Autor	Objavljeno	Portal	Original
Piše:Hrvoje MarjanovićJučer		Index	Otvori

Večeras nastupaju u Tvornici: "U Hrvatskoj se ne isplati biti beskompromisan"

OD SREDNJOŠKOLSKIH dana i prvih uličnih svirki s JeboTon kolektivom pa sve do statusa jednog od najintrigantnijih i najnepredvidljivijih bendova na regionalnoj sceni, Porto Morto uspio je ono što mnogima zvuči kao nemoguća misija - ostati dosljedan sebi

OD SREDNJOŠKOLSKIH dana i prvih uličnih svirki s JeboTon kolektivom pa sve do statusa jednog od najintrigantnijih i najnepredvidljivijih bendova na regionalnoj sceni, Porto Morto uspio je ono što mnogima zvuči kao nemoguća misija - ostati dosljedan sebi.

Iako ih domaći kritičari u nedostatku novijih referenci uporno krste "Haustorima 21. stoljeća", a glazbena industrija nagrađuje Porinima, ovaj zagrebački bend gura svoju priču ne obazirući se na očekivanja, streaming algoritme i imperativ hiperprodukcije.

Nakon tri i pol godine studijske inkubacije, preispitivanja vlastitih temelja i onog specifičnog, kaotičnog kreativnog procesa u kojem se filteri i kompromisi rađaju "u žaru borbe", pred publiku su bacili svoj novi, opsežni materijal "Minimum". 

Uoči velikog promotivnog koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture koji se održava upravo večeras, 17. listopada, s bendom smo popričali o izazovima prenošenja te kompleksne prile iz (ne)savršenih uvjeta studija na pozornicu, utjecaju umjetne inteligencije na smisao umjetnosti, rastu IDEM-a i cijele scene, te onom neizbježnom pitanju - isplati li se uopće u današnjoj glazbenoj industriji biti avangardan i beskompromisan ili će jahte ipak morati pričekati neka druga vremena i malo "cajkaškiji" zvuk?

Od 16. gimnazije i prve ulične svirke s JeboTonom do danas, jeste li i dalje isti oni ulični svirači samo s boljom opremom ili je to danas neki potpuno drugi entitet?

Od gimnazije i prvih uličnih svirki s jeboTonom do danas smo ista škvadra, više manje s istim instrumentima odonda.

Žanrovski šarate i prošli ste sve. Vjerujete li da u 2026. godini uopće postoji koncept "glazbenog žanra", ili su žanrovi postali samo palete boja koje uzimate s police ovisno o atmosferi koju želite kreirati?

Uopće je zanimljivo pitanje na koji je način slušatelj danas konzumira muziku u odnosu na neko razdoblje "prije", na koje se referirate. U nekom razdoblju prije interneta slušatelj je konzumirajući pop pjesmu uz nužno upijanje "novih zvukova" upijao u prvom planu njen izvanmuzički sadržaj kao što je tekst pjesme npr., obrazujući se zapravo o cjelokupnom jeziku ili svjetonazoru artista, koji bi zato postajali trendovi, pa čak i ikone.

Današnja hiperproduktivnost muzike (pogotovo od pojave AI-a), stavlja isti taj format pop pjesme u malo drukčiji kontekst, oduzimajući mu pri tom cijelu jednu i više perspektiva koje dubinski nudi, a ostavljajući joj samo onaj najpovršinskiji sloj koji je često isključivo estetski.

Smatrate li da je ta žanrovska polivalentnost rezultat činjenice da su streaming servisi većinu slušatelja pretvorile u ekipu koja sluša sve i ništa zapravo?

U našem slučaju ne bi rekli da je to slučaj jer eksperimentiramo i ne ograničujemo se žanrovski još od prije nego što je streaming postojao.

Je li strah od kolotečine zapravo glavni motor, ali i potencijalno najveći teret vašeg kreativnog procesa?A budući da vas je puno i svi imate bogato glazbeno znanje i iskustvo, kako točno izgleda proces kompromisa i filtriranja ideja u studiju, a da kreativni proces ne završi u kaosu ili svađi?

Kreativni proces kao takav je vjerojatno jedan od "najsvetijih" rituala koji ljudski duh poznaje stoga sam po sebi stoji u dijametralnoj suprotnosti s bilo kakvom stagnacijom.

Sam proces kreacije je kaotičan, pogotovo ako nastojite da vam "antene" ostanu nezagađene tako da često tzv nesuglasice koje ponekad međusobno proživljavamo unutar benda nekome izvana mogu nalikovati na svađu međutim mi to sve svrstavamo pod kategoriju "u žaru borbe", s obzirom na to da smo unaprijed svjesni toga da uvijek iznova istražujemo. Drugim riječima, okosnica našeg zajedničkog stvaralaštva i uopće djelovanja je imanje međusobnog povjerenja.

Hajdemo "Minimum" svesti na minimum. Kako biste ga kvalitetno predstavili nekom u jednoj rečenici, a da u toj rečenici objasnite temeljnu ideju albuma?

"Čekaj malo, što je to uopće minimum?"- ako bi morali izbor svesti na jednu misao, to bi ona bila...

Na "Minimumu" ste okupili baš eklektično društvance, od Caneta i Davorina Bogovića do Hiljsona Mandele i Bojane Vunturišević. Postoji li neka priča iza ovog međugeneracijskog i interregionalnog poteza?

