| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Index Vijesti | Prije 2 dana07:10, 16. listopada 2026. | Index | Otvori |
"Ledenjak sudnjeg dana" otapa se brže od očekivanog. Posljedice će biti razorne
NAJVEĆI svjetski ledenjak otapa se znatno brže nego što su znanstvenici predviđali, a novo istraživanje pokazuje da bi njegov utjecaj na globalni porast razine mora mogao biti dvostruko veći od dosadašnjih procjena
NAJVEĆI svjetski ledenjak otapa se znatno brže nego što su znanstvenici predviđali, a novo istraživanje pokazuje da bi njegov utjecaj na globalni porast razine mora mogao biti dvostruko veći od dosadašnjih procjena. Tim glaciologa došao je do tih saznanja razvivši precizniji model koji opisuje procese ispod leda, piše CNN.
Ledenjak Thwaites na zapadnoj Antarktici ključna je nepoznanica u prognozama rasta razine mora. Zbog katastrofalnih posljedica koje bi izazvalo njegovo urušavanje, dobio je nadimak "ledenjak sudnjeg dana". Veličine je Floride i nalazi se na jednom od najnepristupačnijih mjesta na Zemlji. Povlači se desetljećima i njegovo otapanje već sada uzrokuje oko četiri posto globalnog porasta razine mora.
U slučaju potpunog urušavanja, Thwaites sadrži dovoljno vode da sam podigne razinu mora za više od 60 centimetara. Budući da ujedno djeluje i kao prirodna brana koja zadržava golemu antarktičku ledenu ploču, njegov nestanak mogao bi s vremenom dovesti do porasta razine mora od otprilike tri metra. Takav scenarij imao bi razorne posljedice za obalne zajednice diljem svijeta, od Miamija do Manile.
Ključna uloga zone sidrenja
Glaciolozi sa Sveučilišta Kalifornija u Irvineu i NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) razvili su novi model koji, kako tvrde, bolje odražava stvarno stanje ispod ovog ledenog diva. Brzo povlačenje Thwaitesa pokreću procesi na njegovoj liniji sidrenja, točki na kojoj se led odiže od morskog dna i počinje plutati. Dosadašnji modeli tu su liniju uglavnom smatrali fiksnom i stabilnom.
"Shvatili smo da je situacija ispod glavnih svjetskih ledenjaka koji završavaju u oceanu drukčija", rekao je glavni autor studije Mattia Poinelli, znanstvenik sa Sveučilišta Kalifornija u Irvineu. Satelitski podaci otkrivaju da linija sidrenja zapravo nije linija, nego "zona sidrenja" široka i po nekoliko kilometara. U tu zonu morska voda neprestano ulazi i izlazi s plimom i osekom.
Taj proces, poznat kao "plimno pumpanje", podiže i spušta debeli sloj leda. Poinelli objašnjava da to omogućuje relativno toploj oceanskoj vodi da prodre "duboko ispod ledenih ploča i uzrokuje snažno otapanje".
Posljedice bi mogle biti podcijenjene
Kada su znanstvenici prilagodili modele i uključili koncept zone sidrenja, otkrili su da bi Thwaites do 2100. godine mogao pridonijeti porastu razine mora do tri centimetra. To je dvostruko više od prijašnjih procjena, čak i bez daljnjeg globalnog zagrijavanja, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications.
Tlo ispod Thwaitesa nagnuto je prema unutrašnjosti kontinenta, što znači da otapanje izlaže sve veću površinu leda toploj vodi. Situaciju donekle stabiliziraju dva podvodna grebena koja usporavaju otjecanje leda u ocean. Međutim, studija je pokazala da procesi u zoni sidrenja ubrzavaju odvajanje leda od većeg grebena Mouginot. Postoji 60 posto šanse da će se led s njega potpuno odvojiti do kraja stoljeća, nakon čega bi se ledenjak mogao naglo povući.
"Rezultati predviđaju veći rizik od obalnih poplava u nadolazećim desetljećima nego što se očekivalo", rekao je Eric Rignot, jedan od autora studije i profesor na Sveučilištu Kalifornija u Irvineu.
Potrebna su daljnja istraživanja na terenu
Ted Scambos, znanstvenik iz Centra za promatranje Zemlje na Sveučilištu Colorado Boulder koji nije sudjelovao u istraživanju, smatra da bi ovi nalazi mogli "potpuno promijeniti način na koji predviđamo porast razine mora zbog Thwaitesa".
Ipak, on i drugi stručnjaci upozoravaju da je potrebno još istraživanja. Prije svega, treba prikupiti izravne podatke ispod samog ledenjaka kako bi se u potpunosti razumjeli učinci različitih procesa otapanja. "Stvarnost je takva da moramo još mnogo toga otkriti o procesima u zoni sidrenja kako bismo mogli pouzdano predvidjeti koliko će se brzo led gubiti", izjavio je Robert Larter, morski geofizičar iz British Antarctic Surveya, koji također nije bio uključen u studiju. Dodao je da je okoliš ispod Thwaitesa, kojem je iznimno teško pristupiti, još složeniji nego što je opisano u radu.
Rignot kaže da je sljedeći korak prikupljanje podataka izravno s linije sidrenja. Znanstvenici tamo planiraju otputovati 2028. godine i postaviti instrumente za mjerenje protoka morske vode.
"Znamo već desetljećima kako klimatske promjene utječu na osjetljive ledene ploče", rekao je Rignot. "Ali ono što smo posljednjih godina saznali o procesima ispod ledenjaka poput Thwaitesa još je više zabrinjavajuće." Naglasio je da svijet mora hitno smanjiti zagađenje koje zagrijava planet kako bi se ograničile posljedice, ali je i upozorio: "Čak i ako to učinimo, možemo očekivati višu razinu mora u budućnosti zbog štete koja je već učinjena."