| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Daniel ČečavacDaniel Čečavac | Poslovni | Otvori |
Prošli tjedan svijet arhitekture napustio je jedan od onih “najvećih”. Kanadsko američki arhitekt Frank Gehry, najpoznatiji po korištenju nekonvencionalnim formama i materijalima. Gehry je bio čista avangarda i eksperimentalist. Nakon završetka arhitektonskog studija na University of Southern California 1954. godine, upisuje Harvard Graduate School of Design kako bi studirao urbanističko planiranje.
Međutim, brzo napušta Harvard i vraća se u Los Angeles gdje radi za Gruen Associates. Nakon povratka iz Pariza, 1962. godine i dizajnerske pozicije specijalizirane za trgovačke centre, Gehry osniva vlastitu tvrtku i odmiče od tradicionalnih arhitektonskih principa simetrije, koristeći nekonvencionalne geometrijske oblike te nepotpune materijale – stil koji je danas poznatiji kao dekonstruktivizam. Početkom 70-ih, nacionalnu pažnju privlači sa svojom linijom namještaja Easy Edges za koju koristi materijale poput valovitog kartona i vlaknatice.
Međutim, Gehryjev rad tek biva zamijećen rekonstrukcijom njegove vlastite kuće u Santa Monici, točnije bungalova kojeg je kupio 1978. godine. Koristeći metalni eksterijer, šperploče, angularne izbočine i neprilagođene prozore, Gehry je stvorio fragmentiranu i slojevitu estetiku te svoj dom učinio istovremeno kaotičnim i harmoničnim. Njegova rezidencija postavila je ton za njegove buduće radove i obasjala njegov pristup arhitekturi kao umjetničkoj formi, prioritizirajući eksperimentiranje, inovaciju i domišljatost.
1989. godine u 60 godini života, biva nagrađen Pritzker arhitektonskim priznanjem za životno djelo. No Frank Gehry tek će ostaviti svoje najvrjednije nasljedstvo. Tijekom 90-ih Gehryjevi radovi evoluiraju u vrlo kompleksne krivolinijske forme. Kombinacijom ručnih nacrta i kompjuterskih programa, Gehry je bio u mogućnosti osmisliti takve avangardne forme te ih implementirati u stvarnost. Drugi arhitekti izbjegavali su prvenstveno 3D modeliranje zbog kompleksnosti i visokih troškova.
Jedno od njegovih najpoznatijih djela u kojima razotkriva svoju maštu je Guggenheim muzej u Bilbau kojeg je sagradio 1997. godine. Kreirao ga je koristeći materijale poput titanium ploha, vapnenaca i stakla. Muzej je postao instantan uspjeh i moderno “čudo”, koji je preporodio grad Bilbao unaprijedivši turizam i lokalnu ekonomiju. Čak su i drugi gradovi pokušali replicirati takav uspjeh pod takozvanim “Bilbao efekt” primjerom, gdje je investicija u odvažnu umjetnost rezultirala revitalizacijom posrnule ekonomije.
Gehry je dalje nastavio nizati svoja “čudesa”, poput: Walt Disney koncertne dvorane u Los Angelesu 2003. godine, čija metalna konstrukcija podsjeća na brodska jedra, zatim Marqués de Riscal hotela u španjolskoj vinskoj regiji Rioja 2006. godine, s upečatljivim valovitim metalnim plohama u boji te La Ruvo neurološke klinike u Las Vegasu 2010. godine, čiji dizajn aludira na dihotomiju klasične lijeve i desne strane mozga.
Frank Gehry svojevremeno je izjavio: “Tražio sam način za izraziti kretanje”. Njegov stil svojevremeno se smatrao nedovršenim, čak grubim i sirovim. No Gehry je arhitekturu smatrao kao skulpturu, stoga je i njegov pristup bio nastrojen više umjetnički nego arhitektonski. Težio je širokom dijapazonu stilskih tendencija i pokreta.
U svakom njegovom djelu može se pronaći element dekonstruktivizma, kaosa i ljepote. Promatrajući njegova djela, prolaznik si postavlja pregršt pitanja. Jeli ovo nedovršeno? Radi li se o grešci? Što se ovdje zbiva? S druge strane, Gehryjeve kreacije su prije svega zabavne, domišljate i skulptoloroški uzbudljive. Njegovi objekti predstavljaju kontrastne efekte kolaža prostora i materije.