Autor	Objavljeno	Portal	Original
Piše:NenadJarić DauenhauerJučer		Index	Otvori

Nova interaktivna karta potresa otkriva gdje je opasnost u Hrvatskoj najveća

HRVATSKI znanstvenici izradili su novu procjenu potresne opasnosti za Hrvatsku koja uključuje iskustva petrinjskog potresa i podatke o tlu ispod naših gradova

HRVATSKI znanstvenici izradili su novu procjenu potresne opasnosti za Hrvatsku koja uključuje iskustva petrinjskog potresa i podatke o tlu ispod naših gradova.

Opasnost je najveća duž jadranske obale, osobito na dubrovačkom području. Rezultati otkrivaju i nešto manje očito: za niske i krute zgrade, poput obiteljskih kuća, nova procjena na obali i u Petrinji daje veća potresna opterećenja od propisanih, a za visoke zgrade uglavnom manja.

Nova karta mogla bi poslužiti kao znanstvena podloga za novi hrvatski nacionalni dodatak Eurokodu 8, europskoj normi za potresno otpornu gradnju. Ona opisuje koliko bi se snažno moglo zatresti tlo, uz određenu vjerojatnost, ali ne najavljuje datum sljedećeg potresa niti sama otkriva koja će zgrada preživjeti.

Zašto Hrvatskoj treba nova karta?

Zagrebački potres magnitude 5.5 u ožujku 2020. i petrinjski magnitude 6.2 u prosincu iste godine pokazali su koliko razorna može biti kombinacija snažne trešnje i ranjivih zgrada. Dubrovnik je još 1667. gotovo uništio potres procijenjene magnitude oko 7, a Zagreb je 1880. pogodio potres magnitude oko 5.9.

"Razorni potresi ovdje nisu fusnota u povijesti. Upravo zato je probabilistička procjena potresne opasnosti pravi okvir za projektiranje i prostorno planiranje u Hrvatskoj", kaže prof. dr. sc. Snježana Markušić s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, prva autorica rada.

Važeća hrvatska karta potresne opasnosti, sastavni dio nacionalnog dodatka Eurokodu 8 iz 2011., temelji se na ranijim istraživanjima. U međuvremenu znanstvenici su prikupili nove zapise potresa i podatke o lokalnim uvjetima tla, a 2024. objavljena je i druga generacija Eurokoda 8. Novu procjenu izradili su Snježana Markušić, Iva Žilić, Tomislav Fiket i Anja Majurec s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Davor Stanko s Geotehničkog fakulteta u Varaždinu te Tvrtko Korbar iz Hrvatskog geološkog instituta. Rad je objavljen 17. rujna 2026. u časopisu Bulletin of Earthquake Engineering (BEE).

Potresi ne poznaju državne granice

Na potresnu opasnost u hrvatskim gradovima utječu i potresi izvan Hrvatske. Za Dubrovnik su, primjerice, važna potresna područja Crne Gore i Albanije. Zato je obrađeno područje znatno šire od Hrvatske. Iz kataloga potresa uklonjeni su prethodni i naknadni potresi, jer model opisuje dugoročnu učestalost glavnih potresa.

"Ostala su 90.003 glavna potresa, tek 14.9 posto svih zabilježenih događaja. Gotovo tri četvrtine bili su naknadni potresi", kaže Tomislav Fiket s PMF-a.

Autori su šire područje Hrvatske i susjednih zemalja podijelili na 32 zone prema geološkoj građi, potresnoj aktivnosti i rasjedima, a izračune su napravili u otvorenom programu OpenQuake.

"Tri velike tektonske cjeline, Jadransko predgorje, Dinaridi i Panonski bazen, stvaraju vrlo različite uvjete u Zemljinoj kori, pa se rasjedi diljem zemlje pomiču na različite načine. Tu smo raznolikost ugradili u model, za svaku zonu posebno", objašnjava Tvrtko Korbar iz Hrvatskog geološkog instituta.

Tlo može pojačati trešnju

Dvije slične kuće, jedna na čvrstoj stijeni, a druga na debelim nanosima mekšeg tla neće se jednako zatresti prilikom istog potresa, jer mekše naslage mogu pojačati trešnju. Važna novost rada stoga je uključivanje podataka o tlu, umjesto računanja samo za čvrstu stijenu.

"Model koji uključuje stvarnu površinu terena izravno obuhvaća pojačanje trešnje zbog lokalnog tla, umjesto da se ono naknadno procjenjuje pojednostavljenim faktorom", kaže Davor Stanko s Geotehničkog fakulteta.

Koliko su lokalne razlike važne pokazuje i istraživanje Zagreba objavljeno 2025., u kojem su sudjelovali Markušić i Stanko. Pokazalo se da u središnjim i jugoistočnim dijelovima grada debele, nevezane naslage mogu pojačavati potresne valove.

Gdje je opasnost najveća?

