| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Index Vijesti | Prije 5 sati09:48, 19. kolovoza 2026. | Index | Otvori |
ZAPADNI vojni planeri ne žele govoriti o svom najgorem scenariju, a još manje se pripremati za njega. Ipak, uglavnom se slažu oko toga kako bi taj kaos počeo: usklađenim, gotovo istodobnim udarom na suprotnim stranama planeta, u kojem Rusija napada članicu NATO-a u istočnoj Europi dok Kina kreće na Tajvan. Američka vojska u tom bi slučaju morala reagirati na dvije bojišnice odjednom — ili čak na tri, ostane li uvučena u sukob na Bliskom istoku, piše The Atlantic.
Donedavno se takva mogućnost smatrala pretjeranom i smještala se negdje između prijetnje odmetnutim nuklearnim oružjem i invazije izvanzemaljaca. Za istodobne napade bila bi potrebna prevelika urota koju Peking i Moskva ne bi mogli sakriti. Sateliti bi snimili njihove snage kako zauzimaju položaje, što bi SAD-u i saveznicima dalo dovoljno vremena za pripremu obrane.
Prije otprilike godinu dana general Alexus Grynkewich, jedan od vodećih zapovjednika NATO-a u Europi, javno je upozorio na rizik od rata na dva fronta protiv Rusije i Kine te pozvao europske saveznike da pomognu Washingtonu u pripremama. No, kad je novinar The Atlantica upitao niz vojnih stručnjaka i stratega što bi Zapad zapravo učinio u takvoj situaciji, odgovori su zvučali nevjerojatno prazno. Većina ih je izrazila zbunjenost i dozu srama zbog toga koliko se malo radilo na detaljnom proučavanju tog rizika.
"Recimo to ovako: ovo je scenarij za koji trenutno nismo spremni", rekla je za The Atlantic Florence Gaub, direktorica istraživačkog odjela na NATO-ovom obrambenom koledžu u Rimu, jednoj od glavnih akademija za časnike Saveza. Gaub, koja se bavi analizom i predviđanjem budućih prijetnji, dodaje kako su stratezi NATO-a "itekako svjesni" te rupe u planiranju, ali još nisu poduzeli korake kako bi je popunili.
Iako Rusija i Kina sve tješnje vojno surađuju, Zapad je proveo tek nekoliko manjih, diskretnih vježbi kako bi provjerio što bi se dogodilo u slučaju njihova zajedničkog napada. Javna rasprava o ovoj temi među zapadnim vojnim vrhom i stručnjacima gotovo da ne postoji jer im nedostaju osnovni teoretski okviri za razradu odgovora na takvu katastrofu.
Mark Montgomery, umirovljeni kontraadmiral američke ratne mornarice i redoviti sudionik strateških ratnih igara, otkrio je za The Atlantic da su on i kolege posljednji put proučavali ideju rata na dva fronta protiv Rusije i Kine prije otprilike 15 godina.
"Nije dobro prošlo", rekao je Montgomery. Tadašnje simulacije pokazale su da SAD nema ni zalihe oružja ni industrijske kapacitete za dugotrajno ratovanje na više strana, a saveznici nisu mogli popuniti tu prazninu. Od tada su, upozorava Montgomery, "sve te brojke pale, a nijedna se nije popravila". Iako su saveznici pod pritiskom Washingtona povećali izdvajanja za obranu, njihove snage još nisu pokazale stvaran napredak.
S druge strane, suparnici itekako napreduju. Iako Rusija nije ostvarila svoje ciljeve u ratu u Ukrajini, uspjela je prebaciti golemu industriju na ratni pogon, pa nekadašnje civilne tvornice danas izbacuju projektile i tenkove. Ratno iskustvo iz Ukrajine učinilo je rusku vojsku iznimno vještom u ratovanju dronovima. Kina, koja proizvodi većinu svjetskih dronova, desetljećima nije ratovala i bori se s korupcijom u vojnom vrhu, ali je po broju ratnih brodova i dalekometnih projektila u svom arsenalu već pretekla SAD. Moskva i Peking izgradili su i čvršće vojne veze u sklopu partnerstva koje njihovi vođe nazivaju "savezništvom bez granica".
Iz njihove perspektive, prilika za udar na Zapad nikada nije bila privlačnija. SAD je i dalje zaglavljen na Bliskom istoku, odakle povlači brodove i zrakoplove iz Azije i Europe kako bi popunio snage u regiji. Procjenjuje se da je Washington od veljače potrošio čak dvije trećine svojih naprednih protuzračnih raketa, dok su stalne uvrede i prijetnje Donalda Trumpa prema NATO-u stvorile dubok jaz između SAD-a i saveznika.
Tijekom većeg dijela svoje vladavine Vladimir Putin želio je razbiti NATO, a sadašnji trenutak slabosti pruža mu rijetku priliku. Već je počeo testirati obranu Saveza. Članice NATO-a u istočnoj Europi, poput Rumunjske, Poljske i baltičkih zemalja, suočavaju se s učestalim upadima ruskih dronova, projektila i borbenih aviona u svoj zračni prostor. Ranije ovog mjeseca njemačke su vlasti u zračnoj luci u Leipzigu otkrile sumnjivi ruski dron napunjen eksplozivom, očito pripremljen za rušenje ukrajinskog teretnog zrakoplova iznad teritorija NATO-a.
