| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Piše:Goran VojkovićJučer | Index | Otvori |
NISAM mislio da ću ovdje morati braniti HDZ-ova ministra, ali kada čovjek kaže da hrvatski sudovi ne rade svoj posao, a Udruga hrvatskih sudaca skoči na njega kao da im je opsovao familiju, onda treba reći: ovaj put ministar ima pravo. Pa makar bio i HDZ-ovac, Davor Božinović.
Na sudovima imamo neradnika. Džabalebaroša. Previše se postupaka vuče godinama da bi se sve moglo svesti na poneku iznimku i nesretan raspored zvijezda. A onda, kad netko na to skrene pažnju, suci se preko svoje udruge postavljaju kao uvrijeđena mlada.
"Sudovi neće prihvatiti da ih se bez cjelovitih činjenica unaprijed proglašava odgovornima za propuste sustava u čijem funkcioniranju sudjeluju i druge institucije", kažu iz Udruge hrvatskih sudaca.
Dragi suci, radite javni posao za javnu plaću, a građani imaju pravo kritizirati vaš rad, pa i oštro, neugodno i pretjerano. Ako se nekome od sudaca to ne sviđa, može institucijama, poreznim obveznicima i ministru pokazati srednji prst, onako kako to rade nogometni navijači, dati otkaz i uhvatiti se posla gdje mu plaća ne dolazi od tih istih građana.
U međuvremenu je stigao i ministrov odgovor na priopćenje Udruge hrvatskih sudaca, s podacima iz policijskih evidencija: od 14 osoba prijavljenih zbog nacističkog divljanja u Splitu, njih 11 ranije je prijavljivano za ukupno 94 kaznena djela i 273 prekršaja.
Jedna od njih sama ima prijave za 30 kaznenih djela i 11 prekršaja, među kojima su djela povezana s drogom, nasiljem i oružjem. Prema ministrovim podacima, za 94 evidentirana kaznena djela dosad je u pet slučajeva donesena sudska odluka: tri uvjetne osude, jedna novčana kazna i jedna zatvorska kazna od 11 mjeseci. Stavimo prekršaje sa strane. Devedeset četiri kaznena djela za koja su podnesene prijave, a pet evidentiranih sudskih odluka. Prijava, naravno, nije dokaz krivnje. Ali javnost ima pravo znati koliko je prijava odbačeno, koliko je predmeta stiglo sudovima i gdje su ostali zapeli.
Godinama gledamo isti obrazac: dečki i cure u plavom na ulici privode, pišu prijave i riskiraju da dobiju bocu u glavu, a onda predmet stigne na sud i tamo umre. Mirno, u fasciklu, bez uznemiravanja nadležnog suca. A što bi onda javnost trebala zamišljati nego cappuccino na Rivi, čvrsta pjena, tamne naočale i stav: "Pomalo, ja san sudac."
Policajcu noćna smjena, građaninu čekanje, sucu plaća koju većina Hrvata može samo sanjati. A tko pita za rezultat rada koji se plaća javnim novcem, taj ugrožava povjerenje u pravosuđe. Kao rođeni Splićanin mogu samo reći: lipo ste to vi posložili!
Udruga hrvatskih sudaca pita na temelju kojih podataka ministar zaključuje da bi pravodobno odlučivanje spriječilo konkretne nove izgrede. Za početak, gospodo, otvorite članak 41. Kaznenog zakona. Među svrhama kažnjavanja izrijekom se navodi utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela. Isto za prekršaje propisuje članak 32. Prekršajnog zakona. To se zove specijalna i generalna prevencija. Piše i u knjigama iz kojih ste učili kazneno pravo. A ne treba čovjeku pet godina studija da shvati kako kazna na koju se čeka godinama gubi na preventivnom učinku. To će vam objasniti i seljak pod Velebitom, jer za zdrav razum ne treba i formalna diploma.
