne strategije rasta. Mjesec dana kasnije Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja odlučio je na javnoj ponudi prodati mađarskom MOL-u svih 7 posto dionica koje je imao Fond. Okončana je javna ponuda u kojoj je MOL kupio dodatnih 22,15 posto dionica Ine, čime je, zajedno s ranijih 25 posto plus jednu dionicu, stekao ukupno 47,15 posto Ininih dionica. Time je MOL postao najveći dioničar Ine, dok je Vlada ima 44,83 posto dionica.

I konačno u siječnju 2009. potpisane su izmjene Ugovora o međusobnim odnosima dioničara. Izmjenama je broj članova NO-a Ine povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri, a predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada. Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave. Novina u upravljanju su izvršni direktori, čiji se sastav određuje dogovorom unutar Uprave.

Ostavimo li po strani pravosudne bitke koje su uslijedile, podaci MOL-a govore dovoljno. Otkako je MOL postao dioničar Ine 2003. godine, pa sve do 2012. godine, tvrtka je više nego udvostručila svoja godišnja ulaganja. To je koristilo Ininim istraživačko-proizvodnim, rafinerijskim i distribucijskim poslovima te značajno poboljšalo Inine rezultate.

Prosječna godišnja vrijednost Ininih ulaganja u razdoblju 2003.-2012. porasla je više od 2,5 puta u usporedbi s razdobljem prije Inine privatizacije (1994.-2002.). Razvila se s prosječna vrijednost od oko 135 milijuna eura na preko 365 milijuna eura.

Između 2013. i 2018. Inina kapitalna ulaganja iznosila su milijardu i pol eura. Udvostručena ulaganja omogućena su stopom reinvestiranja od oko 80% Inine operativne dobiti (EBITDA) između 2003. i 2012., što je znatno više od prosjeka ulaganja od 50-55 posto kod drugih regionalno integriranih tvrtki u tom razdoblju.

Najveća pojedinačna investicija MOL-a u Inu svakako je modernizacija Rafinerije Rijeka. Riječ je o investiciji od gotovo 700 milijuna eura, koja predstavlja najveće pojedinačno ulaganje Ine u njenoj povijesti, na kojem su više od pola radova obavili domaći izvođači.

Projekt je obuhvatio izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka, modernizaciju postojećih postrojenja, izgradnju nove luke, silosa, zatvorenog transportnog sustava za koks te nove trafostanice, najveće u zemlji, koja će napajati novo postrojenje.

To je široki skup tehnoloških, logističkih i sigurnosnih rješenja koja zajedno čine cjelovitu transformaciju rafinerijskog kompleksa u jedno od tehnološki najnaprednijih postrojenja u regiji. Sadašnja završna faza testiranja prije puštanja u rad obuhvaća temeljite tehničke i sigurnosne provjere, ispitivanja sustava i sve postupke potrebne za ishođenje uporabne dozvole prije početka redovne komercijalne proizvodnje u punom kapacitetu, navode iz Ine.

Iz Ine su nedavno najavili kako će u fokusu i dalje biti sigurna opskrba Hrvatske i ključnih tržišta u regiji, kao što su Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Slovenija te da će novo postrojenje pridonijeti sigurnoj opskrbi i znatno smanjiti potrebe za uvozom derivata, uglavnom dizela, radi opskrbe regije, pogotovo za vrijeme turističke sezone.

Preuzimanje NIS-a

Uz to, u proizvodnom procesu više neće biti potrebe za uvozom vakuum plinskog ulja (VGO), koji je na europskom tržištu uglavnom ruskog porijekla, što smanjuje ovisnost o uvoznim sirovinama, povećavajući otpornost sustava.

Prerada sirove nafte povećat će se s nešto više od tri milijuna tona godišnje na oko četiri milijuna tona u 2027., kada novo postrojenje bude radilo punim kapacitetom, a proizvodnja dizela porast će do 400.000 tona na godinu.

Nova faza regionalnog utjecaja MOL-a odvija nam se pred očima upravo ovih dana, a konačni sporazum trebao bi biti sklopljen kroz dva mjeseca. Mađarski energetski div preuzet će 56 posto udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS) po cijeni između 900 milijuna i milijardu eura, izjavio je u ponedjeljak srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Američka administracija u međuvremenu je produžila posebnu operativnu dozvolu za NIS, koji je pod sankcijama zbog ruskog vlasništva.