Zajednički nazivnik svih navedenih je da su u prvom planu autori, a uz to, oni su naši heroji, svatko iz svojeg razloga pa kako postoji potreba umjetnika da kroz svoj rad "spreada the word" to smo negdje i mi imali na umu... Gosti i sve muzičke i vanmuzičke reference na Minimumu (a i ostalim albumima) su svojevrsni hommagei ljudima s kojima vjerujemo da dijelimo iste ili slične sudbine.

Kakav je proces rada s izvođačima s jakim autorskim potpisom i je li teško izbjeći to da vam ne "preuzmu" pjesmu već da rezultat bude taj savršen balans?

U našim slučajevima svi su beskompromisno pristali sudjelovati u našim "skicama" i izgradili smo navedeno povjerenje s našim gostima i, mislimo, ostvarili solidan i primjeren balans između naših autorstava.

Album ste stvarali i brusili pune tri i pol godine. U vremenu kada izvođači izbacuju singlove svaki mjesec, smatrate li to razdoblje komercijalnim rizikom ili isključivo nužnim inkubacijskim procesom za ono što želite?

Možda bi se moglo reći da smo više radili na međuljudskim konekcijama unutar grupe i traženju smjera daljnjeg kretanja nego isključivo na albumu; istraživali uopće čime se mi to bavimo i zašto, te gdje je taj famozni minimum, gdje se sakrio...

I dalje vjerujemo da smo u prvom planu bend koji izvodi vlastitu muziku i shvatili smo da nam je u prvom planu i dalje najbitnije da mi vjerujemo u nešto što plasiramo pred publiku, kako joj se ne bi morali dodvoravati, a mogli ostati vjerodostojni sebi.

Pitanje o AI-ju u glazbi je postalo nezaobilazno koliko i dosadno. Vi ste AI alate opisali kao nešto što nije ni "nužno ni suvišno". Kako uopće vidite razvoj tih alata s obzirom na situaciju koja se iz dana u dan drastično mijenja?

AI je svakako ogroman skok u tehnološkom razvoju, nema sumnje, i sigurno (a još danas sutra saznat ćemo sve o tom) će promijeniti tektoniku cjelokupnog društvenog uređenja civilizacijski gledano. Međutim, stigao jednom i fotoaparat, a kad tamo 150 godina kasnije u kojeg 2026. godini i dalje postoje slikari, samo se smisao i uloga slika promijenila, društveno gledano; medij (kao i umjetnik) mora naći funkciju samom sebi u društvu tako da je nužno morao odgovoriti svojom transformacijom kako bi opstao i to je sve normalno. 

Koliko se zapravo kreativno, pa i čisto financijski i logistički, uopće isplati biti avangardan i beskompromisan na hrvatskoj i regionalnoj sceni koja često ziheraški bira i radije konzumira već stotinu puta prožvakane glazbene formate? Razmišljate li uopće u tome što radite u kontekstu "isplativosti"?

Ako ste si zadali kao nužnost sačuvati tome da se ostane vjeran nekom "višem izvoru" u umjetnosti, isplativost pada u drugi često i treći plan. Ne računamo baš na preveliku isplativost toga što radimo.

Financijski gledano, nastojimo opstati kao kolektiv u prvom planu. Jahte će zasad morati pričekati.

Nazivaju vas "Haustorima 21. stoljeća". Dobra stvar ili neizbježna potreba domaćih kritičara da nas, u nedostatku novijih referenci, po tko znaju koji put podsjete da baš svaki novi bend MORA imati svog povijesnog pandana?

Izgleda da je tako! 

IDEM rasprodaje dvorane, a cijela JeboTon scena oko vas raste. Pridonosi li ta međusobna podrška unutar jedne specifične scene ozdravljenju kompletne, pomalo ustajale hrvatske glazbene industrije?

Svakako pridonosi. Sad ćemo mi uspjeh IDEM-a iskoristiti za našu promotivne kampanje!

Gledajući s odmakom, koliko su vam pomogle nagrade? Znači li današnjoj publici bilo koja nagrada tradicionalnih institucija ili je kao i prije - bitno samo onima koji nagrade daju i primaju?

Najviše znače našim roditeljima, a pretežito skupljaju prašinu i daju lažnu sliku i razlog zbog kojeg sviramo u prvom planu. Lijepo je i poticajno dobiti priznanje od struke, ali kad bi imali nekog iz struke tko bi nama bio autoritet u bilo kojem smislu vjerojatno bi puno više cijenili sama priznanja. Ovako ni nekada daje priznanje netko zbog kog pomislimo da možda sve krivo radimo ako su nas ti ljudi počeli nagrađivati haha.

Najavili ste samostalni promotivni koncert Minimuma za 17. listopada u zagrebačkoj Tvornici. Koliko je tehnički, fizički i logistički zahtjevno prenijeti takav šareni audio zahvat od 17 pjesama i dovoljnim brojem gostiju s aktivnim karijerama, iz savršenih uvjeta studija pred publiku?

Ne znamo kako je prenijeti iz savršenih studijskih uvjeta na pozornicu ali svakako znamo da iz našeg studija nije tako teško, haha. Ne, stvarno jedva čekamo da izađemo na taj stage 17.10 i krenemo, dođite nam!

Nakon osvajanja Porina za najbolji alternativni album i spot, kazališta i objavljivanja dvostrukog albuma - koji su daljnji planovi?

Daljnji planovi su fokusirati se na nadolazeće nastupe, koncertnu turneju Minimuma u što više mjesta, uz nastupe Porto Morto DJ seta, i još mnogo akcija sve s ciljem jačanja Porto Morto kulta.