Naravno da nitko ne može jamčiti kako bi određena presuda spriječila određeni izgred. Ali što ste time dokazali? Znate li kakav učinak vaš nerad ima na ulicama Splita ili Zagreba, svejedno? Nakon prve prijave lik se možda i zabrinuo. Nakon tridesete možda se zabrine jedino ako mu policija pokvari planove za večeru.
Na ulici vam, gospodo fini i školovani suci, nema filozofija. Lokalnog redikula policija privede i prijavi, a sudskog epiloga godinama nema. On opet napravi nered, policija opet napiše prijavu, a ekipa plati piće jer je opet "zajeba sistem".
Lako je zamisliti lokalni kafić. "Piši, bogati, imam ih doma cili fascikl", kaže lik policajcu koji mu donosi poziv za ročište u sedmom predmetu koji nije došao ni do nepravomoćne presude. Postali su njih dvojica i neka vrsta poznanika. Policajac pita kako je stara mater, koja mu je upravo na vratima stana objasnila u kojem će kafiću naći sina. Ovaj kaže da je dobro, pa dobaci: "Aj, nemoj me večeras zaustavljat ako popijen koju više. Dosta si mi za danas napisa." Ekipa naruči i drugu rundu. Pa naruče i treću.
Tako redikul postaje lokalni baja. Drugi vide da mu se ništa ne događa, a građani se sklanjaju i pitaju postoji li u ovoj državi itko tko će ga zaustaviti. Tu se gubi povjerenje u pravosuđe, gospodo suci.
Pa onda u konačnici dobijemo nacističko divljanje po Splitu. Jer, što je to, samo još jedan papir gdje će počinitelja policajac loviti po birtiji.
Pisao sam već o Kristijanu Aleksiću: ilegalno oružje pronađeno je čovjeku koji je već odslužio zatvorsku kaznu zbog ubojstva, a šibenski sud u tome nije prepoznao hitnost pa preko dvije godine nije održao ni prvo ročište. Gospodo suci, ako vam osuđeni ubojica koji se ponovno naoružava nije razlog za hitno postupanje, koji je? Da je postupak pravodobno dovršen osuđujućom presudom i kazna izvršena, možda bi u vrijeme novog ubojstva bio iza rešetaka, a jedan mladić danas živ.
UHS iznosi i podatke o opterećenosti prekršajnih sudova. Općinski prekršajni sud u Splitu, navode, ima više od 14.000 neriješenih predmeta, a na njemu rade samo 22 suca. Istodobno je na tom sudu ove godine već riješeno više od 14.000 predmeta.
Evo, subota je, rade li ti suci prekovremeno na rješavanju zaostataka? Radi policija, rade trgovine, rade čak i fakulteti. Ako rade i suci, a ni tako ne stižu, javno recite koliko ljudi nedostaje, što ste tražili i tko vam to nije osigurao.
Ako sudovi ne mogu pravodobno štititi građane, onda jasno recite: ugroženo je funkcioniranje pravne države. Zatražite sastanak s Andrejem Plenkovićem, magistrom pravnih znanosti, i Zoranom Milanovićem, diplomiranim pravnikom, pa im to recite u facu. Obojica imaju dovoljno pravnog obrazovanja da razumiju posljedice. Jedan vodi Vladu koja mora osigurati uvjete za funkcioniranje pravosuđa, drugi ima predsjedničku govornicu s koje može upozoriti da je sustav ugrožen.
Predočite im što ste tražili, kada ste tražili i što vam nije omogućeno. Ako vas ignoriraju, izađite pred javnost i objavite sve. Vi ste suci, nositelji državne vlasti, pa valjda možete pokazati zube i kada treba izboriti uvjete za zaštitu građana. Tada ćemo vas podržati. I mi koji vas danas najžešće kritiziramo.
Ako odlučnost pokazujete samo u obrani od kritike, onda se nemojte čuditi kada vas građani nazovu džabalebarošima. Tražili ste podatke, ministar ih je iznio. Sada čekamo vaš odgovor. O sudbini prijava, gospodo. Vaše povrijeđene osjećaje već smo obradili. Sada da vidimo što ste radili.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala