| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Index Vijesti | JučerZadnja nadopuna: 23:12, 18. kolovoza 2026. | Index | Otvori |
NASA je objavila nove snimke kratera koji je 5. kolovoza nastao kada je gornji stupanj SpaceX-ove rakete Falcon 9 udario u Mjesec. Krater je širok oko 18 metara i dubok manje od tri metra, a fotografije otkrivaju i materijal izbačen iz različitih slojeva lunarne površine.
Gornji stupanj ostao je u svemiru nakon lansiranja Fireflyjeve misije Blue Ghost 1 u siječnju 2025. NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter, poznat kao LRO, snimio je mjesto udara između 11. i 12. kolovoza, šest dana nakon što je raketni stupanj pogodio Mjesec.
Snimanje nije bilo jednostavno. Inženjeri su morali naginjati LRO kako bi njegove kamere tijekom svakog prolaska bile usmjerene prema novom krateru. Letjelica se pritom kretala oko 97 kilometara iznad površine Mjeseca brzinom od približno 1,6 kilometara u sekundi.
LRO obilazi Mjesec od pola do pola svaka dva sata, dok se Mjesec polako okreće ispod njega. Zbog toga je trebalo šest dana da se mjesto udara ponovno nađe u odgovarajućem položaju za fotografiranje. Presudno je bilo i vrijeme snimanja. Da je kamera snimila fotografiju samo deset sekundi prerano ili prekasno, mjesto udara bilo bi pomaknuto oko 16 kilometara od središta kadra.
Krater je snimljen iz nekoliko kutova i pod različitim osvjetljenjem. Tako su znanstvenici mogli izmjeriti njegov promjer od oko 18 metara, dok su na temelju duljine sjene zaključili da je dubok manje od tri metra. Kamera LRO-a može razaznati detalje široke tek oko 90 centimetara.
Na fotografijama se vide tamne i svijetle pruge koje se šire iz novog kratera. Tamniji materijal sastoji se od prašine i stijena koje su tijekom dugog razdoblja mijenjali Sunčev vjetar, kozmičke zrake i udari mikrometeorita.
Udar Falcona 9 izbacio je taj površinski materijal s dubine od oko 45 centimetara. Svjetlije pruge oko ruba kratera nastale su od svježijeg materijala koji je izbačen iz dubljih slojeva Mjeseca. Različiti kutovi snimanja bili su posebno korisni jer pojedine karakteristike kratera postaju vidljive tek kada Sunce površinu osvjetljava pod određenim kutom.
Pronalaženje mjesta udara uključivalo je suradnju stručnjaka i astronoma amatera iz više zemalja. Neovisni astronomi najprije su pomoću javno dostupnih podataka utvrdili putanju raketnog stupnja, nakon čega je NASA-in Centar za proučavanje objekata blizu Zemlje dodatno usavršavao izračun.
NASA je procijenjenu lokaciju zatim poslala južnokorejskom timu koji upravlja lunarnim orbiterom Danuri. Njegova kamera visoke rezolucije snimila je novi krater samo nekoliko sati poslije, a pokazalo se da je predviđeno mjesto udara promašeno za svega oko kilometar.
Danuri je potom NASA-i poslao preciznije koordinate, koje su pomogle timu LRO-a da prilagodi svoje snimanje. Nakon usporedbe novih fotografija sa snimkama nastalima prije udara, NASA je dodatno precizirala središte kratera.
Udari poput ovog znanstvenicima nisu zanimljivi samo zbog samog kratera. Omogućuju im da proučavaju kako se materijal ispod lunarne površine ponaša pri snažnom udaru te da dodatno provjeravaju modele kojima predviđaju mjesto i posljedice budućih udara na Mjesec.