| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Index Vijesti21:50, 18. lipnja 2026. | Index | Otvori |
SPORAZUM o prekidu sukoba između Sjedinjenih Država i Irana ne rješava ključne prijetnje koje je predsjednik Trump naveo kao razloge za ulazak u rat: iranske projektile, bespilotne letjelice i podršku paravojnim skupinama.
Ta trostruka prijetnja ostaje jedna od najvećih briga za teheranske susjede u Perzijskom zaljevu, piše The Wall Street Journal.
Memorandum o razumijevanju, koji je Trump potpisao u srijedu, ne nameće nikakva ograničenja na teheranske zalihe oružja koje je koristio za prijetnje međunarodnom pomorskom prometu, kao ni na moćnu regionalnu mrežu naoružanih milicija koje su mu pomogle u napadima na arapske zaljevske države.
"Memorandum o razumijevanju ne rješava nijednu od temeljnih iranskih sposobnosti za projekciju moći", rekao je Hasan Alhasan, bivši analitičar vanjske politike u uredu bahreinskog prijestolonasljednika, a sada viši suradnik na Međunarodnom institutu za strateške studije.
Dokument ipak inzistira na trajnom prekidu vojnih operacija u Libanonu - gdje se Izrael bori protiv militantne skupine Hezbolah koju podržava Iran. Prva klauzula spominje Libanon tri puta i obvezuje SAD da osigura njegov teritorijalni integritet i suverenitet.
Rat s Iranom, koji je započeo u veljači, bio je potaknut protivljenjem SAD-a i Izraela ne samo teheranskom nuklearnom programu, već i njegovom arsenalu projektila te pokroviteljstvu nad naoružanim paravojnim skupinama.
Iranski vrhovni vođa Modžtaba Hamenei izjavio je u četvrtak da je pristao da predsjednik zemlje potpiše sporazum tek nakon što je dobio jamstva da će interesi njegovih milicija, u režimu poznatih kao Osovina otpora, biti zaštićeni. "Također su izričito naveli da se neće povinovati ako američka strana bude imala prekomjerne zahtjeve", rekao je Hamenei u objavi na društvenoj mreži X.
Tijekom sukoba, Iran je ojačao svoj regionalni položaj učvršćivanjem saveza na koje se oslanja za svoju obranu, dok je istovremeno oslabio vezu između Izraela i SAD-a po najvažnijem izraelskom sigurnosnom pitanju.
Teheran je pokazao da može izdržati napad najnaprednijih svjetskih vojski, aktivirati svoje saveznike i taj otpor pretvoriti u diplomatsku i ekonomsku prednost.
Iran i dalje u svom arsenalu ima tisuće balističkih projektila koje bi mogao upotrijebiti izvlačenjem lansera iz podzemnih skladišta, izvijestio je The Wall Street Journal u travnju, pozivajući se na američke dužnosnike upoznate s obavještajnim procjenama.
SAD procjenjuje da Iran sada ima znatno manje od polovice napadačkih dronova koje je imao na početku rata jer ih je velik dio potrošio, a američke i izraelske snage napale su njegova postrojenja za proizvodnju oružja. No, američki dužnosnici smatraju da bi Teheran mogao nabaviti slične sustave od Rusije i koristiti ih protiv svojih susjeda.
Trump je jučer branio sporazum, rekavši da je želio izbjeći ekonomsku katastrofu koja bi mogla nastati da se rat nastavio. Predsjednik - koji je sporazum potpisao u Versaillesu u Francuskoj - rekao je da je na njega utjecao rast burze dok je radio na rješavanju sukoba te da ne želi biti uspoređivan s Herbertom Hooverom, predsjednikom za vrijeme sloma burze 1929. koji je doveo do Velike depresije.
Trump je novinarima rekao da podržava da Iran zadrži dio svojih balističkih projektila. "Smatram da je, ako ih druge zemlje imaju, pomalo nepošteno da ih oni nemaju", rekao je.
Analitičari kažu da ishod rata i sporazum o njegovu zaustavljanju znače da Iran ulazi u ključne pregovore o svom nuklearnom programu ohrabren. Ublažavanje sankcija obećano sporazumom, u zamjenu za obećanje koje Iran već dugo daje da neće razvijati nuklearno oružje, također bi teokratskoj državi vratilo milijarde dolara prihoda od nafte.