Najnovije procjene američkih obavještajnih službi navode kako bi Rusija u idućih nekoliko godina mogla testirati odlučnost NATO-a kibernetičkim napadom ili manjim vojnim upadom na teritorij neke članice. Takav potez imao bi znatno veće šanse za uspjeh ako ga Rusija tempira točno u trenutku kineskog napada na Tajvan, rekao je za The Atlantic admiral Rob Bauer, bivši predsjednik Vojnog odbora NATO-a. Bauer navodi da unutar Saveza do njegova umirovljenja u siječnju nije bilo organiziranog plana za ovaj najcrnji scenarij: "Što ćemo učiniti? Tko dobiva koje postrojbe? Mislim da bi bilo vrlo mudro dobro razmisliti o tome."
Brojne vojne prijetnje činile su se nerealnima sve dok se nisu dogodile. Prije nacističkog napada na Sovjetski Savez 1941. godine, Josif Staljin ignorirao je upozorenja vlastitih generala i špijuna sve dok nisu pale prve bombe. SAD se isto tako nije pripremio za japanski napad na Pearl Harbor, podsjeća The Atlantic.
"Znakovi sukoba bili su jasni, a mi jednostavno nismo bili spremni", rekao je David Santoro, čelnik istraživačkog instituta Pacific Forum s Havaja. Santoro je 2023. godine organizirao simulaciju u kojoj su dva američka saveznika istodobno zatražila pomoć: Tajvan se našao pod napadom Kine, dok je Sjeverna Koreja iskoristila trenutak za invaziju na Južnu Koreju. "Jedva smo uspijevali pratiti situaciju i podijeliti zadatke", prisjeća se Santoro. "A tada uopće nismo računali na Europu. Mogu samo zamisliti što bi se dogodilo da se u to uključi i Rusija."
Vojne simulacije i ratne igre na stolovima održavaju se redovito, no uglavnom uključuju dva tima stručnjaka koji poteze povlače poput partije šaha uz strogo zadana pravila. Takav format sprječava kaos tijekom rasprave, ali uopće ne odražava stvarno ratno stanje. Zato se rijetko provode simulacije u uvjetima višestrukih kriza, koje po svojoj prirodi brzo postaju nepregledne.
"Složeno je, bez sumnje, ali ne mislim da je prekomplicirano za proučavanje. Jednostavno mislim da to još nitko nije napravio", kazao je Eric Heginbotham, stručnjak za ratne igre s MIT-a, uz ogradu da je neki tajni odjel u Pentagonu možda ipak analizirao ovakav scenarij.
Tema rata na dva fronta danas se među analitičarima spominje češće nego prije, no vodeći instituti u SAD-u i Europi još nisu organizirali zajedničke vježbe na tu temu. Ipak, u izjavama čelnika NATO-a rizik od višestrukog sukoba sve se češće provlači. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte upozorio je u jednom intervjuu: "Kina gleda prema Tajvanu. Uvjeren sam da će, ako se odluči na vojnu akciju, pritisnuti svog mlađeg partnera, Putinovu Rusiju, kako bi nas držala okupiranima ovdje u Europi."
Jednu od najdetaljnijih analiza mogućeg paralelnog rata izradio je Centar za europske vrijednosti i sigurnosnu politiku iz Praga. Ravnatelj instituta Jakub Janda počeo je istraživati rat na dva ratišta nakon otvaranja podružnice u Taipeiju početkom 2022. godine. Sve se ubrzalo ruskom invazijom na Ukrajinu, uoči koje je Putin posjetio Peking. Kina je u međuvremenu postala glavni dobavljač tehnologije za rusku vojnu industriju i ključni kupac ruske nafte i plina.
Prva simulacija zajedničkog napada u Jandinu institutu održana je u proljeće 2024. godine. Do sada su proveli dvadesetak vježbi sa stručnjacima iz raznih zemalja, uključujući Japan i Južnu Koreju. Rezultati su, navodi Janda za The Atlantic, izuzetno alarmantni za Europljane: u gotovo svakom scenariju SAD daje prednost obrani od Kine i prebacuje vojne resurse iz Europe u Aziju, ostavljajući europske saveznike iz NATO-a da se sami brane od Rusije.
U jednom od scenarija, Kina započinje rat tako što uvodi petomjesečni embargo na izvoz sirovina europskoj vojnoj industriji, zbog čega tvornice u Europi ostaju bez materijala i zaustavljaju proizvodnju oružja. Tek tada Rusija, opskrbljena kineskim resursima, pokreće napad na članicu NATO-a na istoku Europe.
Sve simulacije pokazale su da je ključ opstanka u jedinstvu Zapada. No, ako Kina napadne Tajvan, a Washington zatraži od Europe uvođenje totalnih sankcija Pekingu, europske vlade to ne žele napraviti jer im je Tajvan predaleko i žele se fokusirati isključivo na Rusiju. Ako Moskva i Peking povuku usklađene poteze dok se SAD svađa sa svojim saveznicima, šanse za pobjedu Zapada postaju izuzetno male, zaključuje The Atlantic.