| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Index Magazin | Prije 3 dana14:48, 15. listopada 2026. | Index | Otvori |
JESTE li ikad ušli u nečiji dom i odmah osjetili da nešto jednostavo - nije u redu? Možda je riječ o neobičnom predmetu koji netko drži izloženim, situaciji koja postaje sve gora ili otkriću zbog kojeg odjednom počnete preispitivati sve što ste mislili da znate o toj osobi. Što god bilo, ponekad vam ne preostaje ništa drugo nego da odmah pobjegnete.
Na Redditu ljudi dijele svoje najveće trenutke u kojima su pomislili "nema šanse da ostanem ovdje" nakon što su u nečijem domu vidjeli nešto toliko bizarno da su znali kako moraju otići što prije. BuzzFeed je izdvojio neke od najluđih priča.
"Dostavio sam kauč u kuću koja je inače izgledala sasvim normalno, a oni su mi rekli: 'Samo ga stavite u sobu s memorabilijama.' Radilo se o sobi s nacističkim memorabilijama. Lutke u prirodnoj veličini bile su odjevene u pune uniforme i stajale su sa salutirajućim rukama.
Posvuda su bile zastave, bodljikava žica, kacige i oružje. Spustili smo kauč i vrlo brzo se izgubili odande", napisao je jedan korisnik.
Drugi se nadovezao: "Uf, imali smo susjeda na Floridi koji je imao sličnu sobu. Govorio je: 'Samo čuvam dijelove povijesti.' Zato imamo muzeje. Takve predmete skupljati i izlagati u vlastitom domu teško je protumačiti kao nešto neutralno, a kamoli pozitivno".
Treći korisnik je napisao: "Moj je djed u kutiji skrivenoj u podrumu čuvao nekoliko predmeta svojeg oca povezanih s Ku Klux Klanom. Mrzio je to što mu je otac bio član KKK-a, ali bio je strastven u očuvanju obiteljske povijesti i nije vjerovao da treba izbrisati njezine ružne dijelove. Bio je profesor povijesti, a poslije i ravnatelj škole.
Kad bi unuci dosegli određenu dob, izvadio bi kutiju i pokazao nam predmete, uz ozbiljan razgovor o rasizmu i važnosti samostalnog razmišljanja. Bio je ponosan što nije krenuo očevim stopama i što je doživio glasati za prvog crnog predsjednika.
To je bio opravdan razlog za posjedovanje takvih predmeta. Izlagati ih u privatnom domu, bez obzira na razlog, jednostavno je jezivo".
Jedan čitatelj je napisao: "Prije nekoliko godina tražio sam kuću i ušao u jednu koju smo dogovorili razgledati. Cijela je bila puna slika klaunova i lutaka klaunova. Po cijelom stubištu i na katu bili su satovi koji su zvonili dok smo obilazili kuću. Govorim o onim klaunovima koji izgledaju tužno. Čak se nisu ni smiješili".
Našao se i ovaj komentar: "Prije dvadesetak godina, kad su ljudi preko Craigslistova tražili cimere, naišla sam na ženu čiji je istaknuti zid bio prekriven fotografijama mačaka. Počela je pokazivati na njih i nabrajati kako je svaka od njih završila. Rekla mi je da mogu dobiti sobu 'ako joj se svidim'. Soba je bila oglašena kao namještena, ali nije spomenula da je namještaj dječji.
Ne bih stala u maleni krevet, a pretpostavila sam da u njemu ionako ne bih preživjela noć. Nikad nisam saznala na koga je mislila kad je rekla 'ako im se svidim', jer nije bilo drugih cimera. Nisam vidjela nijednu živu mačku, ali sam na izlasku naišla na prepariranu mačku koja je izgledala zastrašujuće stvarno. Ne mislim da je bila jedina".
"Prije dvadesetak godina tražili smo majstora koji bi obavio neke radove u našoj vikendici. Zamolio me da dođem pogledati druge kuće na kojima je radio. Našli smo se u prvoj kući, a on je stalno spominjao 'vinski podrum' koji je ondje izgradio. Napokon smo došli do nečega što je izgledalo gotovo kao poklopac na podu, s ljestvama koje su vodile u prostoriju u mračnom podrumu.
