Kakve veze Ajax ima sa Židovima?

NAKON što su splitskim ulicama uoči utakmice Hajduka i Ajaxa odjekivali nacistički povici Torcidaša u slavu Adolfa Hitlera, zazivanje Auschwitza i stihovi o spaljivanju Židova u visokim pećima, u javnosti se nametnulo jednostavno pitanje: otkud uopće ta bolesna fiksacija na Židove uoči utakmice s jednim nizozemskim klubom?

NAKON što su splitskim ulicama uoči utakmice Hajduka i Ajaxa odjekivali nacistički povici Torcidaša u slavu Adolfa Hitlera, zazivanje Auschwitza i stihovi o spaljivanju Židova u visokim pećima, u javnosti se nametnulo jednostavno pitanje: otkud uopće ta bolesna fiksacija na Židove uoči utakmice s jednim nizozemskim klubom?

Nema tog povijesnog konteksta koji opravdava nacizam na ulicama Splita

Važno je odmah na početku razjasniti jedno – razumijevanje povijesnog konteksta koji povezuje Amsterdam, Ajax i židovsku zajednicu ne predstavlja nikakvo opravdanje, olakotnu okolnost niti navijački "folklor" za ono što se dogodilo u Splitu. Pjesma o klanju i slanju ljudi u plinske komore je čisti, nepatvoreni nacizam, bez obzira na to tko stoji s druge strane ulice ili terena.

Priča o Ajaxu i židovskom identitetu vuče korijene iz povijesti samog Amsterdama. Prije Drugog svjetskog rata i nacističkog Holokausta, Amsterdam je stoljećima bio jedno od najvažnijih utočišta i kulturnih središta europskog židovstva.

Kako je Ajax postao "židovski klub"?

Grad je imao toliku i tako dobro integriranu zajednicu da su ga sami Židovi nazivali Mokum, što na jidišu znači "sigurno mjesto" ili naprosto "grad". Kada se Ajax početkom 20. stoljeća probijao prema vrhu nizozemskog nogometa, njegov nekadašnji stadion De Meer nalazio se u istočnom dijelu grada, u neposrednoj blizini povijesne židovske četvrti.

Zbog te geografske blizine, velik broj amsterdamskih Židova redovito je subotom i nedjeljom odlazio na utakmice i navijao za klub. Ajax nikada u pravnom ili službenom smislu nije bio deklariran kao etnički ili vjerski klub, ali je bio duboko utkan u tkivo grada.

Tijekom povijesti imao je i nekoliko istaknutih predsjednika židovskog podrijetla, poput legendarnog Jaapa van Praaga pod čijim je vodstvom sedamdesetih harala generacija Johana Cruyffa, kao i klupske ikone na terenu poput Sjaaka Swarta i Bennyja Mullera, čiji su članovi obitelji stradali u koncentracijskim logorima.

Kako je uvreda postala navijački prkos navijača Ajaxa?

No, masovni "židovski" imidž kakav danas poznajemo nije stvorila uprava kluba, nego huliganska supkultura sedamdesetih i osamdesetih godina. Kada su gostovali u Rotterdamu, Den Haagu ili Utrechtu, navijači rivalskih klubova – ponajprije Feyenoorda – počeli su pristalice Ajaxa pogrdno nazivati "Židovima", aludirajući na povijest Amsterdama. Bio je to tipičan ulični pokušaj diskreditacije i vrijeđanja suparnika najprizemnijim etiketama.

Umjesto da se povuku, najvatreniji navijači s Ajaxova kopa, poznati kao F-Side, napravili su ono što supkulture često rade: prigrlili su tu uvredu i pretvorili je u svoj zaštitni znak. Počeli su sami sebe nazivati "Super Židovima" (Super Joden), unositi izraelske zastave na tribine, nositi privjeske s Davidovom zvijezdom i tetovirati židovske simbole po tijelu.

Golema većina tih navijača nema nikakve veze sa židovstvom niti s Izraelom – za njih je to postao isključivo simbol navijačkog prkosa prema Rotterdamu i ostatku Nizozemske.

Nizozemska se s time bori desetljećima

Ta bizarna navijačka dinamika s vremenom se pretvorila u golemi problem s kojim se nizozemsko društvo bori desetljećima. Suparnički huligani odgovorili su još odvratnijim uvredama: na derbijima protiv Ajaxa godinama se moglo čuti kolektivno šištanje koje oponaša zvuk puštanja plina u komorama, a s tribina su se orile pjesme poput "Hamas, Hamas, Joden aan het gas" (Hamas, Hamas, Židove u plin).

Zbog toga su židovske organizacije u Nizozemskoj, poput Centra za informiranje i dokumentaciju o Izraelu (CIDI), ali i same klupske legende i uprava Ajaxa, godinama preklinjali navijače da prestanu mahati izraelskim zastavama i skandirati "Židovi".

Pokojni Johan Cruyff i bivši predsjednik Michael van Praag javno su upozoravali da to samo potiče antisemitizam i nanosi štetu i klubu i pravoj židovskoj zajednici, koja s huliganskim prepucavanjima nema nikakve veze. Nizozemski sudovi i policija zbog takvih su pjesama izricali stotine zabrana i kaznenih prijava.

Uvoz najgoreg europskog taloga na ulice Splita

Tu dolazimo do onoga što se dogodilo na splitskim ulicama. Torcida nije "izmislila" antisemitski napad na Ajax – njihove vođe i huligani doslovno su preslikali najodvratniji repertoar koji nizozemski huligani koriste desetljećima po tamošnjim stadionima.

Međutim, ono što je u Nizozemskoj predmet policijskog progona i sramota koju stadioni pokušavaju iskorijeniti, u Splitu je podignuto na još jeziviju razinu. Stotine Torcidaša usred bijela dana marširale su gradom gazeći mrtvački lijes i pred policijskim kordonom urlale o Hitleru i spaljivanju Židova u Auschwitzu.

Razumijevanje zašto navijači Ajaxa sami sebe nazivaju "Židovima" važno je kako bi se shvatila povijesna pozadina njihovih europskih gostovanja. No, to razumijevanje ni za milimetar ne pravda splitske huligane - ono samo zorno dokazuje da su domaći huligani bez imalo mozga uvezli najprljaviji europski antisemitski otpad i pretvorili ga u otvoreni ulični marš u slavu nacizma.