Prije deset dana MOL je potpisao glavne odredbe obvezujućeg okvirnog sporazuma s ruskom tvrtkom Gazprom Neft o kupnji 56,15 posto udjela u NIS-u. Stranke planiraju potpisati konačni ugovor o kupnji do 31. ožujka ove godine.

Preuzimanje NIS-a donijelo je još jednu zanimljivost. “Glavni problem dioničara u NIS-u, barem onih od broja tri i niže, bila je nemogućnost uživanja u stvarnoj vrijednosti imovine kojom raspolažu. Ono što su sudionici burze godinama jadikovali, široj javnosti postalo je poznato u protekloj godini: najbolja domaća tvrtka vrijedi samo milijardu eura, zapravo isto kao i tijekom privatizacije 2008. godine, što je izazvalo veliku kontroverzu”, kaže glavni broker Momentum Securitiesa Nenad Gujaničić.

Stoga investitori u dionice NIS-a u proteklih 16 godina nisu ostvarili nikakvu kapitalnu dobit, već samo dividende (koje su, iskreno rečeno, u nekoliko navrata bile prilično izdašne). Promatrano u posljednjih 10 godina, dionice OMV-a i MOL-a rasle su tri puta brže, a čak ni rekordna dobit u 2022. od 800 milijuna eura nije donijela NIS-u puno veću procjenu.

“Netko će reći da to nije toliko važno, već da je važno da se u tvrtku ulaže, da se ona razvija. I zapravo, ta činjenica ukazuje na to da između dva najveća dioničara nije postojao pravi tržišni odnos, što je otvorilo prostor za brojne “kompromise”: nisku mineralnu rentu, fikuse u upravnim odborima s naše strane, nevoljku kupnju Petrokemije, prisilnu donaciju Vladi Srbije…Ti su odnosi kulminirali najvećom krizom za tvrtku od njezina osnutka – najveći manjinski dioničar ne samo da nije ništa pitao o tome, niti je razmatran kao mogući kupac većinskog paketa dionica u nekom scenariju, već je bio i potpuno lišen informacija o tijeku njegovog rješavanja”, kaže Gujaničić.

Mali dioničari bi izlaz mogli pronaći u ponudi za preuzimanje koju bi on morao provesti, ukazuje Gujaničić. Ako ne dođe do još jednog “kompromisa” koji nas je svih ovih godina toliko koštao, dodaje analitičar.

Ažuriranje strategije

MOL Grupa odobrila je 2021. dugoročnu strategiju SHAPE TOMORROW koju je ažurirala u ožujku 2024. godine. Cilj kompanije je učiniti regiju zelenijom, konkurentnijom i samodostatnom. MOL Grupa, kažu nam iz kompanije, osigurava pametnu tranziciju s rješenjima za budućnost – ulaganjem sredstava u daljnje jačanje sigurnosti opskrbe u regiji, stvaranjem vrijednosti iz otpada i oblikovanjem budućnosti mobilnosti kroz inovativne tehnologije. Ažurirana strategija stavlja veći naglasak na obnovljiva goriva, zeleni vodik, biometan i geotermalnu energiju. Do 2030. godine zelena ulaganja nadmašit će iznos od četiri milijarde dolara s ciljem postizanja ugljične neutralnosti do 2050. godine.

“Došlo je vrijeme da ponovno ažuriramo našu strategiju jer su ciljevi u pogledu održivosti postali ambiciozniji, dok je potražnja za fosilnim gorivima i dalje snažna. Ne vjerujemo u dogmatski pristup, već tražimo pametna rješenja. Idemo naprijed na trezven i pragmatičan način omogućujući tranziciju prema zelenoj energiji, a da istovremeno ne dovodimo u pitanje sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost naše kompanije i stvaranje vrijednosti za naše dioničare”, izjavio je Zsolt Hernádi, glavni izvršni direktor MOL Grupe.

