Autor	Objavljeno	Portal	Original
Siniša MalusSiniša Malus		Poslovni	Otvori

Kako spasiti najveće europsko gospodarstvo u sljedećih 10 godina?

Javni dug Njemačke od samo 62 posto BDP-a smatra se izvorom i ekonomskim spasom Europe, koja će u sljedećih deset godina stvoriti novi Marshallov plan povećanjem izdvajanja za obranu i sigurnost, kao i infrastrukturu, a to će biti najozbiljniji pokušaj “zatvaranja” inovacijskog jaza između SAD-a i Kine. Mnogi analitičari spremno će reći da je pred njemačkom ekonomijom odlučujuće desetljeće – nakon godina stagnacije očekuje se ubrzanje.

Velika očekivanja

Razlog je jasan. Tzv. fiskalna bazuka. Riječ je o velikoj promjeni fiskalnog pristupa od konzervativizma prema velikim javnim ulaganjima (infrastruktura, obrana) financiranim povećanim zaduživanjem, s ciljem revitalizacije gospodarstva, modernizacije i poticanja rasta nakon stagnacije.

Očekivanja su značajan gospodarski uspon, povećani potencijal njemačkog BDP-a (za 1,5% do 2030.), pozitivno prelijevanje na Europu, veći prinosi obveznica zbog veće ponude i prilike za tehnološki/građevinski sektor, ali to također znači i veće razine duga. Fiskalna bazuka je višegodišnja obveza jer će dodatni novac biti dostupan tijekom sljedećih 12 godina. Međutim, precizne iznose sredstava i rasporede isplata, među ostalim detaljima, Bundestag mora svake godine odobriti jednostavnom većinom. Tehnički, sredstva se upravljaju putem ekonomskog plana, koji je priložen godišnjem Zakonu o saveznom proračunu.

Njemačka bi se vlada mogla zadužiti nešto manje od dvije tisuće milijardi eura u sljedećem desetljeću bez opasnosti od štetnog rasta, prema analizi Financial Timesa o anketi ekonomista eurozone koja podržava fiskalnu bazuku kancelara Friedricha Merza. Anketa ekonomista provedena prije nekoliko mjeseci procjenjuje da bi najveće europsko gospodarstvo moglo povećati svoje fiskalno opterećenje sa sadašnje razine od 63 posto na 86 posto BDP-a u sljedećem desetljeću bez negativnih posljedica. Odgovori 28 ekonomista impliciraju fiskalni prostor od 1,9 bilijuna eura.

“Njemačka ima veliki fiskalni kapacitet”, rekao je Marcello Messori, profesor na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci, dodajući da bi se prostor za stvaranje većeg duga trebao iskoristiti za guranje njemačkog i šireg europskog gospodarstva prema “sektorima visoke tehnologije i učinkovitoj zelenoj tranziciji”.

Tehnološka zamka osrednjosti

Izračuni Financial Timesa od 1,9 bilijuna eura u fiskalnom prostoru pretpostavljaju da će se njemački nominalni BDP povećati za dva posto godišnje – sa 4,3 bilijuna eura na 5,4 bilijuna eura do 2035. Ta će procjena vjerojatno biti konzervativna, s obzirom na to da ne uzima u obzir nikakav stvarni rast BDP-a, ako inflacija bude usklađena s ciljem Europske središnje banke od dva posto. Lorenzo Codogno, osnivač i glavni ekonomist LC Macro Advisorsa, rekao je da je “pravi problem” Njemačke njezin model koji je prevladavao u posljednjih 20 godina i kojim su dominirale “sofisticirane, ali stare industrije”. Njemačka je također trebala “vodeće, inovativne tvrtke”, rekao je.

“Njemačke su industrije zapele u tehnološkoj zamci osrednjosti” i zemlja je morala “modernizirati” svoju proizvodnju, rekao je Antti Alaja, ekonomist u Finskom centru za novu ekonomsku analizu. Jedna od složenosti u uvođenju fiskalne bazuke je decentralizirano upravljanje Njemačke. Njemačka je federalna država s odgovornostima za potrošnju koje dijele središnja vlada, 16 saveznih država i oko 11 tisuća općina. Dok su obrambeni izdaci isključivo centralizirani zadatak vlade u Berlinu, javna ulaganja su zajednički napor – sve razine uprave igraju ulogu u infrastrukturi. Zapravo, glavnina svakodnevne javne infrastrukture upravlja se na subnacionalnoj razini. Više od polovice njemačke javne fiksne imovine, poput zgrada, cesta i komunalnih usluga, pripada općinama, otprilike četvrtina saveznoj vladi, a ostatak saveznim državama.