Prošla me jeza. Stalno je govorio: 'Moraš vidjeti što sam napravio dolje, samo siđi.' Svi alarmi u glavi počeli su mi zvoniti. Rekla sam 'nema šanse', otišla iz kuće i odvezla se ravno kući. Imala sam zastrašujuće snažan osjećaj da sam zamalo postala taokinja. Nikad me više nije nazvao, a i danas me ta situacija uznemiruje", napisala je komentatorica.
Jedna korisnica je otkrila svoje iskustvo: "Nije moja priča, nego priča prijateljice koja me i danas ostavlja bez riječi. Imala je odličan spoj i tip joj se činio sasvim normalnim, dovoljno normalnim da ga pozove kući. Kad su stigli k njemu, ondje je visio naslikani autoportret u prirodnoj veličini, visok oko metar i pol. Nema šanse!".
"Javila sam se na oglas za iznajmljivanje sobe u nečijoj kući. Razgovarale smo telefonom i činila mi se sasvim opuštenom. Našle smo se na kavi, a poslije me pozvala da pogledam kuću. Imala je problem s gomilanjem stvari, što nisam shvatila sve dok nije otvorila vrata. Jedva sam mogla zakoračiti u dnevni boravak, u koji se ulazilo ravno s ulaznih vrata.
Čak se i ona jedva kretala, penjući se preko hrpa stvari i dajući mi upute kako da je slijedim. Bila sam toliko zatečena i nisam znala što reći ili napraviti. Nikad nisam ni stigla do sobe koju je iznajmljivala.
Rekla sam joj da se teško krećem kroz kuću i da ne želim oštetiti njezine stvari hodajući po njima. Rekla sam da ću joj javiti ako budem zainteresirana. Ne znam kako je mislila da će u takvoj kući uopće moći primati goste, a kamoli iznajmiti sobu", otkrila je jedna korisnica.
Našao se i ovaj komentar: "Nedavno sam se preselila u kuću preko puta starije gospođe koja je bila najbolja prijateljica prethodne vlasnice naše kuće, koja je preminula. Jednog me poslijepodneva pozvala k sebi pa sam pomislila: ‘Zašto ne? Vjerojatno bi joj dobro došlo malo društva jer živi sama.’
Bilo je vrijeme oko Božića, a porculanske lutke bile su posvuda. Svaka površina i svaka polica imali su izloženu porculansku lutku ili bistu lutke. Čak i u kuhinji, hodnicima i kupaonicama. Imala je i božićno drvce visoko oko 180 centimetara, ukrašeno isključivo ukrasima u obliku glava lutaka".
Jedan korisnik je podijelio svoje bizarno iskustvo: "Automobil mi se pokvario dok sam s prijateljem bio na osamljenom području pokraj autoceste. Iz poklopca motora izlazio je dim i sve je izgledalo loše. Prišao nam je ljubazni stariji susjed kako bi pomogao.
Nakon nekog vremena morao sam na toalet pa sam ga pitao mogu li možda upotrijebiti njegovu kupaonicu ili kupaonicu nekog drugog. Rekao mi je da slobodno uđem u kuću. Rekao sam u redu i krenuo ravno do kupaonice, ne obraćajući previše pozornosti na okolinu.
Kad sam ušao u malu gostinjsku kupaonicu i zatvorio vrata, okrenuo sam se i vidio da je svaki centimetar zida prekriven križevima.
Odrastao sam u kraju u kojem je Biblija dio svakodnevice i vidio sam mnogo kuća s križevima na zidovima i vrlo religioznim ukrasima. Ali nikad nisam vidio ništa slično ovome. Od poda do stropa. Stotine križeva, naguranih jedan uz drugi, kao da pokušavaju otjerati nekog mračnog duha iz kupaonice.
Obavio sam što sam morao i odjurio odande. Srećom, automobil je još mogao stići do servisa u gradu pa smo se uspjeli maknuti iz tog mjesta!".
"Kad sam bio u srednjoj školi, ušao sam u kuću prijatelja i odmah me udario miris kiselog mlijeka. U kući nije bilo mlijeka. Tako su mirisali moj prijatelj i njegov brat. Prije to nisam primjećivao, sve dok me taj miris u njihovoj kući nije doslovno progutao. Nakon toga više ga nisam mogao ne primijetiti", dodao je čitatelj.