Hernadi je prilikom ažuriranja strategije dodao da će uz tradicionalne poslovne aktivnosti, pomoću zelene energije kompaniju, a time i cijelu srednjoeuropsku regiju, učiniti održivijom, konkurentnijom i samodostatnom.

“Stvaramo vrijednost iz otpada, pokrećemo kružno gospodarstvo i dodatno jačamo sigurnost opskrbe. Nema sumnje da se energetska tranzicija mora provesti i da se moraju postići vrlo ambiciozni ciljevi koje je postavila Europska unija. To je u interesu svih nas. MOL Grupa, kao vodeća kompanija u srednjoeuropskoj industriji, čini sve što je u njezinoj moći kako bi ispunila te ciljeve i transformirala svoje poslovanje. No, jasno je da to ne možemo napraviti sami i ne bi bilo pošteno da se svi troškovi energetske tranzicije prenesu na industrijske tvrtke. Zajednički ciljevi mogu se postići samo uz potporu zajednice, pametnu regulaciju i suradnju na svim razinama”, poručio je Hernadi.

Djelatnost Rafinerija i marketinga nastavlja jačati svoje pozicije u preradi nafte u Europi, istovremeno se dinamično prilagođavajući promijenjenim potrebama mobilnosti i gospodarstva. Obnovljiva goriva otvaraju nove dimenzije u održivoj mobilnosti: ažurirana strategija usmjerena je na proizvodnju biometana i zelenog vodika, dok kružno gospodarstvo povećava doprinos biokomponenti i otpada u proizvodnji. S ciljem diversifikacije i odmaka od fosilnih goriva, MOL Grupa do 2030. godine planira uložiti milijardu dolara u integraciju otpada, recikliranje i projekte srednje razine u kemijskoj industriji.

Kompanija će svoju preradu nafte učiniti fleksibilnijom kako bi zadovoljila zahtjeve gospodarskog i regulatornog okruženja i dodatno ojačala sigurnost opskrbe u regiji. Do 2030. godine MOL Grupa također planira uložiti više od milijardu dolara u projekte koji omogućuju energetsku učinkovitost, povećanje udjela održivih goriva u svom portfelju i značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova u poslovanju. Kako bi postigli te ciljeve, povećat će upotrebu električne energije iz obnovljivih izvora u cijeloj MOL Grupi, a posebno u djelatnosti Rafinerija i marketinga.

Novi smjer razvoja

Djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina ima ključnu ulogu u financiranju transformacije na razini Grupe, a usporavanje prirodnog pada proizvodnje i dalje je prioritet. MOL Grupa će tijekom narednih pet godina zadržati proizvodnju na prosječnoj dnevnoj razini od najmanje 90.000 barela ekvivalenta nafte. Osim konvencionalne proizvodnje ugljikovodika, ova djelatnost jača i svoje ugljično neutralne projekte: kompanija gradi na svojim postojećim kompetencijama kako bi započela geotermalna istraživanja, pokreće pilot projekt proizvodnje litija i usredotočuje se na izgradnju skladišnih kapaciteta u području hvatanja i skladištenja ugljika. Istraživanje i proizvodnja nafte i plina također jača prekograničnu suradnju između MOL-a i Ine, optimizira svoju infrastrukturu i podupire sigurnost opskrbe u regiji kroz poboljšanja učinkovitosti i optimizaciju troškova. Također će se dodatno diversificirati međunarodni portfelj te uspostaviti strateška partnerstva.

Kompanija planira povećati udio negoriva na 65 posto svih transakcija do 2025. i na 85 posto do 2030. godine, a cilj joj je da program MOL MOVE dosegne 10 milijuna korisnika u regiji. MOL će nastaviti s transformacijom svojih maloprodajnih mjesta, uz daljnje širenje i jačanje gastro ponude. U skladu s potrebama tržišta, dodatno će razviti svoja rješenja za mobilnost, mrežu punionica za električna vozila te se pripremiti za povećanje broja vozila s vodikovim gorivim ćelijama.

Djelatnost Usluga kupcima nastoji dosegnuti iznos EBITDA-e od milijardu dolara godišnje do 2030. S obzirom na sve dosad postignuto, nemamo razloga sumnjati da će tako doista i biti…

Otvori Povratak