To znači da se, iako Berlin prikuplja sredstva, često oslanja na lokalne vlasti za planiranje i provedbu projekata na terenu. Stoga je 100 milijardi eura dodijeljenih saveznim državama i općinama ključan dio ovog plana. Ta će se sredstva usmjeravati od središnje vlade prema saveznim državama, koje će zauzvrat veliki dio proslijediti svojim općinama. Raspodjela novca među 16 država slijedi poznati “Königsteiner Schlüssel”, formulu koja se otprilike temelji na poreznim prihodima i udjelu stanovništva.

Na primjer, Hessen bi, s populacijom od oko šest milijuna, trebao primiti oko 7,5 milijardi eura tijekom 12-godišnjeg razdoblja, dok će naseljenije države poput Sjeverne Rajne-Vestfalije dobiti više od 20 milijardi eura. Svaka savezna državna vlada trenutačno utvrđuje koliko će proslijediti svojim općinama. U Berlinu se vodila rasprava o obveznom dodjeljivanju najmanje 60 posto sredstava lokalnoj razini. Iako je ta specifična kvota izbačena iz konačnog zakona, politički pritisak i dalje postoji: mnogi državni čelnici javno su se obvezali dati lavovski dio svojim gradovima i županijama. Cilj je jasan: novac bi trebao stići do lokalnih zajednica, gdje obnova infrastrukture već godinama kasni.

Zaostajanje u ulaganjima u Njemačkoj doista je najakutnije u općinama. U posljednjih 20 godina mnoge lokalne samouprave bore se s ograničenim financijama, što dovodi do kroničnog nedovoljnog ulaganja. Zapravo, neto ulaganja općina negativna su svake godine od 2002. Drugim riječima, ulagale su manje u novu imovinu nego što je amortizacija njihove postojeće imovine. Tijekom posljednjih 20-ak godina to nedovoljno ulaganje iznosilo je kumulativno 90 milijardi eura, što bi bilo više od 60 do 70 milijardi eura koje će općine vjerojatno dobiti u sljedećih 12 godina. Drugim riječima, jaz u kvaliteti lokalne infrastrukture vjerojatno će ostati unatoč fiskalnoj snazi, osim ako središnja vlada ili savezne države ne dodijele još veća sredstva općinama.

Izazovi provedbe svode se na pitanje svih pitanja: hoće li golem uloženi novac polučiti željene rezultate? S fiskalnom moći ugrađenom u zakonodavstvo, veliko pitanje sada je provedba. Investitori i ekonomisti pomno prate hoće li Njemačka moći prevladati prepreke u provedbi. U nastavku raspravljamo o glavnim izazovima i izgledima za infrastrukturu i obranu.

Birokracija i infrastruktura

Njemački infrastrukturni poticaj suočava se s dvostrukim izazovom: s jedne strane, postoji golema potreba za ulaganjima, ali s druge, ima ograničen kapacitet za brzu provedbu projekata. Godine strogog proračuna i složenih propisa ostavile su agencije za planiranje i građevinsku industriju nepripremljenima za naglo povećanje aktivnosti.

S jedne strane – tu su administrativna uska grla. Povijesno gledano, veliki projekti u Njemačkoj obično su trajali dugo, često više od deset godina od planiranja do završetka za autoceste i do 20 godina za nove željezničke pruge, uglavnom zbog dugotrajnih postupaka planiranja i odobravanja. Vlada je priznala da je “velika poluga” za brže uvođenje infrastrukture pojednostavljenje tih procesa i planira provesti ono što naziva “infrastrukturnim turbo” kako bi smanjila birokraciju i smanjila pravna kašnjenja. Također potiče digitalizaciju procesa odobravanja kako bi ubrzala stvari i istražuje načine za konsolidaciju odgovornosti kako bi manje agencija trebalo odobravati projekte. Iako bi ove reforme mogle značajno skratiti vrijeme realizacije projekata, trebat će vremena da se provedu i urode plodom.