Uspješnim pregovaranjem o uključivanju Libanona u sporazum o prekidu vatre sa SAD-om, Iran je dodatno udaljio Trumpovu administraciju od Izraela, koji se snažno protivio uključivanju Libanona kako bi mogao nastaviti svoju kampanju protiv Hezbolaha.
To predstavlja izvanredan oporavak za Iran. Prije sukoba, veza između Irana i Hezbolaha bila je oslabljena. Iran je 2024. godine lansirao raketni napad na Izrael nakon što je Izrael ubio vođu Hezbolaha Hasana Nasralaha, ali se povukao tijekom većeg dijela dvomjesečnog rata koji je libanonsku militantnu skupinu ostavio teško ranjenom. Hezbolah je potom propustio iranski 12-dnevni rat sa SAD-om i Izraelom u lipnju prošle godine, a iranske milicije u Jemenu i Iraku također su ostale po strani.
Rat u Libanonu oslabio je Hezbolah unutar libanonskog političkog sustava, što je dovelo do izbora pro-zapadne vlade koja radi na daljnjem razoružavanju te militantne skupine. Iran je također pretrpio težak vojni poraz u Siriji, gdje se njegov saveznik, Asadov režim, srušio nakon što su pobunjenici preuzeli vlast krajem 2024. godine.
No ovog proljeća, nakon što je u početnom udaru američko-izraelskog rata s Iranom ubijen vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, Hezbolah je krenuo u akciju, ispaljujući rakete na sjeverni Izrael i potvrđujući svoju podršku Teheranu. Hutski militanti u Jemenu također su ponudili podršku, a milicije u Iraku pojačale su napade kako bi nanijele štetu iranskim arapskim susjedima.
"Iran je definitivno pretrpio udarac, ali mislim da je rat bio strateška pogreška jer je na mnogo načina ojačao Iran", rekla je Dina Esfandiary, stručnjakinja za Iran pri Bloomberg Economicsu. "Omogućio je Iranu da nadoknadi neke gubitke u regionalnom utjecaju tijekom posljednje dvije godine, kada je Izrael napadao njegove partnere i posrednike u regiji."
Godinama je Iranska revolucionarna garda, putem svog inozemnog vojnog krila, snaga Quds, obučavala i financirala milicije u Libanonu, Gazi i Iraku kako bi zaštitila Islamsku Republiku od opasnog otvorenog sukoba s Izraelom i SAD-om.
Revolucionarna garda, osnovana 1979. kako bi osigurala opstanak nove islamske vlade, desetljećima se pripremala za mogućnost izravnog sukoba. Kada se to dogodilo, vodstvo je mobiliziralo golemu paravojnu silu od više od 190.000 aktivnih vojnika, posebno osmišljenu da preživi i odgovori na vanjski napad.
Snage Quds broje oko 5000 pripadnika, prema godišnjoj procjeni Međunarodnog instituta za strateške studije. Izraelska strategija ciljanih ubojstava vodstva, koja je donekle djelovala protiv Hamasa u Gazi i Hezbolaha u Libanonu, nije bila tako učinkovita u Iranu, zemlji od oko 90 milijuna ljudi sa strategijom slojevite obrane.
Revolucionarna garda koristila je projektile, mine i jeftine napadačke dronove kako bi oslabila iranske arapske susjede i prijetila brodarstvu kroz Hormuški tjesnac, s ciljem narušavanja globalnog gospodarstva.
"Sada imamo Iran pod vodstvom Revolucionarne garde koja se čini spremnom upotrijebiti sva ta sredstva protiv svih svojih susjeda, dok je u prošlosti to oružje uglavnom koristila samo protiv Izraela", rekao je Norman Roule, bivši visoki američki obavještajni dužnosnik.
Milicije povezane s Iranom u Iraku ispaljivale su dronove na Saudijsku Arabiju i Kuvajt. Hezbolah je slao rakete na Izrael. Jemenski Hutiji igrali su manju ulogu, ali su bili adut u rukavu, predstavljajući prijetnju drugom strateškom plovnom putu, tjesnacu Bab al-Mandab koji povezuje Crveno more s Indijskim oceanom.
Rat je potaknuo evoluciju iranske obrambene doktrine, u kojoj se bori uz svoje savezničke milicije u bitkama sa SAD-om, Izraelom i arapskim saveznicima Washingtona.
"Projektili na neki način djeluju i kao podrška tim saveznicima i partnerima", rekao je Hamidreza Azizi, gostujući suradnik na Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove.