Autor	Objavljeno	Portal	Original
Index Magazin	Prije 2 sata12:56, 19. kolovoza 2026.	Index	Otvori

Pjevačice Detoura iskreno o sceni: "Od žena se uvijek traži nešto više"

GRUPA Detour postoji gotovo dva desetljeća, a njezinu današnju postavu obilježavaju dva ženska vokala - Ivana Giova Radan i Laura John

GRUPA Detour postoji gotovo dva desetljeća, a njezinu današnju postavu obilježavaju dva ženska vokala - Ivana Giova Radan i Laura John. Njihov dolazak u bend, koji je već imao dugu povijest i prepoznatljiv zvuk, za svaku je bio posebno iskustvo. Razgovarali smo s njima i provjerili kako izgleda njihova svakodnevica.

Detour postoji gotovo dva desetljeća. Kako je biti članica jednog takvog benda, koji iza sebe ima dugu povijest? Kako ste se uopće pridružile bendu? 

Ivana Giova Radan: Na ulazak u Detour danas gledam kao na jednu prirodnu stepenicu koja mi se valjda trebala dogoditi. Bio je to potpuno drugačiji žanr od onoga u kojem sam godinama bila s prijašnjim bendom, ali baš me to i privuklo. Mislim da čovjek s vremena na vrijeme treba izaći iz svoje komfor zone.

Zanimljivo je da sam na njihov poziv zapravo prvo pokušavala uvjeriti dečke da možda nisam osoba koju traže. Valjda zato što sam bila svjesna koliko je Detour već tada imao svoju priču i prepoznatljiv zvuk. Srećom, nisu me poslušali. Evo, više od četiri godine kasnije još sam tu. A što se tiče same povijesti benda, najljepše mi je što te pjesme i danas jednako žive. Lijepo je znati da danas dio te priče mogu ispričati i svojim glasom.

Laura John: Za mene je to bila definitvno jedna ozbiljna životna prekretnica - uvertira u jedan skroz novi život. Audicija ili pak bolje rečeno audicije koje su bile svojevrsna realnost života glazbenika - pjevanje u studiju, probe uz bend, vokalne probe, učenje tekstova, interpretacija itd. u kojima sam se (izgleda) dobro snašla, ali i nekakva luda sinergija s ekipom me dovela tu gdje jesam.

U bend sam ušla s 22 godine i iako sam nastavila paralelno studirati, praktički sam preko noći promijenila životni stil. Odjednom me netko oslovljavao s pjevačica/glazbenica, odjednom sam učila i tekstove i dionice, odjednom neka putovanja i probe, koncerti, snimanja, odgovornost, zabava, let… Sada život ne mogu ni zamisliti drugačijim. 

Detour mnogi i dalje doživljavaju prvenstveno kroz Nenadovo autorstvo. Koliko se to razlikuje od onoga kako bend zapravo funkcionira iznutra?  

Ivana Giova Radan: Mislim da je sasvim normalno da ljudi bend vežu uz autora koji je stvorio taj prepoznatljiv zvuk. Nenad je srce tog autorskog dijela i sve kreće odatle. Ali bend iznutra ipak nije samo ono što publika vidi ili čuje na albumu.

Svatko od nas donosi svoj karakter, energiju, emocije i način razmišljanja, a to se, naravno, osjeti i u zvuku benda i u tome kako te pjesme žive na pozornici. Tek kad se sve to spoji, nastane ono što ljudi dožive kao Detour. 

Laura John: Nenadovo autorstvo je, po meni, temelj ovog benda. Ja se volim našaliti da je on kapa naše operacije. Bez dobrih tekstova i melodijskih linija s potpisom ni najbolji pjevač na svijetu ne bi napravio "hit", a Detour je po meni bend s nizom hitova.

Ne govorim ovo kao pjevačica, već kao dugogodišnji slušatelj benda. A sada kao netko "iznutra" mogu vam reći da pjesme, ali i bend kao cjelina, nastaju i opstaju  kao Nenadova vizija s interpretativnim dodatkom autentičnosti ostalih članova benda. Mi imamo recept, a Nenad ima začine. 

Kako se međusobno nadopunjujete? Što jedna donosi bendu, a što druga?

Ivana Giova Radan: Nadopunjujemo se odlično. U nekim stvarima potpuno smo iste, u nekima potpuno različite i pokazalo se da je to baš dobra formula. Mislim da obje donosimo onu dobru energiju o kojoj publika često priča nakon koncerata. A što se tiče svega onoga "behind the scenes", što sve donosimo bendu…možda je ipak bolje da o tome nešto kažu dečki.

Laura John: Definitivno smo jedna od druge puno naučile, a s obzirom da smo karakterno drugačije rekla bih da je točno onaj uzajamni omjer ,,Aha, ovo trebam naučiti od tebe". Ivana donosi organizaciju, racio i pragmatičnost, što jako dobro dođe u sanjarskom okruženju, ali i energiju za sto života na sceni i van nje. Teško mi je ovako iz vlastite polusamokritične perspektive reći što ja donosim, ali vjerujem da su to pozitiva i zezancija, kreativnost i ta neka šašava energija. 

Mislite li, po vlastitom iskustvu, da se od glazbenica i dalje očekuje nešto više od same glazbe - izgled, prisutnost na društvenim mrežama, privatni život? Je li u glazbi lakše ženama ili muškarcima?

Ivana Giova Radan: Mislim da se danas od svih javnih osoba očekuje puno više nego prije, ali žene su možda ipak pod nešto većim povećalom. U današnje vrijeme društvenih mreža svatko ima priliku javno iznositi mišljenja…od toga kako izgledaš, što odijevaš, s kim si, kakav si, što objavljuješ, pa čak i što ne objavljuješ.

Ja zaista ne živim prema tuđim mišljenjima i očekivanjima. Na kraju dana ipak vjerujem da publika najviše pamti muziku i emociju koju si prenio, a ne boju ruža ili broj objava na društvenim mrežama.

Laura John: Generalno sam mišljenja da je svim glazbenicima danas teško da se izbore za svoje mjesto pod zvijezdama jer praktički moraš biti stalno i uvijek prisutan na društvenim mrežama i medijima da budeš aktualan, a danas ti to više diktira uspjeh nego li kvaliteta.

S druge strane žene su podložnije kritikama, od njih se uvijek traži ono nešto malo više što intrigira i zadržava pozornost - bila to fizička karakteristika ili neki događaj iz privatnog života.

Što biste danas poručile mlađoj verziji sebe, na samom početku karijere, da sad krećete iznova? A što biste poručile kolegicama koje danas kreću? Što je najveći izazov?

Ivana Giova Radan: Rekla bih si da manje sumnjam u sebe i da ne čekam da sve bude savršeno prije nego nešto pokušam. A svima koji danas kreću rekla bih da ne traže prečace. Ovaj posao izgleda glamurozno samo izvana. Iza njega stoji puno rada, odricanja, čekanja i strpljenja. Ali ako stvarno voliš glazbu, sve to nekako ima smisla. 

Laura John: Ovo je nešto u što čvrsto vjerujem i što bih rekla svakome pa i samoj sebi još prije mog karijernog puta, a to - dai zbilja ne bude naivna, lakovjerna, da se ne zamara niti najmanje tuđim mišljenjima o bilo čemu što joj donosi radost i ispunjenje, da baš nikada ne da nikome da joj ugasi njeno svjetlo i da čvrsto vjeruje u svoje sposobnosti jer ništa nije nemoguće.

Nema tu pravog recepta, ovo su rečenice koje i samoj sebi ponavljam danas, važna je snaga volje i spremnosti za rješavanje i suočavanje sa svim izazovima. Nije jednostavan put, ali vrijedi ako na kraju dana radiš nešto što te čini sretnim.

Koja vas pjesma Detoura danas najviše dira, a koja vam je s vremenom dobila potpuno novo značenje?

Ivana Giova Radan: Uglavnom ne izdvajam pjesme, to se stvarno mijenja kroz razdoblja života jer se pjesme ne mijenjaju, ali ja se mijenjam iz dana u dan. Ali evo, ipak ću izdvojiti jednu zbog koje zaplačem i usred koncerta…"Slike o našim danima".

Ta me pjesma svaki put dotakne jer mi doslovno prolaze slike mog života dok je pjevam. Dira na jedan jako lijep način i često zaplačem na koncertu dok je pjevam (da, plačem dok pjevam pjesmu).

Laura John: Mogu vam reći da se to zbilja stalno mijenja, pa utoliko u posljednje vrijeme jako slušam pjesmu koja još nije ugledala svjetlo dana, a nosi naziv našeg dolazećeg albuma "Sve je okej", ali i ostale pjesme koje još nisu izašle, tako da jedva čekam da dođu do vas. 