S druge strane – izazov je i kapacitet građevinske industrije. Još jedna briga je može li građevinski sektor podnijeti nagli porast javnih projekata. Pozitivno je to što je posljednji pad u stambenoj industriji oslobodio resurse i mogao bi pružiti određeno olakšanje. U posljednjih 12 mjeseci iskorištenost kapaciteta u zgradarstvu bila je u prosjeku oko 60 posto, u usporedbi s 80 posto prije nekoliko godina. Stoga neki izvođači imaju prostora za preuzimanje poslova javne infrastrukture i mogli bi povećati aktivnost bez neposrednih uskih grla. Međutim, to se može brzo promijeniti jer postoje znakovi da tržište stambenih nekretnina doseže dno i počinje se oporavljati.

Nadalje, iskorištenost kapaciteta u drugim podsektorima, poput građevinarstva, smanjila se manje značajno u posljednje dvije ili tri godine. Povećanje produktivnosti u građevinarstvu, koje je stagniralo u posljednjih deset do 15 godina, moglo bi osloboditi dodatna sredstva za javne radove. Stručnjaci sugeriraju da se to može postići većom upotrebom digitalnih alata u planiranju i modularnih pristupa poput prefabrikacije i standardizacije za izgradnju škola ili mostova. Zemlje poput Nizozemske uspjele su znatno poboljšati produktivnost prihvaćanjem tih metoda.

Neki projekti ipak su već u fazi visokog stupnja razvijenosti, što daje razloga za optimizam. Ohrabrujuće je da postoje neki projekti “spremni za početak” koji se sada mogu ubrzati. Na primjer, postoje planovi za ubrzanje kritičnih projekata proširenja autocesta i obnove željezničkih koridora. Vladina nova inicijativa “Deutschlandnetz” uvodi tisuće brzih punionica za električna vozila diljem zemlje.

Obrambeni sektor u fazi uzleta

Na obrambenoj strani bazuke izazov je jednako velik. Njemačka pokušava brzo ojačati svoje oružane snage nakon desetljeća nedovoljnog financiranja i to učiniti na način koji također koristi njezinu gospodarstvu. Međutim, dodatni kapaciteti u obrambenom sektoru ne mogu se izgraditi preko noći. No, i tu postoji nekoliko izazova. Njemačka obrambena industrijska baza relativno je mala jer desetljeća niske vojne potrošnje znače da su proizvodne linije ograničene. Sigurnosna i obrambena industrija ostvarila je gotovo 50 milijardi eura prihoda u 2024. godini, ili otprilike jedan posto BDP-a. Struktura industrije je fragmentirana. Iako Njemačka ima nekoliko velikih igrača, velik dio proizvodnje dolazi od “dugog repa” od više od 1300 srednje velikih dobavljača. Ova snaga “Mittelstanda” znači da su njemačke sposobnosti često skrivene unutar gotovih proizvoda drugih zemalja.

Međutim, to također znači da je skaliranje proizvodnje složeno jer zahtijeva stotine specijaliziranih dobavljača da se prošire zajedno. Vladin izazov je osigurati dugoročnu sigurnost kako bi tim tvrtkama dao povjerenje za ulaganje u nove tvornice, obuku radnika te istraživanje i razvoj. Ohrabrujuće je da nova politika čini upravo to jamčeći znatno veću razinu obrambene potrošnje u doglednoj budućnosti. Znakovito je da je gotovo 45 posto njemačkih obrambenih tvrtki u nedavnoj anketi izjavilo da će njihov očekivani poslovni fokus u sljedećih deset godina biti Njemačka. U 2014. godini manje od deset posto ih je to reklo, dok je 60 posto izjavilo da će vjerojatno dominirati poslovanje iz ostatka svijeta. Naravno, postojat će napetosti između brzine isporuke i nastojanja da se sadržaj proizvodi u zemlji.

Udruživanje sa saveznicima

Kupnja etabliranih vojnih sustava iz SAD-a ili drugih zemalja može brže popuniti praznine u sposobnostima, ali znači da novac odlazi iz zemlje. Snalaženje u tome bit će ključno jer kreatori politike nastoje uravnotežiti popunjavanje hitnih praznina u vojnim sposobnostima, čak i putem uvoza, s izgradnjom domaće proizvodnje u srednjoročnom razdoblju. Udruživanje industrijskih resursa s europskim saveznicima, ulaganje u europske projekte i provođenje zajedničkih programa nabave također će biti ključno. Preusmjeravanje industrije i radnika s automobila na oružje također je jedan od izazova. Jedna pozitivna strana za postizanje obrambenih ciljeva bez oslanjanja isključivo na uvoz je nedavni poticaj iskorištavanju dijelova njemačke automobilske industrije, koja se bori, kao izvora kapaciteta za obrambenu proizvodnju. Neke su tvrtke već počele prenamjenjivati ​​neaktivne pogone i prekvalificirati radnike.