Potresna opasnost najveća je uz obalu, posebno na dubrovačko-neretvanskom području i u srednjoj Dalmaciji. Znanstvenici je izražavaju najvećim ubrzanjem tla tijekom trešnje, u jedinicama g. Jedan g jednak je ubrzanju sile teže (9.81 m/s²), pa vrijednost 0.40 g znači da najveće vodoravno ubrzanje tla tijekom trešnje doseže 40 posto tog iznosa. Što je ubrzanje veće, zgrade su u pravilu izložene većim opterećenjima, no njihov odgovor ovisi i o svojstvima konstrukcije.

Uz stvarne uvjete tla, nova procjena daje oko 0.40 g u Dubrovniku, 0.32 g u Splitu, 0.27 g u Rijeci, 0.24 g u Zagrebu, 0.22 g u Petrinji i 0.08 g u Osijeku. To znači da u svakom od tih gradova postoji oko 10 posto vjerojatnosti da će vršno ubrzanje tla u sljedećih 50 godina premašiti navedenu vrijednost. To nije najjača moguća trešnja, a nije ni magnituda potresa: magnituda opisuje energiju oslobođenu u žarištu potresa, a ubrzanje tla koliko se snažno tlo trese na određenom mjestu.

"Područje Siska, Moslavine i Petrinje, unatoč snažnom nizu potresa iz 2020., prema našim rezultatima spada u skupinu umjerene opasnosti", kaže Markušić. Ipak, i slabija trešnja može izazvati veliku štetu ako su zgrade loše građene.

"Potres od 475 godina" nema raspored

Podatak da neka razina trešnje ima povratno razdoblje od 475 godina lako zavodi. On ne znači da takva trešnja dolazi jednom u 475 godina i da nakon nje slijedi višestoljetni mir.

Riječ je o statističkom opisu: godišnja vjerojatnost premašivanja iznosi oko 0.2 posto, što se tijekom 50 godina, uobičajenog vijeka trajanja zgrade, nakupi do oko 10 posto. Model pritom pretpostavlja da potresi nemaju "pamćenje", kao kod bacanja kocke: prethodni rezultat ne određuje sljedeći. Za ključnu infrastrukturu važna je i rjeđa, jača trešnja, s povratnim razdobljem od 2475 godina i oko 2 posto vjerojatnosti premašivanja u 50 godina.

Kuća i neboder imaju različit ritam

Svaka zgrada ima prirodni period titranja, vrijeme jednog punog njihaja, a on iznosi oko desetinke sekunde po katu: obiteljska kuća titra s periodom od oko 0.1 do 0.2 sekunde, a zgrada od desetak katova s periodom od oko jedne sekunde.

Zgrada se najjače njiše kada u gibanju tla prevladavaju titraji sličnog perioda kao što je njezin vlastiti, slično ljuljački koju guramo u pravom trenutku. Prema novoj procjeni, ta je trešnja u svim promatranim gradovima najjača za period od 0.2 sekunde, dakle upravo za niske zgrade.

Zato bi niske i krute zgrade na obali i u Petrinji mogle biti izložene većim potresnim opterećenjima nego što predviđa važeći projektni spektar. Za visoke i fleksibilne zgrade, koje se sporije njišu, nova procjena gotovo posvuda daje manja opterećenja od propisanih.

Usporedba ipak nije posve ravnopravna jer se važeći spektar odnosi na čvrstu stijenu, a nova procjena uključuje i lokalno tlo.

"Rezultati upućuju na to da karta izrađena za jednoliku referentnu stijenu, kad se uzme u obzir lokalno tlo, na nekim mjestima može podcijeniti, a na drugima precijeniti opasnost. Ne postoji jedan korekcijski faktor primjenjiv u cijeloj zemlji", objašnjava Markušić.

Što se još mora istražiti?

"Za rasjede odgovorne za najjače potrese u Hrvatskoj, poput Petrinjskog i Pokupskog, još nema dovoljno potpunih podataka da bi ih se pouzdano modeliralo zasebno. Njihovo uključivanje prioritet je za sljedeću generaciju modela", kaže Korbar.

"Hrvatska baza zapisa jakih potresa još je razmjerno mala. Njezino proširenje, uz izradu detaljnije nacionalne baze podataka o tlu, jedan je od ključnih sljedećih koraka", dodaje Žilić.

Hoće li se promijeniti pravila gradnje?

Novo istraživanje predstavlja znanstvenu studiju probabilističke procjene potresne opasnosti, a ne nacionalni dodatak normi, i ne propisuje zakonski obvezujuće projektne vrijednosti.

"Mi nudimo znanstvenu podlogu na koju se nadležna tijela mogu osloniti kad krenu u izradu novog dodatka, koji Hrvatska mora donijeti za drugu generaciju Eurokoda 8", naglašava Markušić.

Nova karta zato neće promijeniti propise preko noći. Ona nadležnim tijelima daje novu podlogu za odluke, a građanima jasniju sliku opasnosti. Sigurnost pojedine zgrade ipak treba procijeniti prema njezinoj konstrukciji, stanju i tlu na kojem stoji. Najveća vrijednost nove karte bit će u tome da se bolje znanje o potresima pretvori u sigurniju gradnju.