Kad biste jedna drugu morale opisati jednom pjesmom Detoura, koju biste odabrale i zašto?

Ivana Giova Radan: Ovo je dosta nezgodno pitanje jer, kako sebe ne mogu opisati jednom pjesmom, ne mogu ni Lauru svesti na jednu pjesmu. Vežem je za više pjesama, s jedne strane zbog raznih životnih situacija kroz koje smo prošle, a onda s druge zbog načina i emocija koje ona prenosi kada pjeva određene pjesme. Na kraju, svi smo mi, pa i Laura, puno više od jedne pjesme.

Laura John:  Ako smijem odabrati radije stihove onda bih to bili: 
"Ko sunce sija u mraku, a zvijezde pijane ko krijesnice
Kada se prijatelji skupe na pramcu, plovimo mirno kroz nemirne godine" 
Jednostavno, uz kolegicu sam dobila prijateljicu s kojom dijelim i sunca i kiše zadnjih 5 godina. 

Što vam danas najviše smeta na domaćoj glazbenoj sceni, a o tome se premalo govori?

Ivana Giova Radan: Možda to što se danas često sve događa jako brzo. Ali nije da se ne priča o tome, samo jednostavno trenutno živimo u takvom dobu. Pjesma dobije svojih nekoliko dana ili tjedana pažnje i već se traži sljedeća.

Doslovno čim pjesma ugleda svjetlo dana već čujem: "Kad će sljedeća?". Pomalo ljudi, dajte ovoj malo prostora da prodiše. Imam osjećaj da se ponekad zaboravi dati glazbi vremena da stvarno dođe do ljudi. Ali zar tako nije sa svime danas?

Laura John: Nisam baš razmišljala previše o tome jer je ipak pod krovom benda puno lakše ne zamarati mozak o nekim temamama, ali recimo neke stvari koje su mi smetale poput toga da se mladim izvođačima teško do nikako otvaraju vrata scene mi se pomalo čini da ima pozitivan zaokret.

Obje ste s juga, Laura ti iz Dubrovnika, Ivana ti iz Sinja. Kako provodite ljeto uz glazbene obaveze? Jeste li češće u Zagrebu ili na moru?

Ivana Giova Radan: Ljeti sam najmanje u Zagrebu, baza mi je u Sinju, ali sam dosta "leteća". Često spominjem koliko mi odlazak u prirodu znači, pa onda ljeti uz sve koncerte pronađem i dovoljno vremena za odlazak u planinu i naravno na more. Ove godine opet su na red došli Dolomiti za planinarenje, a Šolta i Brač za morske aktivnosti. Kod mene je ljeti stvarno "catch me if you can". 

Laura John:  Da budem iskrena, ponekad više ni ne znam gdje sam. Kao da ne znam gdje Zagreb završava i Dubrovnik počinje - najprirodnije mi je biti u oba grada i zbog posla i zbog obiteljske povezanosti, međutim moram priznati da neko svoje utočište mira ipak pronalazim u Dubrovniku. S druge strane to uopće ne znači da Zagreb doživljavam kao neki strani grad, već ga možda više gledam kroz prizmu posla, znam da gore nema praznog hoda. 

Kako teku pripreme za Boogaloo u listopadu? Postoji li još uvijek trema pred takve koncerte?

Ivana Giova Radan: Pripreme se lagano kuhaju zajedno s ovim temperaturama, hahaha. Pripremamo se svakim koncertom, a rujan je rezerviran za one završne "visinske" pripreme.  

Što se tiče treme imam tu sreću da se rijetko s njom susrećem. Ako i navrati, to bude tik prije samog izlaska na pozornicu tako da je osjećaj onako kao da me malo prijateljski potapša po leđima, a čim krene prvi ton kreće jedan potpuno drugi svijet.

Laura John:  Trenutne pripreme su preslušavanje albuma uz more i naravno aktualni koncerti koje nas uvijek drže u kondiciji. Još uvijek trema nije udrila u glavu, ovaj proces pripreme i kreiranja je sada čista zabava. Vjerujem da mi neće biti svejedno pred sam izlazak na scenu jer ti je naravno stalno da budeš najbolja verzija sebe, ali to sve nestane čim krene muzika i kreće ono najbolje putovanje - koncert.