Međutim, neka uska grla i dalje postoje, poput potrebe za sigurnosnom provjerom za radnike koji prelaze na obrambene poslove i različitih zahtjeva za vještinama. Stoga su programi obuke ključni, moguće podržani vladinim mjerama, kao što se nedavno razmatralo. Ukratko, iako Njemačka ima uspavane proizvodne kapacitete i talente koji se mogu prenamijeniti, ova “Zeitenwende” (prekretnica) u industriji tek počinje. Njemački proces nabave u obrambenoj industriji poznat je po sporosti i birokraciji. Vlada je to priznala i počela smanjivati ​​birokraciju. Već 2022. godine, kao dio početnog obrambenog fonda od 100 milijardi eura, Bundestag je donio Zakon o ubrzanju nabave kojim su pojednostavljena pravila ugovaranja. Zakon omogućuje podnošenje većih kombiniranih ponuda, umjesto da se narudžbe dijele na mnogo malih lotova za mala i srednja poduzeća te ograničava…

Ukratko, izgledi za obrambenu komponentu bazuke su mješavina hitnosti i strpljenja. U sljedećih nekoliko godina vidjet ćemo daljnje poraste narudžbi za obrambenu nabavu. Neke od narudžbi manjeg obujma vjerojatno će se brzo pretvoriti u isporuke, pružajući ekonomski poticaj. Međutim, za velike artikle poput borbenih zrakoplova i ratnih brodova trebat će dulje vrijeme i dalje će zahtijevati uključivanje stranih dobavljača, što znači da će utjecaj na domaći BDP u početku biti prigušen. Međutim, kako domaća industrija širi kapacitete, uz podršku preraspodjele iz automatske u obrambenu i sigurnosti vladinih ugovora, trebali bismo vidjeti veći domaći utjecaj u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju…

Njemačka fiskalna bazuka hrabra je oklada na budućnost. To je oklada da ogromna javna ulaganja mogu pomladiti gospodarstvo i ojačati europsku sigurnost. Krajem 2025. godine postavljeni su temelji: zakonske promjene stupile su na snagu, instrumenti financiranja uglavnom su uspostavljeni, a provedba se ubrzava. Izgledi su obećavajući, ali ovise o provedbi. U nadolazećim godinama saznat ćemo može li Njemačka prevladati paralizu planiranja i ekonomsku stagnaciju. Prvi znakovi upućuju na to da je hitnost “Zeitenwendea” doista uzdrmala stvari, uz značajne napore za smanjenje birokracije, ubrzanje nabave i postizanje nesmetane suradnje između saveznih i lokalnih vlasti. Analitičari UniCredita navode da će se pozitivan utjecaj bazuke postupno razvijati od 2026. nadalje, ubrzavajući se u sljedećim godinama.

Usvojeni fiskalni paketi s pravom se mogu opisati kao prekretnice za njemačko gospodarstvo. Njemačka koristi svoj veći financijski manevarski prostor u usporedbi s drugim europskim zemljama kako bi ciljano ulagala u budući potencijal rasta. To bi trebalo znatno ubrzati gospodarski rast u srednjoročnom razdoblju i pomoći da se konačno riješimo nimbusa “bolesnika” Europe.

Sekundarni učinci

Međutim, unatoč ovom pozitivnom poticaju, još uvijek postoje znatne neizvjesnosti, kao što smo u ovom tekstu i naveli. Posebno su nedefinirani razdoblje i sektorska raspodjela sredstava – osobito u području infrastrukture. Mnoge dionice su već prošle revalorizaciju, što je tvrtkama dalo znatne prethodne pohvale. Međutim, ovi dobici cijena moraju biti potkrijepljeni poboljšanjima poslovnih rezultata u budućnosti.

Za investitore to znači da je potreban diferenciran pogled jer ne odražava svaki rast cijena održivi potencijal profita. Posebno je teško predvidjeti sekundarne učinke i oni kriju potencijal za razočaranje. Ipak, fiskalna inicijativa šalje važan signal za prekid nedavnog negativnog raspoloženja prema njemačkim dionicama i privlačenje stranih investitora natrag u njemačke sekundarne dionice. Nakon tri godine lošijih rezultata, čvor za njemačka mala i srednja poduzeća konačno bi se mogao rasplesti…

Otvori Povratak